Nedjelja, 28. 4. 2024., PETA VAZMENA NEDJELJA
ČITANJA: Dj 9,26-31; Ps 22,26b-28.30-32; 1Iv 3,18-24; Iv 15,1-8
Draga braćo i sestre!
U današnjem Evanđelju (Iv 15,1-8) među riječima Isusove pouke, upravljene slikom trsa i loze, imamo i jednu neobičnu rečenicu s kojom se mnogi ne bi složili, a svakako joj treba posebno pojašnjenje i kontekstualizacija. A Gospodin doista, nakon što iznese sliku o trsu i lozi, reče: Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Mogli bismo reći da je to vrlo odvažna rečenica koju eventualno konkretan život pobija, o čemu svjedoče rezultati i našeg svijeta i vremena. Današnje društvo je vrlo razvijeno i ostvaruje mnoge tehnološke uspjehe i hvali se vlastitim napretkom. A taj napredak ne samo da ne ovisi o vjeri, već joj se često i protivi. Čini se da što ljudi manje vjeruju, više izgrađuju društvo i ostvaruju napredak, jer se više angažiraju oko zemaljskih dobara i blagodati. Štoviše, čovjek našega vremena kao da baš zato nema vremena za duhovno, jer ga počesto smatra marginalnim i nevažnim u konkretnom životu. Ljudi se u današnje vrijeme vrlo često udaljuju od Boga i od njegova života te se odmiču u različitim oblicima agnosticizma i ateizma, kao da žele pokazati da je moguće biti nevjernik i tako živjeti, ali u isto vrijeme stvarati zdravo i bogato društvo i voditi društveni poredak prema napretku i razvoju.
No to je samo privid, jer tko bolje sagleda situaciju, shvatit će da se događa samo izvanjska dobrobit, ili napredak zemaljskog blagostanja, ali to je daleko od cjelovitog razvoja i od onog istinskog boljitka i napretka koji se ostvaruje razvojem duhovnog stanja i uvećanjem duhovnih dobara.
Ako proučimo malo dublje život ljudi u zapadnoj Europi, u Americi, Kanadi, Australiji, Japanu ili nekim drugim jako bogatim i razvijenim dijelovima svijeta vidjet ćemo da su mnogi ljudi ovisnici, zarobljenici i neslobodni, iako se stvara privid da se živi u slobodi, demokraciji, obilju, miru i drugim pozitivnim okolnostima kao što su obrazovanost, sigurno zaposlenje, karijera, društveni položaj i ugled i slično.
Ovisnost, bilo kakva i bilo o čemu, vreba na svakog čovjeka i teško joj je izbjeći ili osloboditi se te iste ovisnosti kad se ona oblikuje u čovjekovom životu. Kad kažemo ovisnost, onda se obično prvo pomisli na one jako vidljive i ružne ovisnosti kao što je ovisnost o alkoholu ili alkoholizam odnosno pijanstvo. Tu je zatim ovisnost o cigareti ili pušenje, pa onda ovisnost o drogama ili narkomanija, a postoje i ovisnosti o kojima se manje govori, kao što je ovisnost o kockanju ili klađenju, ovisnost o gledanju pornografije ili samozadovoljavanju, pa ovisnost o facebooku, tiktoku, instagramu, društvenim mrežama i internetu općenito, o mobitelima, tabletima, kompjuterima i tehnici općenito. Na kraju čovjek može biti ovisan i o želji ili žeđi za vlašću, vladanjem, moći, posjedovanjem, raspolaganjem, upravljanjem, gospodarenjem ili ovisan o kavi, ljenčarenju, zabavi, pa čak i o hrani – iako mnogi smatraju da se ne može biti ovisan o nečemu što je nužno potrebno za održavanje života. Možda i nije ispravno govoriti o ovisnosti o hrani, ali je zato ispravno govoriti o ovisnosti o jedenju ili uživanju u jelu.
Možemo li se sami osloboditi neke od navedenih ovisnosti? Ne možemo. Uistinu, bez Boga ne možemo učiniti ništa. A on bez nas ne želi učiniti ništa, odnosno ne želi bez nas učiniti sve. Drugim riječima, ne želi umjesto nas učiniti ono što bismo mi trebali jer poštuje naše osobe, naše slobodne izbore i ne želi nam ništa nametati ili od nas praviti gotovane i lijenčine. Mnogi ovisnici ne žele se riješiti ili osloboditi svoje ovisnosti iako vide da ih ona vodi u konačnu propast i smrt. Neki samo govore, tobože mole Božju i ljudsku pomoć, ali ne odustaju stvarno od svoje navezanosti i ovisnosti i nadaju se da ih ni Bog ni ljude neće stvarno osloboditi njihove ovisnosti tj. užitka koji im ta ovisnost donosi. A neki bi jeftino ili na lak i brz način bez vlastitog napora ili truda željeli ostvarenje vlastitog oslobođenja i mira.
Oslobođenje od droge, alkohola i mnogih drugih ovisnosti uvijek ide preko apstinencijske krize, preko velike patnje, boli, trpljenja, dugotrajnog mučenja, neke vrste duhovne smrti po kojoj je droga, alkohol, kockanje, Internet ili bilo koji drugi predmet ovisnosti za nas mrtav. I mi za tu našu ovisnost. Za sve bismo trebali biti mrtvi osim za Boga. Prema svemu na ovom svijetu trebali bismo biti slobodni, nenavezani, ne-ovisni o bilo kakvim stvarima, događajima, stanjima, osobama i stvarnostima. Pa ipak, mnoge stvari i osobe nužno i životno trebamo. Djeca trebaju roditelje, bračni drugovi trebaju jedno drugo, trebamo neku kuću ili stan gdje ćemo stanovati, trebamo odjeću i obuću, trebamo hranu i piće, ljubav, zabavu, znanje, razne predmete, osobe, tuđe usluge, moramo se nekako organizirati kao društvo jer se moramo međusobno pomagati i dopunjavati.
Kako naći pravi odnos prema osobama, stvarima i događajima ovoga svijeta? I opet bez Boga ne možemo učiniti ništa. Treba nam prosvjetljenje i snaga Duha Svetoga. Nema univerzalne formule i mjere. A to je zato što je ovisnost i adikcija, navezanost na užitak ili korist plod izvornoga ili istočnoga grijeha. Već sam tumačio da Adam i Eva nisu vjerovali u ljubav koju Bog ima prema njima i nisu vjerovali da će im Bog dinamički darivati sve što im treba da bi bili sretni i zadovoljni. K tome, nisu htjeli o Bogu biti ovisni niti su željeli iz zahvalnosti što primaju od njega sve za svoju sreću i zadovoljstvo poštivati Božju osobu, volju, osjećaje i njegove zapovijedi. Stoga su pokušali spasiti sami sebe, tj. sebi samima vlastitim snagama i vještinama, znanjima i zaslugama, priskrbiti ili nagomilati, ugrabiti ili steći beskrajno koristi i užitaka. Tako su korist i užitak postali glavni i jedini pokretači ljudskog djelovanja: danas nešto radimo, činimo ili poduzimamo samo ako od toga imamo neke koristi ili užitka. A to što nam donosi korist ili užitak postaje predmet naše navezanosti na to, postajemo ovisnici o tome. Međutim, nikakve stvari, osobe, koristi, užici, događaji ili stvarnosti ovoga svijeta ne mogu čovjeku donijeti trajnu, potpunu i vječnu sreću, zadovoljstvo, blaženstvo ili raj. To može jedino Bog jer je on tako stvorio našu dušu i njene najtemeljnije i neuništive potrebe da samo on može utažiti ili zadovoljiti naše duševne potrebe.
Kao što naše tijelo ne može biti dobro bez disanja, vode i hrane, spavanja, pražnjenja ili kretanja, tako i naša duša ne može biti dobro bez Boga. Zato bez njega ne možemo učiniti ništa. Ne možemo ni za vječnost, ali ni u vremenu, biti sretni i zadovoljni, mirni i ostvareni, osmišljeni, radosni i blaženi. Čim prije to shvatimo i prihvatimo, tim bolje za nas jer je prijateljstvo i osobni odnos s Bogom jedini način na koji možemo izbjeći patnju, tugu, bijedu, jad i bol.
Amen.


