Draga braćo i sestre!
Moramo krenuti od kraja današnjeg odlomka iz evanđelja kojeg smo čuli. Otac na nebesima daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Što to stvarno znači? To znači da je Bog u svojoj ljubavi neproračunat. On ne trguje i ne posluje sa svojom ljubavlju; on ne ljubi samo one koji su dobri i pravedni i ne nagrađuje one koje su dobri i pravedni jer su si oni to zaslužili svojim dobrim djelima koja su učinili svojom ljudskom snagom i svojim umijećem, svojom vještinom i svojim zaslugama i pravima. Takvih ljudi nema. Ne postoje oni koji bi bez Boga i bez pomoći Duha Svetoga mogli činiti dobro i postupati pravedno.
Kad Isus kaže da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima, onda to ne znači da Bog ne pravi razliku između zlih i dobrih ili između pravednih i nepravednih. Jer Bog će na kraju vremena razdvojiti dobre od zlih i smjestiti dobre sebi zdesna a zle sebi slijeva i reći će onima zdesna: Dođite u raj vi koji ste blagoslovljeni od Oca mojega…, a onima slijeva će reći: Odlazite od mene prokleti i zli u oganj vječni pripravljen đavlu i anđelima njegovim…
Bog, dakle, jako dobro razlikuje dobre od zlih. Na kraju vremena, rekao je Isus u nekoliko svojih prispodoba, izaći će anđeli Božji i najprije skupiti dobre ljude i dobre duše poput dobrog zrnja žita u Bžju žitnicu, to jest u raj, a zle ljude, kao pljevu će spaliti ognjem neugasivim. Isto tako će anđeli izaći na ovaj svijet i skupiti dobre duše i dobre ljude poput dobrih riba u plemenite posude i odnijeti ih u raj, a zle ljude poput loših i nevaljalih riba izbacit će van u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba od velike muke i patnje koje će tamo vladati u paklu.
Da se vratimo na stvarno značenje Isusovih riječi: njegove riječi da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima, znače Božju neproračunatost, njegovo prvenstvo u ljubavi, on čini iskorak u ljubavi i prema pravednima i prema nepravednima. Pravedni su pravedni jer surađuju su Duhom Svetim i primaju Božju ljubav kao Božji slobodni i prijateljski dar koji Bog posve nesebično i bez računice dijeli povrh onoga što bi bilo koja pravednost od njega tražila. Božja ljubav i dobrota, njegova dobročinstva nisu plaća za ljudska dobra djela. Mi Boga ne možemo ničim zadužiti; mi od njega ne možemo kupiti raj, dobrotu, prijateljstvo, ljubav i ne možemo ga prisiliti sunce njegovo izlazi nad dobrima i da kiša pada pravednicima zato što su si to oni zaslužili. Zašto se onda mi trudimo biti dobri i pravedni? Zato što to od nas zahtijeva pravednost i zahvalnost. Bog je nas prvi ljubio, Bog je nama prvi iskazao svoju ljubav i svoja dobročinstva, a onda je na nama red da mu zahvalimo i da prema njemu budemo pristojni, fini, uljudni, skromni, krotki, dobri, zahvalni, ljubazni, požrtvovni, velikodušni, uslužni, strpljivi, povjerljivi i tako redom.
Kad Isus kaže da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima, onda to znači da njegova dobročinstva idu i zlima i nepravednima ali ne zato što zli i nepravedni takvi: zli i nepravedni, nego Božja dobrota ide njima UNATOČ TOME ŠTO SU zli i nepravedni takvi: zločesti i pakosni, štetni i podli. Tome treba odmah dodati da Božja dobrota ide njima kao poziv da prestanu biti zli i nepravedni, zločesti i pakosni, štetni i podli. Pozvani su da se obrate i promijene.
Nadalje, treba reći da Božja strpljivost nema granica jer on živi u vječnosti, ali vrijeme našega zemaljskog života ima granicu: to je naša smrt ili prijelaz u vječnost. Oni koji su zloupotrebljavali Božju strpljivost i nisu se na Božje pozive odazvali te nisu promijenili svoj život od zla na dobro, od nepravde na pravdu, od sebičnosti ili mlakosti na ljubav i velikodušnost, takvi će dobiti u vječnosti ono što su si izabrali izabirali tijekom vremena. Svi oni koji uporno ustraju u svojem zlu, u svojim zločinima, koji se ni nakon mnogih poziva i opomena ne mijenjaju, svi će oni iskusiti Isusove riječi: Mjerom kojom ste vi zlikovci mjerili i Bogu i svojim bližnjima, tom istom mjerom će se vama za uzvrat mjeriti: bili ste nemilosrdni prema Bogu i ljudima? I vi ćete doživjeti nemilosrđe! Svaka vaša pogreška će se kazniti. Bili ste sebični, uskogrudni, bezobzirni i bešćutni? Bili ste osvetoljubivi? Osvetu ćete doživjeti od transcendentnog Boga Oca koji je krajnja, zadnja i vrhovna istina i jamac svake objektivnosti, Vrhovno i Apsolutno Biće.
Neće se Bog promijeniti od milosrdnog i praštajućeg Oca u strašnog Suca i Osvetnika pravde, nego će se samo očitovati one dimenzije u Bogu koje su već u njemu. Bog nije samo ljubav i milosrđe i praštanje i dobrota i smilovanje i popustljivost i blagost i strpljivost, nego i istina, svjetlo, pravda i čista, onostrana objektivnost. Nema kod njega pristranosti ili subjektivnosti; nema kod njega farbanja i izmotavanja; nema kod njega tumačenja ili opravdavanja što smo navodno mislili, što smo navodno htjeli, a što smo u stvari napravili, rekli, prouzročili…
Bog će svakome čovjeku pokazati cijeli njegov život i sve posljedice svakog našeg ljudskog postupka. U tom pokazivanju mi ćemo ne samo vidjeti svoja djela i svoje riječi, svoje postupke i sve što smo istrpjeli i podnijeli, nego ćemo osjetiti i sve ono što su naši bližnji osjetili i kako su se osjećali dok smo mi činili ono što smo im činili: prijetili, psovali, lagali, omalovažavali, krali, prikraćivali, ismijavali, ponižavali, duhovno, tjelesno ili društveno ubijali, odbacivali, iskorištavali, štetili i tako redom. Vidjet ćemo i sve dobre posljedice svojih dobrih djela i osjetiti njihove učinke na duše naših bližnjih.
Zato je od EKSTREMNE važnosti da se dobro i temeljito ispovijedamo kroz život jer svaki ispravno ispovjeđeni grijeh za koji se čovjek uistinu kaje i koji mu je sakramentalno ili izvansakramentalno oprošten od Boga, svaki takav grijeh Bog u praštanja uništava; on više ne postoji i to neće stajati između Boga i nas kad mu dođemo pred lice. Bog, naime, ne prašta samo nominalno, izvanjski, voluntaristički, kao nekom sudskom presudom ili po svojoj miloj volji; jednostavno odluči da se od nekog trenutka više neće srditi na neki grijeh i to bi onda bilo to. Ne, tako Bog ne prašta: to je izričito kao dogmatsku istinu definirao tridentinski sabor. Ovakvo izvanjsko i sudsko praštanje je zastupao Luter i protiv njegovoga učenja je tridentinski sabor definirao pravu katoličku istinu. Bog oprašta grijeh tako da ga odnosi iz čovjeka i preuzima na sebe kao Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta, Bog preuzima na sebe i sve posljedice grijeha kojega oprašta i popravlja sve štete i krivnje koje proizlaze iz toga grijeha. To je kao da poput zubara mora izbrusiti karijes ili trulež iz duše grešnika, a onda taj odstranjeni dio duše s kojim se grijeh sljubio i sjedinio, taj uništeni dio duše, Bog ponovno stvara i obnavlja jer on je Stvoritelj i on to može i hoće. Svaka sveta ispovijed je ujedno i stvarateljski čin Božji u kojem Bog iznova čovjeka stvara u pravdi i pravednosti, u svetosti i moralnoj čistoći.
Sve ovo Bog čini samo zato što želi u slobodi i neproračunatosti. I mi moramo biti nesebični i neproračunati: Ne smijemo ljubiti samo one koji nas ljube, nego i one koji to ne zaslužuju, kao što i Bog nas ljubi i onda kad mi to ne zaslužujemo. Moramo biti bolji od sebičnjaka i onih koji trguju ljubavlju i dobrotom kao što su to u Isusovo vrijeme činili carinici, simbol pohlepnika i proračunatih i sebičnih ljudi. Moramo biti bolji od onih koji pozdravljaju samo one koji njih pozdravljaju; moramo biti bolji od osvetoljubivaca i licemjera, od farizeja i pogani koji su u Isusovo vrijeme predstavljali sve one ljude koji su živjeli u magijskom duhu, ozračju i načinu razmišljanja i djelovanja, tj. koji su mislili da s Bogom mogu trgovati, da s Bogom mogu manipulirati putem nekih čarobnih, tajnih i tajanstvenih riječi, obreda ili čina. Moramo biti neproračunati tj. savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski!
Amen.
Dr.sc. Željko Blagus, župnik u Cerovniku i Josipdolu
Nedjelja, 19. 2. 2023.
SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Lev 19,1-2.17-18; Ps 103,1-4.8.10.12-13; 1Kor 3,16-23; Mt 5,38-48
