Draga braćo i sestre!
Prvo čitanje danas ima izgleda neke veze s tumačenjem prispodobe o kukolju na njivi. Na traženje svojih učenika, Isus je osobno rastumačio ili preveo elemente prispodobe. Sijač dobroga sjemena, a mi bismo dodali da je dobro sjeme riječ ili istina Božja, ispravno znanje o Bogu, o čovjeku, o čovjekovoj svrsi na zemlji, o čovjekovoj sudbini, o tome da ćemo biti suđeni po svojim djelima i da možemo zauvijek biti sretni ili zauvijek trpjeti, a to nikome nije svejedno. Stoga je jako, jako važno poznavati istinu Božju, imati pravu informaciju, znanje, mudrost i savjet. Moramo znati kako postupati u životu jer su naši postupci, tj. naša djela jako važni. Važni su za nas, oni određuju našu vječnu sudbinu, oni određuju sreću, radost, blaženstvo, uživanje, mir, radost i dobrotu ili nesreću, žalost, trpljenje, muku, strah, bol ili patnju za svu vječnost ili u određenoj mjeri u čistilištu nakon smrti, a prije ulaska u raj.

Njiva je svijet, ovaj vidljivi svijet, materijalni svijet, jer postoji i nevidljivi svijet anđela, dobrih i zlih duhova, postoji stvarnost koja je izvan ove naše stvarnosti i postoje kanali ili mogućnosti komuniciranja između ta dva svijeta, a te kanale ili mogućnosti je otvorio i ustanovio Bog u stvaranju neba i zemlje, u stvaranju nevidljivog duhovnog i vidljivog materijalnog svijeta. Dobro sjeme su sinovi Kraljevstva, misli se Kraljevstva Božjeg ili Kraljevstva nebeskog, a budući da se radi o ovom svijetu, onda se misli na dobre ljude koji vjeruju u Boga i koju vjeruju Bogu. To nije isto, ali moraju obje vjere, tj. oba vjerovanja biti istovremeno u duši čovjekovoj da on bude i da se može s pravom zvati sinom Kraljevstva ili posvojenim sinom Božjim. Redoviti put kako se postaje dijete Božje je krštenje kojemu prethodi ispovijedanje vjere: osobno ispovijedanje ili ispovijedanje vjere roditelja i kumova za malu djecu. No, Isus je jasno svojim apostolima rekao prije Uzašašća: „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“ Vjera u Boga i vjera Bogu je prethodnica krštenju, tj. sakramentalnom preporođenju. Jer i opet Isus veli: „ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje“. Vjera u Boga i vjera Bogu, povjerenje u Boga, dar su od Boga, on nam pomaže darujući nam nadnaravnu krepost ili vrlinu vjere, ali ostavlja nam slobodu tu vjeru osobno prihvatimo i dokažemo svojim djelima. On nam daje mogućnost i nadahnuće, a na nama je osobno da surađujemo s Bogom i s nadahnućima Duha Svetoga te da svojim slobodnim izborima pristajemo uz Boga. Sveti Ivan apostol još više precizira: „I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj“. Dakle, Isus se zato utjelovio, rodio, propovijedao, činio čudesa, umro, uskrsnuo, uzašao na nebo i poslao Duha Svetoga da mi osobno upoznamo ljubav koju Bog ima prema nama i da toj ljubavi povjerujemo, da vjerujemo da nas Bog ljubi i da će nam dati sve što nam je potrebno za vječnu sreću, da ne moramo sami sebe spašavati grabeći za sebe užitke ili gomilajući materijalna blaga na račun svojih bližnjih i uzrokujući patnju, trpljenje i bol svojim bližnjima i Bogu čineći u stvari grijehe, zla i štete.
„A kukolj su sinovi Zloga“. Kukolj ili korov, neželjena biljka koja guši dobre biljke na njivi, koja iscrpljuje zemlju i sama ne donosi nikakvog vrijednog ploda, to su sinovi Zloga, tj. ljudi koji su se na razne načine i na raznim razinama, različitim intenzitetom predali đavlu, sotoni, vragu ili Luciferu. Postoje oni koji su se predali ili posvetili Luciferu posve svjesno i slobodno, svim svojim srce i koji se zdušno bore protiv Boga, protiv svega što je Božje, protiv svega što Bog ljubi i protiv svega što je Bog stvorio kao dobro i što je Bog poredao kao dobro. Bore se protiv Božjega poretka i žele napraviti novi svjetski poredak ili novi red. Na primjer, Bog je stvorio muškarca i ženu da žive u braku i da imaju djecu te da tako postoji obitelj. Kukolj, sinovi Zloga izokreću taj Božji poredak i kažu da obitelj mogu biti dvije žene ili dva muškarca, da se djeca mogu začinjati umjetnom oplodnjom, da se biljke mogu genetski modificirati, da se životinje mogu genetski modificirati, da se ljudima mogu usađivati čipovi u glavu da ih se nadzire i upravlja, da se atmosfersko vrijeme može mijenjati zaprašivanjem zraka iz aviona, sipajući razne kemikalije pa onda emitirajući neke radio valove tj. elektromagnetsko zračenje određene frekvencije i tako redom. Bog je svijet stvorio dobrim, a čovjeka je stvorio na svoju sliku.
Vrag, Lucifer, đavao, sotona, zli duh ili zli duhovi, žele svijet, atmosferu, atmosfersko vrijeme, biljke, životinje i posebno ljude, izobličiti na svoju sliku. I zato ne samo da nadahnjuju ljudima zle misli i odluke, tj. ne samo da napastuju ljude, nego žele posve zagospodariti ovim svijetom, žele ga posve oteti ili ukrasti od Boga i normalnog čovječanstva. Postoji skupina ljudi na ovome svijetu koja osobito u posljednjih nekoliko stotina godina užurbano radi i tajno međusobno surađuje kako bi doslovno zagospodarila cijelim svijetom, istrijebila jako, jako mnogo ljudi, podijelila društvo na tri dijela: oni, sinovi Zloga, kukolj, štovatelji đavla, bili bi vladajuća klasa, postojala bi onda klasa policajaca, vojnika, sudaca, zatvorskih upravitelja, špijuna i svih ostalih službenika koji bi vladajućoj klasi omogućavali da na silu vladaju i provode svoju volju i volju svojega oca, Lucifera; a na kraju bi bila treća klasa robova ili radnika koji bi služili onima koji vladaju i koji imaju silu i vlast u svojim rukama, a to je represivna klasa.
„Neprijatelj koji posija zlo sjeme, tj. kukolj jest đavao“. Đavao je lažac i ubojica ljudi od početka. Postoje, nažalost, ljudi koji mu vjeruju i koji mu se klanjaju. Kako ih je đavao uspio uvjeriti i u što ih je on to točno uvjerio? Uvjerio ih je da Boga nešto skriva od ljudi i da neće dati ljudima sve što im treba za spasenje i vječnu sreću. Uvjerio je te zle ljude da oni zato moraju spasiti sami sebe grabeći sebi zalihe sreće, užitka i materijalnih dobara kako bi ih posjedovali i time gospodarili, a da za to nikome ne bi morali biti zahvalni ili polagati račune. Uvjerio ih je da postoje neka tajna znanja i vještine i čarobne riječi, obredi, sile i snage tako da se ti ljudi koji to znaju i posjeduju mogu popeti na razinu nekakve sudbine ili sveopćeg zakona koji ravna svime: i Bogom i njegovim svijetom, tj. nebom, i anđelima i ljudima i ovim vidljivim svijetom. Tako ti ljudi, sinovi Zloga, kukolj ili štovatelji vraga i sotone i Lucifera, vjeruju da mogu postići potpunu i vječnu vlast i moć.
Dakle, to su pripadnici religije ili vjere koja štuje đavla i koja vjeruje da može postići potpunu, neograničenu moć i vlast nad svima i nad svime. Međutim, varaju se. To je laž koju im je podvalio đavao. Oni koji mu služe, završit će s njim u paklu, u vječnom zatvoru i vječnoj muci. Ovome i ovakvome svijetu doći će kraj po volji i odluci Božjoj kad on odredi vrijeme i trenutak.
„Žetva je svršetak svijeta [znači, Isus kaže da će ovomu svijetu doći svršetak izvana jer su] žeteoci anđeli [misli se: dobri anđeli, oni poslani od Boga da izvrše njegovu volju]. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi“. Dakle, svi će sinovi Zloga, oni koji su štovali đavla i koji su surađivali svim srcem na ostvarenju novog svjetskog poretka, svi će oni biti bačeni u peć ognjenu gdje će biti plač i škrgut zubi, gdje će biti vječna patnja, muka, bijeda, jad i bol. Posvemašnja nemoć, potpuna suprotnost onome što su htjeli postići. Umjesto svemoći i potpune vlasti nad Bogom, nebom, zemljom i svime, dospjet će u vječni zatvor, u vječne muke i trpljenja jer su ne samo željeli svoje ciljeve postići putem tuđe vječne muke i trpljenja, nego su to i provodili, uzrokovali su i za sad – dok ne dođe svršetak svijeta od Boga određen – još uvijek uzrokuju velike patnje, muke, boli, trpljenja, stradanja, smrti, razaranja, uništenja, štete i zla.
„Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega“. Tada će se uspostaviti novo nebo i nova zemlja, novi duhovni svijet i novi materijalni svijet u kojem neće biti ništa zla nego samo dobro. Tako nam jamči sam Bog u svojoj objavi koju nam je dao na kraju Knjige otkrivenja: „ vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem [novo i savršeno društvo], vidjeh: silazi s neba od Boga [dakle, to je čisti dar od Boga, plod njegove aktivnosti a ne ljudske ili anđeoske snage ili stvorenoga znanja], opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.” Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: “Ove su riječi vjerne i istinite.” I još mi reče: “Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima [i sinovima Zloga, svem kukolju] udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.” I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zala konačnih te progovori sa mnom: “Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu!” I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem [novo i savršeno društvo sastavljeno od svetaca i dobrih anđela Božjih]: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena… U nj će se donijeti slava i čast naroda [dakle, bit će za svu vječnost spašena i sačuvana sva dobra djela sinova Kraljevstva nebeskog, sinova Božjih, dobrih ljudi koji su vjerovali u Boga i koji su vjerovali Bogu, koji su se u Boga pouzdavali]. Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.“ “Tko ima uši, neka čuje!” Drugim riječima: tko želi razumjeti i tko ima dobru volju, blagohotnost i dobru nakanu po nadahnuću Duha Svetoga, razumjet će i surađivat će s Bogom.
Amen.
dr.sc. Željko Blagus, župnik u Josipdolu i Cerovniku
Nedjelja, 23. 7. 2023. ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Mudr 12,13.16-19; Ps 86,5-6.9-10.15-16a; Rim 8,26-27; Mt 13,24-43


