II. tjedan došašća, nedjelja, 8. 12. 2024.,
ČITANJA: Bar 5,1-9; Ps 126,1-6; Fil 1,4-6.8-11; Lk 3,1-6

Draga braćo i sestre!
Druga nedjelja došašća nam ove godine stavlja pred oči Božji poziv na obraćenje i svetost upućen u svoje vrijeme po proroku sv. Ivanu Krstitelju. Ukoliko se obratimo od grijeha i poravnimo staze Gospodinu, naći ćemo se u stanju milosti. Za to stanje milosti je najbolje reći da smo u stanju prijateljstva s Bogom ili pomireni s njime. Sam Isus nam je rekao ili preveo na drugi način što znači biti u prijateljstvu ili ljubavi prema Bogu. Ako me tko ljubi, poštivat će moje zapovijedi.
Dakle, da bismo bili u milosti Božjoj ili u prijateljstvu s njim, moramo se ispovjediti, zamoliti Boga za oproštenje, učiniti pokoru i nakon toga poštivati Božje zapovijedi. A dao nam je deset zapovijedi i još dvije zapovijedi ljubavi. Dao je on i druge konkretne zapovijedi, kako u Novom, tako i u Starom zavjetu, one su razasute po raznim biblijskim tekstovima i naći ćemo ih ako uzmemo u ruke Bibliju i počnemo čitati.
Zašto je važno biti u milosti Božjoj? Jer ovaj svijet u kojem živimo nije ni dobar ni neutralan nego duboko zločest i pokvaren. Pokvarili su ga ljudi svojim grijesima i zli duhovi svojim grijesima. Naime, kad je stvarao ovaj svijet, Bog je želio da svi anđeli budu dobri i da samo nadahnjuju dobro ljudima. Međutim, dio anđela se pobunio protiv Boga i pokvarili su se, postali su zavidni ljudima i počeli ih mrziti. Kako je u stvaranju svijeta Bog otvorio kanale komunikacije između vidljivog i nevidljivog svijeta, tako su po tim kanalima ne samo dobri anđeli koji su ostali u zajedništvu s Bogom, mogli komunicirati s ljudima, nego su i zli anđeli mogli predlagati ljudima svoje namisli. Kako su anđeli, bili oni dobri ili loši, mnogo pametniji od ljudi, tako su uspjeli zavesti prve ljude, a nakon njih i sve ostale, osim Blažene Djevice Marije i Isusa Krista, na put zla.
Sada, ako nas Bog ne brani iz dana u dan, ako nismo stalno u njegovoj milosti, tj. u području njegove posebne zaštite, ako ne služimo Bogu i njemu se jedinom klanjamo, onda smo na vjetrometini ovoga svijeta gdje veća riba guta manju, gdje razni zli i zločesti ljudi mogu i nama i trećim osobama činiti zlo, a zlo mogu uzrokovati i zli duhovi. To je jednostavno tako jer postoji duhovni svijet anđela, postoji komunikacija između vidljivog i nevidljivog svijeta i postoji utjecaj ili moć raznih duhovnih bića u ovom svijetu. Na nas i na naše živote utječu razni i dobri i zli ljudi, razni anđeli čuvari, dobri anđeli, ali i zli duhovi. Napokon, na nas utječe i sam Bog. Nitko od nas ljudi nije dovoljno snažan i mudar i pametan i moćan kontrolirati sav svoj život. Čak i ljudi koji su od nas moćniji imaju isti problem. Svi smo mi ljudi o nekom drugom ovisni, svi mi trebamo nekoga, svi smo u poziciji da nam netko može nanijeti zlo, nepravdu, štetu ili učiniti neko dobro, ljubav ili uslugu.
Da bi nam dugoročno bilo dobro, potrebno je obnavljati prijateljstvo i ljubav, poštovanje i uvažavanje prema Bogu. Samo nas on može zaštititi od zlih nadahnuća, od naših vlastitih grijeha i od utjecaja zlih ljudi i zlih anđela. Mi se sami možemo do neke mjere braniti od tuđih nepravdi i napada, ali ne možemo sve predvidjeti, ne možemo se na sve strane boriti, nikad ne znamo tko nam snuje ili radi kakvo zlo, te je jedini način da do neke mjere živimo u miru i sigurnosti taj da živimo u poštivanju deset zapovijedi Božjih i drugih Božjih zapovijedi izraženih u Svetom pismu.
Sve na ovom svijetu ima svoju cijenu ili svoju vrijednost. Ukoliko želimo živjeti u miru i imati mir od svih svojih neprijatelja uokolo, ukoliko želimo imati posebnu Božju zaštitu i blagoslov, moramo shvatiti da je to velika i vrijedna stvar i da takav život ima svoju cijenu: ona se zove obuzdavanje napasti, grijeha i vlastitih slabosti, poštivanje Božjih zapovijedi i vršenje njegove volje. Radi se, dakle, o duhovnoj cijeni. Moramo paziti da Boga ne vrijeđamo, da se ne izlažemo opasnosti da nas pogodi neko klatno zla koje svako malo neki zločesti čovjek ili žena zaljuljaju protiv nas. Ukoliko ne dajemo svoj slobodni pristanak na zlo, ukoliko ne popuštamo napastima, ukoliko nastojimo poravnati staze Gospodinu, vršiti njegove zapovijedi, poštivati njegovu volju i njegovu osobu, onda će svaki pokušaj zlih duhova ili zlih ljudi da nas pogode nekim zlom propasti, a klatno zla će se vratiti njima i pogoditi one koji su pokušali izvršiti nasilje nad nama, odnosno nad našom slobodnom voljom. Ukoliko sebi dopuštamo razne nepodopštine i grijehe, ukoliko si ne postavljamo granice i ne obuzdavamo svoje zle sklonosti, ukoliko si dopuštamo razne grešne užitke ili nastojimo nekim grabežom za sebe steći nešto nepravedno, stići će nas tko zna kakvo zlo ili pravedna kazna namijenjena onima koji vrše nasilje nad drugima.
Izraelski narod je doživio u Starom zavjetu veliku tragediju: vojni poraz i progonstvo u Babilon jer su napustili područje posebne Božje zaštite, prestali su vršiti i poštivati deset zapovijedi Božjih i potpali su pod redovite zakonitosti ovoga svijeta, a u ovom svijetu veće kraljevstvo poražava manje kraljevstvo. Dakle, dok imamo vremena i duševne snage, surađujmo s Duhom Svetim, redovito razgovarajmo s Bogom, komunicirajmo s njim, molimo, dolazimo u crkvu, primajmo sakramente, činimo dobra djela, milostinju, post, hodočašće i slične izraze duhovnog i kršćanskog života. Samo nas Bog može spasiti od ovoga svijeta i njegove rastuće nepravde, zla i tame. Nemojmo čekati da nas pogodi kakvo veliko životno zlo: gubitak drage osobe, bolest, nezaposlenost, materijalna nestašica ili novčana šteta, neka nesreća ili duševna bol. Poštivanje Boga, pripravljanje staze Bogu da se on nastani u našim mislima, odlukama, riječima i djelima, u našim životima, to je teško i zahtjevno, to je cijena mirnoga i spokojnoga života, osjećaja i stanja sigurnosti, zaštićenosti i blagoslova Božjega. Razne kušnje i nevolje bit će strogo dozirane i kontrolirane od Boga te nećemo gubiti nutarnji mir i padati u depresiju, zabrinutost, stah, tjeskobu, nemir, žalost ili bezvoljnost. Duh Sveti je Duh Branitelj i Utješitelj, a to su dvije osnovne stvari koje nam trebaju: obrana Božja u ovom svijetu i njegova utjeha, polet i motivacija da činimo dobro. Moramo vidjeti smisao i vrijednost svojega života i svojih djela, svojih napora ili odricanja. To da čovjek može jesti i piti i biti zadovoljan s djelom svojih ruku, to je dar Božji, kaže Knjiga propovjednikova. Duhovno tumačeći ovu objavu Božju, možemo reći da sintagma jesti i piti znači primati Tijelo i Krv Kristovu, a biti zadovoljan s djelom svojih ruku, znači biti zadovoljan sa svojim životnim ostvarenjem, imati onu temeljnu životnu radost, osjećaj ostvarenosti, smisla i svrhe, postignuća cilja vlastitog života i svakoga napora. Kad čovjek ne postiže svoje ciljeve od doživljava da su mu napori i nastojanja uzaludni jer se između njegovih djela i postignuća ili ostvarenja cilja postavljalju nepremostive prepreke, pa čovjek doživljava da su mu napori i djela uzaludni. A prilog uzaludno se na latinskom kaže frustra. Dakle, čovjek koji nije zadovoljan djelom svojih ruku, koji nije zadovoljan svojim životom i svojim postignućima, kažemo da je frustriran. A biti isfrustriran je jako naporno, teško i bolno. To nam ne treba. Ne treba nam nezadovoljstvo, bijes, žalost, nemoć, nemir, strah, uznemirenost, zabrinutost i slično. Treba nam mir, radost, zadovoljstvo, osjećaj ispunjenosti i ostvarenosti, smisla i jednom riječju rajskoga blaženstva. To je dar Božji i isključivo dar Božji onima koji su u području njegove posebne skrbi, zaštite i blagoslova, u području vršenja deset zapovijedi Božjih.

Amen.