Draga braćo i sestre!

            Kralj koji započinje uređivati račune sa svojim slugama je naš Stvoritelj, Bog Otac. Sluga kojega su mu najprije doveli i koji mu je dugovao deset tisuća talenata je svaki od nas. Svi smo mi pred Bogom jako mnogo dužni, naš dug pred Bogom je tako velik da se ne možemo sami spasiti i iskupiti, nitko za se ne može dati otkupninu, kaže jedan psalam i životu je cijena previsoka, te je nikada neće platiti tko želi živjeti dovijeka ili vječno i ne vidjeti jamu grobnu, tj. tko želi da nikada ne umre i da vječno i zauvijek živi. Isusov izričaj da je sluga dugovao deset tisuća talenata u stvari je simbolički govor koji hoće reći da je praktički dugovao toliko mnogo da je njegov dug prelazio njegove mogućnosti da taj dug ikada sam svojim silama i snagama poravna. To je simbolički rečeno i izričajem da je gospodar zapovjedio da se proda taj sluga, njegova žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Dakle, nekoliko života i nekoliko osoba, kao i sva imovina trebala bi se rasprodati da se podmiri dug. A kako je taj sluga pred gospodarom pao ničice, a to znači da kleknuo na oba koljena i licem se poklonio do zemlje, to znači pasti pred nekim ničice, zarinuti lice u prašinu zemaljsku i savinuti ne samo koljena nego i cijelo tijelo pred nekim, kako je taj sluga učinio veliku gestu poniznosti i uljudno zamolio za strpljenje te obećao dug vratiti, onda mu se gospodar smilovao i dug mu je oprostio.

            Međutim, taj sluga je nakon toga naišao na sebi ravnoga druga, čovjeka koji je sastavljen od krvi i mesa kao i on sam, te ga je stao daviti da mu vrati dug od sto denara, dug koji posve nesrazmjeran onom dugu od deset tisuća talenata. Počeo je, znači, prigovarati i prijetiti svojem drugu, sebi ravnom, iako je od uzvišenog gospodara primio oproštenje ogromnoga duga od deset tisuća talenata. U čemu je pokvarenost, zlo ili podlost ovoga nemilosrdnoga sluge? U tome da je uzeo zdravo za gotovo da mu je gospodar samo tako, bez ikakvih uvjeta, oprostio onaj ogroman, neizmjeran dug, uzeo je to oproštenje kao nešto što se samo po sebi razumije i kao da ima na to neko pravo ili kao da je to postigao nekom svojom vještinom pregovaranja pa mu to pripada nekim pravom i da je to sad njegovo, te ni prema kome ne mora osjećati zahvalnost, obvezu ili obzirnost.

            A Isus nas upozorava da to nije tako! Oproštenje koje dobijemo od Boga obvezuje nas da i mi praštamo jedni drugima. Oproštenje koje dobivamo od Boga obvezuje nas da i mi budemo milosrdni jedni prema drugima kao što je Bog bio milosrdan prema nama. Oproštenje koje dobivamo od Boga obvezuje nas da nikad ne zaboravimo da nam je oprošteno i da se nismo spasili sami, da nismo izbjegli pakao i vječnu kaznu, da nismo dobili vječni život i raj zato što smo to zaslužili i zato što smo si to sami priskrbili, nego samo zato što nam je to u svojoj apsolutnoj slobodi darovao Bog.

            Nikada, dakle, ne smijemo upasti u oholost i zaboraviti da smo primili oproštenje od Boga kao čisti njegov dar koji je nazaslužen i nezasluživ. Nikada ne smijemo prestati biti manji od makova zrna. Jer, onaj tko je svjestan da je primio veliko, bezmjerno oproštenje, život vječni na dar, onaj tko je svjestan da mu je stvarno nešto veliko i oprošteno, taj se neće ponašati oholo, drsko, prijeteći, zahtjevno, perfekcionistički ili uznosito i nemilosrdno, osvetoljubivo i bezosjećajno prema svome bližnjemu.

            Problem mnogih ljudi koji prigovaraju svojim bližnjima, a ja sam osobno doživio da mi mnogi prigovaraju jako prijeteći, drsko, podmuklo, zakamuflirano i licemjerno, problem takvih ljudi koji prigovaraju, osvećuju se, tlače svoje bližnje i prijete im, problem takvih okrutnih ljudi je njihova oholost, umišljenost, uznositost, drskost i napuhanost: smatraju da im Bog nema što oprostiti, da im Bog nije nikada ništa oprostio i da im neće nikada ništa ni neće imati za oprostiti jer oni su čisti i savršeni, oni su sveti i dobri. Ili su si umislili da ako im je Bog tu i tamo nešto i oprostio, da na to oproštenje imaju pravo jer su oni nešto posebno, neka uzvišena i drugačija bića koja – kad jednom i prime oproštenje – onda to njihovo novo stanje rasterećenosti i oslobođenosti od duga postaje njihovo isključivo vlasništvo i onda oni iz te svoje vlastite pravednosti, rasterećenosti i savršenstva mogu prigovarati svima oko sebe, mogu tražiti i zahtijevati da svi prema njima podmire dugove, da im se uvijek i za sve ispričavaju, da im ništa ne smiju prigovoriti ili da im se nikada ne smiju podrugnuti.

            Takvi ljudi koji drugima prigovaraju i traže za sebe neka prava i povlastice, sami sebe dovode u vrlo opasnu situaciju pred Bogom. To nam je Isus rekao u ovoj prispodobi. I moramo ga dobro razumjeti i poslušati, tj. uvažiti jer će Bog postupati točno ovako kako nam je opisao u ovoj prispodobi i bolje je za nas da se tome prilagodimo jer ćemo u protivnom loše proći. Naime, ovaj okrutni dužnik koji je dugovao deset tisuća talenata prigovarao je, prijetio je svome bližnjemu za sto denara. Na kraju je svojega druga i bacio u zatvor zbog nevraćenog duga, tj. svojega druga je osudio za ono isto što je on sam činio i što je on sam bio: on sam je bio dužnik i on sam je činio ili molio za oproštenje duga i više vremena da vrati. Ne možemo nekome prigovarati da kasni na misu, ako i sami kasnimo na misu. Ne možemo nekome prigovarati da psuje ako i sami psujemo, ne možemo nekome prigovarati da krade, ako i sami krademo, ne možemo nekome prigovarati da nas vara u braku, ako i sami varamo u braku i tako redom. To jednostavno nije u redu i Bog će to kazniti. Znači, ako mi davimo svoje bližnje za sitnice i postignemo to što tražimo, dobijemo to što smo tražili putem prigovora ili prijetnji, sebe stavljamo u situaciju pred Bogom da mi sami moramo biti savršeni, da ne smijemo imati nikakve mrlje ni grijehe ni nesavršenosti jer će nam u protivnom Bog gledati na svaku nesavršenost i mrlju, za sve će nam prigovarati i za sve će nas kazniti.

            Čuli smo danas u prvom čitanju tekst iz Starog zavjeta koji savršeno odgovara ovoj prispodobi i ovom naučavanju koje ovdje iznosi Isus, a taj tekst kaže ovako: „Tko se osvećuje, njemu se Gospod osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove”. (Sir 28,1) Kad Bog dobro pazi na nečije grijehe, onda znači da ih pamti, bilježi i da za njih traži popravak, nadoknadu i zadovoljštinu, pokoru i pokajanje. A to je jako teško, neki put čak i nemoguće čovjeku, jer postoje grijesi koje možemo počiniti, ali koje ne možemo ujedno i popraviti ili nadoknaditi. Stoga je uvijek bolje i za čovjeka sigurnije i lakše da oprosti svome bližnjemu, kao što je Bog oprostio njemu samome, da bude milosrdan kao što je milosrdan Otac nebeski, da bude neproračunat kao što je neproračunat Otac nebeski, tj. da pokaže ljubav, milosrđe, praštanje i velikodušnost i onda kad od svojih bližnjih nema koristi, kad to njegovi bližnji ne zaslužuju i kad na to njegovi bližnji nemaju pravo. Ne možemo za sebe tražiti da nam se posve besplatno i bez ikakve kazne i posljedice oproste svi naši grijesi, pogreške, propusti, sve štete koje smo nanijeli bližnjima i ovome svijetu, a da isto tako ili istovremeno mi ne moramo platiti ili nadoknaditi štete koje smo mi drugima napravili ili da moramo dobiti od Boga i od svojih bližnjih sve naknade, sve nadoknade, sve isprike, sve zadovoljštine i da nam moraju biti vraćeni svi dugovi, zadovoljena sva naša prava i sve što smo si mi umislili da trebamo dobiti. Da ne bismo mislili da je ona Starozavjetna rečenica bez konteksta ili okruženja, evo nastavka toga Starozavjetnog teksta iz Knjige izreka: “Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je sām od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj [znači na svoju smrt i prelazak u vječnost te dolazak pred sud Božni] i prestani s mržnjom…“

            I za kraj, još jedan detalj: kaže Isus u prispodobi da su neki drugovi sa strane vidjeli okrutnost ovoga prigovaratelja i nemilosrdnog čovjeka koji je za sto denara, znači za sitnicu, bacio svojega druga u zatvor, a onda su to dojavili gospodaru. Bogu ništa ne izmiče, on prati sve naše života i sva naša djela. I sad dolazimo do pomalo čudnog i na prvi pogled nepravednog dijela prispodobe. Kaže Isus: „Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu“. Ako je gospodar tome opakom u okrutnom sluzi sav onaj dug oprostio, kako ga može onda nakon svega predati mučiteljima dok mu ne vrati svega duga? Ako ja vama darujem neku kuću ili zemlju ili otplatim neki vaš kredit u banci, kako onda nakon darivanja mogu tražiti svoje natrag? Nije li to nepravedno ili čak i nemoguće?

            Međutim, u Isusovoj prispodobi nema nepravde niti nemoguće situacije. Gospodar ne prigovara okrutnom i osvetoljubivom sluzi za one prijašnje dugove koje mu je oprostio. Što je oprošteno, oprošteno je za uvijek. Međutim, gospodar prigovara nemilosrdnost, osvetoljubivost, oholost, umišljenost i drskost ovome sluzi. Retoričko pitanje: „Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?“ u stvari je izrična rečenica koja kaže: kao što sam ja tebi neproračunato, velikodušno i nezainteresirano oprostio sav tvoj dug prema meni, tako si i ti trebao postupiti neproračunato, velikodušno i nezainteresirano prema svome bližnjemu. Trebao si nasljedovati ili oponašati moj NAČIN postupanja. Kao što sam ja milosrdan prema tebi, tako si i ti trebao biti milosrdan prema tvome bližnjemu. Kao što sam ja tebi oprostio i onda kad od tebe nemam nikakve koristi, tako si i ti trebao oprostiti bližnjemu kad od njega nemaš nikakve koristi. Kao što sam se ja smilovao tebi i onda kad ti na to nemaš nikakvo pravo i to ničim ne zaslužuješ, tako si se i ti trebao smilovati svojem drugu i onda kad on to svojim djelima i postupcima ne zaslužuje.

            Mjerom kojom mjerite, vama će se za uzvrat mjeriti. To jest, ako vi budete okrutni, zahtjevni, nemilosrdni jedni prema drugima, ako budete prigovarali, zanovijetali, prijetili, tužili, sudili i osuđivali, osvećivali se i vraćali milo za drago, onda će tako i Bog postupiti prema vama. A da je Isus tu jako ozbiljan, možemo zaključiti iz toga što je istu stvar dva puta rekao na dva načina, rečenicu za rečenicom: „I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.“ Ova posljednja rečenica je izvan prispodobe i izravna je prijetnja svima koji ustraju u nepraštanju, u prigovaranju, u tužakanju, u osvetoljubivosti, nemilosrdnosti, okrutnosti i svakom sličnom ponašanju. I shvatimo to jako ozbiljno ako volimo svoju dušu i ako želimo izbjeći patnje, muke i trpljenja koja će nas neminovno stići ne poslušamo li Isusovo naučavanje i njegovu objavu.

Amen.

Dr.sc. Željko Blagus župnik u Cerovniku i Josipdolu

Nedjelja, 17. 9. 2023. DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU – A

ČITANJA:
Sir 27,30 – 28,7; Ps 103,1-4.8.10-12; Rim 14,7-9; Mt 18,21-35