Gospa Snježna; Dan pobjede i domovinske Zahvalnosti – 5. kolovoza 2023.
zajednička proslava u Josipdolu za branitelje i narod ogulinskog kraja.

Postoji nešto što se zove naravni ili prirodni zakon kojega je Bog kao Stvoritelj ovoga svijeta upisao u samu strukturu vidljivog svijeta, ali i u ljudsku narav, u ljudsko društvo. Bog je osobno odredio ovaj prirodni zakon kao sustav dobrih posljedica za činjenje onoga što je dobro za nas ljude, a sustav loših posljedica za činjenje onoga što je loše za nas. Kad Bog kaže „što je dobro za nas ljude”, onda on misli na cjelinu našega bića, života i postojanja, kako u vremenu, tako i u vječnosti, misli na dobro pojedinca, ali i na dobro zajednice kojoj taj pojedinac pripada. Ukoliko mi, Hrvati, katolici, članovi hrvatskog društva, ukoliko mi budemo činili ono što je dobro za nas, onda će po prirodnom zakonu za nas proizlaziti dobre posljedice. Tu se čak ni Bog ne mora izravno i osobno miješati i direktno intervenirati. Jednako tako mi ne moramo uzimati osvetu u svoje ruke, dovoljno je prepustiti prirodnom zakonu tijek stvari i zle posljedice će nastupiti za one koji zlo tvore. Od svršetka rata naovamo, kakve su posljedice nastupile za susjednu Srbiju čija je akademska i politička elita i dalje vodila neki duhovni rat protiv Hrvatske? Nije li se teritorijalno i utjecajno smanjivala? Nije li izgubila Crnu Goru? Nije li izgubila i Kosovo? Nije li ostala u predvorju Europske unije i tko zna kada i kako će se pridružiti Uniji? Nije li njena ekonomska snaga manja od Hrvatske? Nije li njen međunarodni položaj i utjecaj sve lošiji kako vrijeme odmiče? Je li sadašnji položaj Srbije posljedica neke Hrvatske intervencije? Je li Crna Gora napustila državnu zajednicu sa Srbijom zbog nekog hrvatskog interventa? Je li Kosovo samostalna država zbog nekog Hrvatskog upliva, postupka ili djela? Nije. To je posljedica prirodnog zakona ili naravnih zakonitosti koje je Stvoritelj upisao i u ovaj svijet i u općenito ljudsko društvo.

Stoga danas slavimo i Dan domovinske zahvalnosti. Kome smo mi to zahvalni i za što smo zahvalni? Ponajprije moramo biti zahvalni Bogu i Stvoritelju. Ne možemo baš reći daje Bog bio na našoj strani i da smo zato pobijedili jer bi to bila preuzetnost i svojatanje Boga. Ali možemo i moramo reći da smo onoliko prevladali i nadvladali koliko smo mi bili na Božjoj strani, a to je strana istine, pravde, poštenja, čestitosti, dobrote i svega onoga što je za nas dobro, te su za nas po prirodnom zakonu, kojega je uspostavio Bog, za nas nastale pozitivne posljedice, tj. pobjeda u ratu. Tako na kraju ipak moramo biti zahvalni Bogu, ali na pravi način: jer smo prihvaćali njegove poticaje i nadahnuća da činimo što je stvarno i objektivno dobro koje nam se onda po Božjoj rasporedbi vratilo kao dobro.

Moramo biti zahvalni i svima onima koji su bili nositelji i dobrih odluka i dobrih i ispravnih djela i postupaka, kako tijekom rata, tako i u vremenu sve do sada. Stoga imamo i treće slavlje, a to je Dan hrvatskih branitelja, sve vojske koja je doprinijela pobjedi koju smo na početku spominjali i koju prvu slavimo.

Tako su sve ove tri proslave povezane. A na kraju moramo s ove mise, koja je duhovna oaza i mjesto duhovnog predaha i posvješćivanja nevidljive stvarnosti koja stoji iza vidljivih i tjelesnih događanja, moramo dakle odavde poći svjesni činjenice da je naravni zakon i za nas dvosjekli mač. Kao što za nas slijede dobre posljedice dok činimo ono što je za nas stvarno dobro, mogu za nas proizaći i zle posljedice ukoliko prestanemo dobro postupati i ukoliko izgubimo kompas te se okrenemo činjenju zla.

Bog, Isus Krist, kršćanstvo, Crkva, recimo kako hoćemo, poziva svakog čovjeka na svetost, na dobar i ispravan život. Što to znači za ljude koji nisu časne sestre, redovnici, svećenici ili biskupi? Za ljude koji žive u obiteljima, koji imaju svoje pozive, zanate, zanimanja, zaposlenja i rad u vidljivom, prolaznom i materijalnom svijetu? Kako će ti ljudi postići svetost? Trebaju li lizati oltare, trebaju li svaki dan po sat vremena moliti, trebaju li svake godine par put otići na kakvo hodočašće ili duhovnu obnovu? Trebaju li svaki petak postiti? Ne, ne trebaju. Jedino što trebaju jest to da žive čestito i da pošteno obavljaju svoj posao.

Izgleda tako jednostavno i kratko je za izreći. Nema tu puno mudrovanja ni uzvišenih ili teških pojmova. Pa ipak, da bismo živjeli čestito i da bismo pošteno i pravedno obavljali svoj posao, moramo činiti dobro, a izbjegavati zlo. Da bismo uopće znali što je u svakodnevnom životu dobro, a što je zlo, treba nam osim savjesti i zdravog razuma i poneko prosvjetljenje Duha Svetoga; a onda nam treba i njegove snage da to provedemo u djelo. Da bismo primili ili primali svjetlo i snagu od Duha Božjega, moramo s njim redovito i prijateljski komunicirati, popričati, iskreno s njim porazgovoriti ili drugim riječima, moramo se redovito pomoliti, voditi uredan duhovni život. Moramo se s Bogom susresti u njegovoj kući, u crkvi, moramo mu doći u goste, moramo pokazati poštovanje i obzirnost prema njemu. Moramo s njim obnoviti prijateljstvo kad ga nečim povrijedimo ili razočaramo, odnosno moramo se par puta godišnje ispovjediti i pričestiti. Nije teško, nije posebno zahtjevno, ali nije ni prelako i nije besplatno. Sve što vrijedi, to i košta. A prijateljstvo s Bogom i poštovanje prema Bogu je nešto jako vrijedno, pa onda i košta. Košta nas nešto napora, nešto vremena, nešto našega zauzimanja i angažmana, ali na dugi rok donosi nama i budućim generacijama veliko dobro. Dajmo naučimo da je to tako na lakši način, poštujući Boga, dolazeći češće na misu, razgovarajući s njim, poštujući ono što on od nas očekuje. Nemojmo to naučiti na teži način tako da nas zle posljedice našeg pogrešnog postupanja po prirodnom zakonu moraju podsjetiti da smo zastranili. Neće nas Bog izravno i osobno kažnjavati. Zato postoji ono o čemu sam govorio tijekom ove propovijedi, zato postoji naravni ili prirodni zakon.

Mi druge oko sebe ili izvan svojega društva ne možemo mijenjati, ali možemo nešto učiniti u svojem životu, možemo sebi, svojim obiteljima, svojoj lokalnoj zajednici i neposrednom okruženju ipak učiniti mnogo dobra. Krenimo odmah, od danas, od sutra, od ovoga mjeseca i vidjet ćete da nećete požaliti za svoje dobre odluke. Domovina se voli poštenim i čestitim životom, a svim poginulim i umrlim braniteljima neka je vječna slava i hvala.

Amen.

dr.sc. vlč. Željko Blagus, župnik u Josipdolu i Cerovniku