Draga braćo i sestre!
Na rubu čudotvorne medaljice nalazi se molitva koju je Majka Božja izdiktirala svetoj Katarini Laboure i koja glasi: O Marijo začeta bez istočnoga grijeha, moli za nas koji se utječemo tebi. To je Mariji jedna od najdražih molitava.
Počinje zazivom njezinog imena, njezine osobe, i zovemo Majku Božju po imenu, a ne po nekoj tituli ili naslovu ili ulozi koju ima. Zatim se u molitvi spominje da je ona začeta bez istočnoga grijeha. To je jako važno jer to znači da je Marija posve čista, bez ikakvog grijeha, dakle, bez ikakve trunke sebičnosti, proračunatosti ili ograničenja ljubavi i dobrote. Ona je puna sućuti, suosjećanja, razumijevanja i ljubavi, dobrohotnosti i strpljivosti, milosrđa i blagohotnosti prema svima koje Bog ljubi i koji su Bogu važni. Budući da nema ni sjenke grijeha u njoj, ona ne mari za sebe nego za Boga, sva pripada Bogu i sva se posvetila Bogu. Ono što je Bogu važno i do čega je Bogu stalo, to je i njoj važno i to je njoj na srcu. Zato je ona toliko posvećena našem spasenju, našoj duhovnoj i vječnoj dobrobiti, ali i našoj vremenitoj olakšici. Ona nama želi već ovdje pokazati da se brine za nas i da nam želi pomoći.
Nakon što smo u prvom dijelu molitve postavili temelje našoj molitvi, a to je Marijina osoba i njena bezgrešnost, njena posvećenost i potpuna pripadnost Bogu, njena svetost i njena sličnost s Bogom, dakle, njezina snaga i moć zagovora, pomoći i uspješnosti njezinog blagoslova i blizine, mi joj se izravno obraćamo da moli za nas. Kažemo: „moli za nas“. Tražimo izričito od nje da moli za nas. Uz to što nam je rekla da ju zatražimo izričito i izravno da moli za nas, rekla nam ili objavila nam je još nešto jako važno. Dodala je: „moli za nas koji se utječemo tebi“. Nije rekla općenito da će moliti za sve ljude na svijetu, nego da će moliti za nas koji se njoj utječemo. Dakle, važno je da razumijemo da nećemo mnogo ili da nećemo ništa postići ako izravno i izričito ne molimo, odnosno ako se ne utječemo njoj ili Bogu.
Pa i sam nam je Isus rekao: Molite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. Morate biti uporni, morate biti ustrajni. Nije dosta jednom reći, onako usput ili pomalo rastreseno. Moramo Bogu pokazati da smo ozbiljni njegovi prijatelji, da smo uporni i ustrajni, da nam je stalo do Boga i do njegove osobe, do njegove volje, da ga poštujemo, da smo mu zahvalni, da imamo osjećaja za njega, a to ćemo pokazati ako kroz duže vrijeme ne odustajemo. Ako se nakon prve ili druge molitve srdito ili nestrpljivo prestanemo moliti i kažemo da nas Bog uopće ne sluša i ne uslišava, da nas ne uvažava i tko zna da li on uopće i postoji, onda je to stav pomalo oholosti, nestrpljivosti i nekako naređivanja i propisivanja Bogu da mora plesati kako mi sviramo. A Bog nije naš konobar, naša krava muzara ili nekakav bankomat koji bi samo izvršavao naše mušice, molbice i prohtjeve.
Kad se u jednom viđenju ukazala svetoj Katarini Laboure, Majka Božja je na prstima obje ruke imala mnogo prstenja s raznim draguljima i iz nekih su dragulja izbijali zraci svjetla na svijet koji je bio simbolički prikazan pod Marijinim nogama, a neki su dragulji bili tamni i mračni. Sveta Katarina je pitala Majku Božju za objašnjenje ovoga viđenja i Marija joj je tada rekla da su tamni dragulji iz kojih ne izbija nikakva svjetlost, razne milosti za koje nitko ne moli, pa se zato niti ne udjeljuju svijetu i dušama. A zraci svjetla koji izbijaju iz Marijinih ruku, prstenja i dragulja simboliziraju darove i milosti koji su izričito izmoljeni.
Stoga nam je formulacije ove molitve jako važna: mi molimo da Marija moli za nas koji se njoj utječemo, koji ju izravno i izričito tražimo za pomoć. Neće ona trčati po ovom svijetu za nama ili za kojekakvim ravnodušnim ili zločestim ljudima, povlačiti ih za rukav i prositi: Dopuštaš li ti da je tebi udijelim ili učinim neko dobro? Naravno da se Majka Božja, kao i sam Bog, mogu nekome ukazati tko za njih nikad nije čuo ili im se nije obratio, tko uopće nije vjernik. I Bog i Majka Božja mogu učiniti iskorak i prvi se obratiti nekome tko to ne zaslužuje ili tko nema nikakvo pravo na pomoć s neba; mogu se obratiti i nekome tko bez svoje krivnje nije nikad ništa o pravom Bogu ispravno čuo i povjerovao. No, iz svjedočanstava raznih ljudi koji su doživjeli neko ukazanje ili pomoć od Boga ili Majke Božje, a da prije nisu ništa znali ni o Bogu ni o Mariji, niti su se molili, znamo da su nakon prvog koraka s Božje strane, ti takvi ljudi uzvratili poštovanjem, obraćenjem, ljubavlju i vjerom do kraja svojega života.
Mi koji smo kao mali poučeni u vjeri, koji smo godinama išli u crkvu, koji nešto o Bogu i vjeri i Majci Božjoj znamo, mi moramo na pravi način održavati svoj odnos s Bogom, ispravno se moliti i razumjeti kako funkcioniraju mehanizmi molitve i uslišanja Božjih. Mnogo toga nam je po raznim dijelovima evanđelja i općenito Svetog pisma rasipano kao objava ili nauk kako se to treba Bogu obraćati, na koji način, u kojem duhu ili ozračju, kojim tonom, kojim mentalitetom, pa čak i kojim riječima. Pa ipak, već na teološkom studiju se jako malo vremena posvećuje duhovnosti. Sati i sati predavanja se troše na filozofske predmete, povijesne predmete, moralnu teologiju, dogmatsku teologiju, pastoralnu teologiju, pa čak i na psihologiju ili sociologiju, ali o molitvi, askezi, mistici, duhovnosti, umijeću i načinu osobnog komuniciranja s Bogom – jedan predmet s dva sata tjedno jedno polugodište u svih šest godina teologije!?! Nije onda čudo, kad se uzme u obzir da biskupijske svećenike nitko ni izvan teološkog studija ne poučava kako se obavlja misaona molitva ili što je kršćanska meditacija, razmatranje ili kontemplacija, koje su faze božanskoga čitanja ili lectio divina, nije onda ni čudo, ponavljam, da se i u propovijedima malo govori o molitvi, o komuniciranju s Bogom i o duhovnosti općenito. Kako će onda vjernici laici znati ispravno moliti ili obraćati Bogu, kako će postizati uslišanja, ako ih nema tko poučiti? Čak i kad bi se netko našao, drugo je pitanje koliko bi laika vjernika bilo uopće zainteresirano da nauči nešto o molitvi, o duhovnom životu, o načinu komuniciranja s Bogom i slično.
Nije onda čudo da nam se čini kako Nebo šuti, kako Bog ne čini nikakva čuda, kako nema uslišanja, kako ni mi ni ljudi oko nas ne primaju posebne milosti. Dobro nam još i ide kako se ponašamo prema Bogu i kako se odnosimo prema njemu i njegovoj osobi, njegovoj volji i njegovim mislima i osjećajima.
O Marijo, začeta bez istočnoga grijeha, moli za nas koji se utječemo tebi, da nas Duh Sveti prosvijetli i nadahne da molimo u istom duhu i na isti način kako si ti molila u Kani Galilejskoj i kako je molila ona žena sirofeničanka iz krajeva tirskih i sidonskih, te poput vas dvije i mi postignemo uslišanje svojih molitava.
Amen.


