Draga braćo i sestre!

            Nakon žene Samarijanke koja se obratila, nakon ozdravljenog hromog koji je prohodao (za Isusom) i nekon slijepca od rođenja koji je prosvijetljen i progledao, dolazimo do uskrsnuća tj. ustajanja od mrtvih. Lazar nije uskrišen, on je oživljen, a to je samo znak i predokus budućeg uskrsnuća. No, današnji odlomak iz 11. poglavlja Ivanovog evanđelja donosi nam tri lika koji bi se mogli nazvati Isusovim prijateljima. Pojam prijatelja i prijateljstva je u Ivanovom evanđelju jako važan.

            “Više vas ne zovem slugama … vas sam nazvao prijateljima”.Čini mi se da se ovdje konkretno izražava dolazište duhovne stege kojoj Ivan podvrgava učenika: Riječ se prima među nas u otajstvenoj prisnosti prijateljstva.

            Termin “prijatelj” je rijedak u Novom zavjetu: nalazi ga se prije svega da se označi profana situacija života. Ivan je jedini evanđelist koji upotrebljava termin filos (prijatelj) i fileo (prijateljevati, voljeti) da označi odnos s Kristom; stoga može biti zanimljivo produbiti značenje ovoga izraza, koji označuje jednu od dolaznih točaka ivanovskoga propovijedanja i upitati se koji su likovi kod Ivana prijatelji Gospodinovi, koje nam on konkretno stavlja pred oči da nam na plastičan način dočara kamo nas želi dovesti. Primjećujemo onda da nam četvrto evanđelje predstavlja cijelu galeriju portreta Gospodnjih prijatelja od kojih svaki pojedini produbljuje jedan aspekt intimnosti s Riječju među nama prisutnom. To su likovi za motrenje, prema onome što nam Ignacije predlaže: gledati, vidjeti, slušati i izvući plod.

            Tko su ti prijatelji? Izdvojio sam pet imena: mogli bi se nadodati i drugi no ovi su mi se činili najvažniji, ili zato što su izričito nazvani prijateljima Isusovim ili zato što se pojavljuju u očitoj situaciji prijateljstva s Isusom, a to razultira korisnim da se objasni poneki aspekt odnosa kršćanina s Kristom.

            Koji je prvi prijatelj koji nam se predstavlja ovim imenom? To je “prijatelj Zaručnikov”, to jest Ivan Krstitelj (Iv 3,29) koji se raduje zbog blizine Zaručnika. I uživa premda ne vidi jasno objavljenu prisutnost, makar ostaje izvan vrata; no svejedno uživa jer, kao što i sam tvrdi, “ja se moram umanjivati, a on mora rasti” (Iv 3,30). Ima ovdje važan aspekt prijateljstva s Isusom kojega bi trebalo usporediti s Nikodemom. Dok je Nikodem sav zaokupljen samim sobom, vlastitom situacijom, vlastitom dosegnutom poštovanošću, Ivan Krstitelj je onaj koji se raduje jer se drugi afirmira: drugi raste a on se umanjuje.

            Drugi primjer prijateljstva, koji u tekstu dolazi prije (iako je, de facto, Ivan Krstitelj već u Prologu imenovan), jest primjer s dvojicom učenika Ivana Krstitelja koje Isus prima u svoju pustinjačku kućicu: “Dođite i vidjet ćete. Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan” (Iv 1,39). Ovdje nalazimo izričito ono što Marko kaže za svu dvanaestoricu: Isus ih izabra da budu s njim (Mk 3,14). Ovo je drugi aspekt prijateljstva s Isusom: biti s njim, nadugo, rado, uživati s njim u njegovoj pustinji [ sv. Terezija Avilska i molitva kao prijateljstvo s Isusom: koherencija molitvenih trenutaka i života: ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ…].

            Treća figura je dvostuka: Marta i Marija. Svaka od njih izražava poseban aspekt odnosa prijateljstva. Marija (suprotno od Lukinoga evanđelja) izražava kod Ivana ljubavno služenje: ona je ona koja je dva puta pomazala Isusu noge. Marta je ona koja mu familijarno ide u susret, otvoreno i jednostavno mu govori u dijalogu koji je pun slušanja i povjerenja. Mogala bi se uočiti razlika u odnosu na Samarijanku. Dok je Samarijanka puna zabrinutosti i sumnjičavo govori razne stvari, jednu za drugom, bez otkrivanja sebe, bez doticanja temeljnih točaka, Marta neposredno govori Isus s najvećom otvorenošću, to jest s najvećom slobodom, slobodom pristupa i govora: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti” (Iv 11,21-22). Marta uživa neposredno razumijevanje s Gospodinom, a to joj omogućuje potpunu čistoću (prozirnost) prenošenja stvari koje nosi u srcu.

            Četvrti lik je Lazar o kojem se izričito veli da je on “onaj kojega Isus ljubi” (Iv 11,3.36), ili prijatelj Isusov (Iv 11,11). Dok se u ostalim slučajevima može vidjeti neki izričaj ljubavi prema Isusu (Ivan Krstitelj mu pripravlja put, dvojica učenika vole biti s njim, Marija mu služi, Marta s njim familijarno razgovara), kod Lazara je teško dohvatiti koji se aspekt prijateljstva podvlači jer Lazar ne čini ništa: ne govori, ne djeluje, ne zna se tko je, nema određenoga karaktera. E sad, ako želimo pronaći i ovdje neki tipičan aspekt, budući da Lazar ništa ne čini, onda to znači da Isus čini sve: Isus je onaj koji izabire prijatelje i ne treba posjedovati nikakvu posebnu karakteristiku jer je prva karakteristika prijateljstva dati se izabrati: “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas” (Iv 15,16). Uočimo da ovaj tekst neposredno slijedi redak 15. koji sadrži temeljni nauk o prijateljstvu. Lazar predstavlja, po mom mišljenju, osobu koja je od Isusa ljubljena jer Isus tako hoće i koja prihvaća njegovu inicijativu.

            Peti lik, koji je najznačajniji od svih predstavlja učenika ukoliko je prezbiter koji sluša i koji napreduje na putu: radi se o “ljubljenom učeniku” kojega se spominje nekoliko puta (13,23; 19,26; 21,7.20). Zašto ovaj tajanstveni lik? Svakako on u Ivanovom evanđelju ima vrijednost dolazišta. Taj nam lik daje vidjeti kako nas put prihvaćanja otajstva utjelovljenja mora dovesti sve do prisnosti s Gospodinom, prisnosti koja je opisana iznad svega na posljednjoj večeri i u finalnoj sceni Evanđelja (poglavlje 21).

            Dodajemo, na kraju, još jedan lik, za kojega se upotrebljavaju isti glagoli fileo i agapao: to je Petar; ovaj u finalnom dijalogu (Iv 21,15 ss), koji je možda novozavjetno mjesto gdje se najviše puta ponavljaju glagoli fileo i agapao, predstavlja apostolsku ljubav (dok “ljubljeni učenik” predstavlja tip mistične intimnosti s Gospodinom, onoga koji je duboko razumio otajstvo Riječi), to jest ljubav koja se, naslutivši otajstvo, daruje na apostolsku službu, na eklezijalno služenje.

            Isus najprije pita Petra: Ljubiš li me više nego ostali apostoli? I Petar odgovara da ljubi. U drugom pitanju imamo ljubav koja se ne uspoređuje s drugima i Isus jednostavno pita: Ljubiš li me? I opet dobiva pozitivan odgovor. U trećem pitanju evanđelist mijenja glagol u Isusovom pitanju i ovaj put pitanje glasi: Jesi li mi prijatelj, tj. Voliš li me prijateljskom ljubavlju? I Petar opet odgovara pozitivno.

            I mi smo pozvani biti Božji prijatelji koji će po Božjoj ljubavi, po zajedništvu života s njim u prijateljstvu i zahvalnosti, od Boga primiti i uskrsnuće tijela i život vječni.

Amen.

Dr.sc. Željko Blagus, župnik u josipdolu i Cerovniku

Nedjelja, 26. 3. 2023.

PETA KORIZMENA NEDJELJA

ČITANJA:
Ez 37,12-14; Ps 130,1-8; Rim 8,8-11; Iv 11,1-45