Nedjelja, 3. 3. 2024., TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
ČITANJA: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

Draga braćo i sestre!

            Imamo danas u prvom čitanju deset zapovijedi. One se zovu i dekalog ili deset riječi (deka na grčkom znači deset, a logoi su riječi). Naime, u hebrejskom originalu Starog zavjeta nema ni jednog imperativa nego se svi glagoli u ovom odlomku nalaze u izričnom načinu pa je doslovni prijevod ovog odlomka ovakav: “Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Stoga, ako je to tako, onda ti nemaš drugih bogova uz mene. Ne praviš sebi urezana lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaš im se niti im služiš. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Ne uzimaš uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjećaš se da svetkuješ dan subotni. Poštuješ oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj. Ne ubijaš! Ne činiš preljuba! Ne kradeš! Ne svjedočiš lažno na bližnjega svoga! Ne želiš kuće bližnjega svoga! Ne želiš žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga”. I tu je točka.

            To su sve samo konstatacije ili tvrdnje koje izriču kakvo je stanje i način postupanja Božjih prijatelja i saveznika. Ukoliko stvarno Boga priznajemo svojim Bogom i Spasiteljem, onda s njim razgovaramo, tj. molimo mu se, ne psujemo ga, a ne psujemo ni njegove slike, druge ljude, ne radimo pohlepno nedjeljom nego se posvećujemo misi i molitvi, odmoru i zajedništvu s Bogom i bližnjima, poštujemo roditelje i starije, ne ubijamo, ne bludničimo, ne krademo, ne lažemo i ne hlepimo ni za čim što pripada drugima.

            Ne treba nam zapovijedati ili naređivati, prijetiti ili određivati. Bog želi s nama odnos prijateljstva, poštovanja, zahvalnosti, ljubavi, poštenja, privrženosti. On je onaj koji nas je stvorio, koji nam je dao postojanje i život, on nas je spasio i otvorio nam pristup u raj, on nas je izbavio iz Egipta, iz kuće ropstva, iz pakla i vječne muke, trpljenja i boli. On nas pomaže i u našem zemaljskom putovanju i životu ovdje na ovome svijetu.

            Glede te njegove pomoći moramo znati slijedeće: jednog je dana u studenom 1830. u samostanu u Parizu, sveta Katarina Laboure’ vidjela Blaženu Djevicu Mariju. Bilo je pola šest popodne i svetica je, u razini slike svetog Josipa, ugledala Gospu s haljinom bijelom kao zora, plavim ogrtačem i dugim bijelim velom, kako stoji na polukugli omotanoj tijelom zmije. U rukama je Nebeska Majka nježno držala još jedan manji, zlatni globus, i svojim ga sjajnim licem prikazivala Gospodinu. “Ovaj mali globus simbolizira cijeli svijet i svaku dušu posebno!”, čula je sv. Katarina kako joj govori jedan glas, te je odjednom ugledala Marijine prste prekrivene prstenjem, ukrašene dragim kamenjem kako isijavaju zrake svjetlosti prema dolje. “Zrake su simbol milosti koje širim na one koji me za njih mole”, rekla je Gospa, koja je objasnila zašto drugo drago kamenje ne zrači svjetlošću: “To su milosti koje se zaboravljaju moliti”. Dakle, ima mnogo toga za što mi ne molimo, ni Blaženu Djevicu Mariju, ni samoga Boga. Onda nam se čini da nam Bog ne pomaže pa mislimo neki puta da ga čak i nema ili ne doživljavamo njegovu neposrednu pomoć. Stoga ga ne doživljavamo kao svojeg pomoćnika i Spasitelja, pa nemamo ni duboki osjećaj zahvalnosti, poštovanja, prijateljstva i ljubavi prema njemu ili duboku želju da mi služimo, da mislimo na njega, da ga se sjećamo i da pazimo na njegove osjećaje i želje.

            A samo je pitanje kako mi nešto od Boga tražimo, da li uopće nešto tražimo i što mu pružamo za uzvrat. U središtu današnjeg evanđelja je Isusova pouka da ne smijemo od kuće Božje, od Hrama ili crkve raditi kuću trgovačku. Dakle, naš odnos s Bogom ne smije biti trgovački ili proračunat: dat ćemo Bogu nešto ili učinit ćemo za njega nešto samo da bismo nešto od njega dobili, ili se molimo Bogu samo kad nam nešto treba. A kad Bog nešto od nas treba, onda nas nema nigdje. Kao da je Bog naš konobar ili kakva krava muzara: kad nam nešto treba, naručimo si ili izmuzemo, a onda niti zahvalnosti niti uzvraćanja ljubavi i poštovanja.

            Kad bismo s Bogom razvijali odnos prijateljstva i zahvalnosti, ljubavi i poštovanja, onda bismo od njega i primali mnogo više. A i naša očekivanja bi se promijenila, naše želje bi postale drugačije i ne bismo se toliko razočaravali u Bogu i u njegovim postupcima prema nama i prema ovome svijetu općenito. Nakon posta i molitve, treća korizmena vježba ili pobožnost je milostinja koja ne smije postati trgovina s Bogom, tj. ne smijemo kupovati svoj ulazak u raj ili svoje spasenje, nego naše milostinje ili naša dobročinstva prema bližnjima moraju biti odgovor zahvalnosti i poštovanja na Božja dobročinstva prema nama. A za to je potrebno najprije uvidjeti Božja dobročinstva i priznati ih. Mnogi ne vide i ne doživljavaju i ne priznaju Božja dobra djela jer su duhovno slijepi, otupjeli, grubi i sebični, nezahvalni ili umišljeni da na sve imaju pravo, a da nikome ništa ne duguju. Moramo se oslobađati od oholosti, umišljenosti, sebičnosti i duhovne sljepoće kako bismo na ispravni način doživljavali i shvaćali svoj život, te kako bismo onda na temelju toga počeli ispravno postupati, tj. kroz post ili odricanje krotiti svoju sebičnost, kako bismo u molitvi dospjeli do istine tako počeli činiti milostinju, dobročinstva i dobra djela te tako Bogu pokazali svoju zahvalnost, ljubav i poštovanje.

Amen.