»Dokle ću, Gospodine, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi ’Nasilje!’ a da ti ne spasiš? Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!« Tada Gospodin odgovori i reče: »Zapiši viđenje, ureži ga na pločice da ga čitač lako čita. Jer ovo je viđenje za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.« Hab 1,2-2.4

Draga braćo i sestre!

Velikom broju ljudi je problem patnja u svijetu. Ako je Bog svemoćan i dobar, zašto ne ukloni patnju iz ovoga svijeta? Zašto ne kazni krivce i eliminira zločince? Tako se i pravedni prorok Habakuk u Starom zavjetu pita: „Dokle ću, Gospodine, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi ’Nasilje!’ a da ti ne spasiš? Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto gledaš ugnjetavanje?“

Ponajprije treba reći da teološki i filozofski odgovor na ovo pitanje spada u područje razuma, mišljenja, shvaćanja, logike, asociranja ili povezivanja pojedinih informacija u smislenu cjelinu i posve je suhoparan i nepristran s obzirom na osjećaje. Ne donosi nikakvu utjehu ni pomoć onima koji pate ili trpe i koji se samo na površini pitaju o smislu patnje i mogućnosti njene eliminacije, a u stvari, u dubini duše svojim pitanjem dokle još? Ili zašto baš ja opet? izražavaju želju da ta patnja prestane i da im netko donese utjehu.

Čak i budistička religija, koja nije pravobožačka, nego krivobožačka, dakle, različita od kršćanske vjere, ima u sebi neke elemente dobra, pa tako ima i važni nauk o postupanju u kritičnim situacijama izražen putem jedne prispodobe. Kad čovjeka pogodi otrovna strelica, što treba najprije napraviti? Treba li se najprije pitati: tko je strelicu odapeo, zašto ju je odapeo, je li to bilo namjerno s ciljem ubijanja ili slučajno, zabunom; koji je otrov na vrhu strelice, kojom je brzinom doletjela strelica, pod kojim se kutem zabila u tijelo pogođenog, koji je luk upotrijebljen da se strelica ispali i tako redom… ili se se treba najprije iščupati strelica iz tijela i istisnuti krv iz rane da se otrov ne širi po tijelu, a onda ranu očistiti i poviti? Pa ovo drugo je potrebno napraviti prvo. Treba djelovati, treba pokušati pomoći čovjeku koji pati, a ne odgovarati na kojekakva praktična ili teoretska pitanja.

Mi bismo malo lakše, ali samo malo, jako malo lakše prihvatili ili proživjeli određenu patnju kad bismo znali odakle patnja u svijetu i zašto je Bog ne uklanja brzo, tj. dokle ćemo je mi osobno trpjeti?

Bog se tijekom svojega postojanja prije stvaranja svijeta i prije postanka bilo kojeg stvorenja, odlučio na čin stvaranja koji nije samo trenutni i jednokratni čin stvaranja, nego ima nekoliko stupnjeva ili dijelova, protegnutost i različite elemente. Prije nego je napravio ijedan korak ili djelo u stvarnosti stvaranja, sve je u svome duhu dobro isplanirao i rasporedio, sve je odredio kako želi da stvarnost funkcionira u svojoj ograničenosti, odredio je sve svrhe, sve smislove i sve ciljeve, sve zakonitosti po kojima će se ravnati stvorenja, a onda je uspostavio i znao božanskim predznanjem sve posljedice djelovanja stvorenja ukoliko nekim stvorenjima (anđelima i ljudima) udijeli dar slobode ili slobodne volje ili slobodnog izbora.

Bog je stvorio sve anđele dobrima i prosvijetlio ih je samo istinitim informacijama, jasnima i potpunima i želio je da anđeli prihvate slobodno Božju volju i Božji plan i Božju rasporedbu stvaranja i postojanja dvaju svjetova: anđeoskog i ljudskog. Međutim, jedan dio anđela se pobunio protiv Boga i protiv njegove volje te su se darovima koje im je Bog dao, a nije ih uzeo nazad, a to su bili darovi postojanja, znanja, pameti, inteligencije, odlučivanja, slobode ili slobodnog izbora, osjećanja, maštanja i sjećanja, kao i darovi mogućnosti komuniciranja s ovim vidljivim svijetom, dakle – tim su se darovima poslužili da se zarate s Bogom i sa svim što je Božje: u ratu s dobrim anđelima su izgubili bitku i bili su s neba zbačeni na zemlju. Kroz kanale komunikacije s vidljivim svijetom ušli su u rat s ljudima i tu su pobijedili, naveli su ljude na grijeh i na pobunu protiv Boga, naveli su ljude na gubitak nadnaravnih i izvannaravnih darova Božjih koji su potrebni da bi se u ovom svijetu moglo živjeti bez patnje i nepravde, trpljenja i štete, a osim toga što su pobijedili ljude time da su im izazvali gubitak nadnaravnih i izvannaravnih darova Božjih, pobijedili su ljude i na način da su ljudi i shvaćajući do kraja koje su posljedice prihvaćanja i vjerovanja sugestijama zlih duhova, u stvari pustili zle duhove da vladaju ovim svijetom posredno preko sve češćih i mnogobrojnijih nadahnuća ili napasti, odnosno nagovaranja na ovakvo ili onakvo djelovanje.

Ponajprije je Bog sve anđele stvorio dobre i s ciljem ili svrhom da ostanu dobri. Ali nisu ostali dobri, jedan dio anđela nije ostvario svoju svrhu ili smisao. Onda je Bog želio da svi dobro anđeli komuniciraju samo dobre stvari dobrim ljudima. Ali, nažalost, osim dobre komunikacije anđela čuvara, postojalo je na duhovnim kanalima i emitiranje zla. K tome, Adam i Eva, a nakon njih i svi ostali ljudi s izuzetkom Isusa i Marije (te možda Henoka i Ilije, Mojsija i Ivana Krstitelja možda), pokvarili su se i nasjeli su na napasti te su uveli u ovaj svijet zlo, a ne samo i jedino dobro. Umjesto da se iz generacije u generaciju prenosi sve više dobra, znanja, ljubavi, vještina, namjera za činjenje dobra, dovršavanja i usavršavanja ovoga svijeta koji je stvoren pomalo grub i nedovršen kako bi ga čovjek uljepšao i doradio.; dakle, umjesto da se iz generacije u generaciju čovječanstva napreduje, počelo se od početka nazadovati, ljudi su postajali sve gluplji, primitivniji, grublji, nekulturniji, zločestiji i grešniji, jer grijeh oslabljuje volju da bude spremna i da ima snage donositi odluke za činjenje dobra; a ujedno grijeh potamnjuje i razum i čini razmišljanje pogrešnim, vodi čovjeka do krivih zaključaka i shvaćanja, a to onda vodi i do krivih poteza u životu, pa to ima štetne posljedice ne samo za pojedinog čovjeka, nego i za njegovu okolinu, a možda i za velike dijelove društva. Ako se otac obitelji odluči pretjerano piti, onda neće biti novaca za druge potrebne stvari u obitelji, pa ni za školovanje djece koja bi mogla imati bolje i bolje plaćene poslove u životu, ali – eto – nemaju zbog očeva pijanstva i zato imaju određeno trpljenje. Ukoliko se neki kralj ili car ili predsjednik odluči cijelu državu i narod uvesti u rat pa izgubi, onda će cijelu državu i narod uvesti u patnju, bijedu, tugu, jad i bol, neimaštinu, ratne dugove, izgubljeno vrijeme kad se moglo nešto pametno i vrijedno raditi, a u stvari se ratovalo pa izgubilo ne samo rat nego i vrijeme, novac, zdravlje mnogih građana i tako redom.

Da Adam i Eva nisu sagriješili, ne bi zli duhovi po grijesima ljudi koji su sve više i više popuštali napastima đavolskim, zavladali ovim svijetom i njegovim događajima. Zašto danas tolika patnja u ovom svijetu i zašto se brže ne rješavaju problemi i nepravde? Zato što su ljudi izgubili svojim grijesima i krivnjama nadnaravne i izvannaravne darove Božje putem kojih se mnoge patnje ne bi ni izazivale i ni pojavljivale u ovom svijetu, a neke koje bi se ipak pojavile, brzo i čudesno bi se riješile jer bi ljudi mogli činiti čuda, a danas ne mogu jer nisu sveti i jer nisu prijatelji Božji, jer nemaju ona znanja koja bi imali da su ostali u savršenom prijateljstvu s Bogom. Na primjer, da smo ostali u prijateljstvu s Bogom, znali bismo jasno za svaku biljku, za svaki korijen i list, čemu služi i protiv koje bolesti. Za sve bolesti, pa čak i za rak, postoje biljni i prirodni lijekovi, smo ih mi ne znamo više, zaboravili smo kad smo izgubili izvannaravno poznavanje cijele prirode. Ne bi bilo patnje izazvane računima za struju, plin, benzin, lož ulje, drva, pelete i svaku drugu energiju. Sve bi bilo besplatno jer bismo znali kako iz prirode dobiti besplatnu i čistu energiju, a kako ne bismo imali grijeha, nitko ne bi bio pohlepan ni škrt, nego bi se sve dijelilo besplatno. Kao što sad još jedino ne plaćamo zrak koji dišemo. Ali plaćamo vodu koju pijemo, plaćamo hranu koju jedemo, plaćamo poreze, gorivo, energente, telekomunikacije, zabavu, liječenje, učenje i štošta drugo.

U svijetu prije Adamova i Evina grijeha, ljudi su za hranu imali samo zeleno bilje: voće i povrće, žitarice i druge biljke ili organizme poput gljiva. Zanimljivo da su i današnji mesožderi i grabežljivci kao štuke, orlovi, sokoli, sove, lavovi, tigrovi, vukovi ili pauci i druge životinje, jeli isto tako biljke. To nije samo pogreška u pisanju Biblije, nego je i objavljena istina. Lav će jesti slamu kao i govedo. Tako doslovno piše u Bibliji i to nije znanstvena pogreška. Isto tako, sve životinje su služile čovjeku i pokoravale mu se kao gospodaru ovoga svijeta. No, kad je čovjek izgubio vlast nad ovim svijetom, zli duhovi su, na temelju ljudskih grijeha počeli stjecati prava da sve više utječu na ovaj svijet, pa su mogli opsjedati i poticati životinje na nasilje prema ljudima. Time su počele razne patnje od divljih zvijeri. Pa i od zaraznih bolesti, Gubitak znanja i poznavanja ovoga svijeta koji je čovjeku bio uliven i nekako sređen, izgubljen je s istočnim grijehom, kao da nam je izgorjela sva književna građa, svi rezultati znanstvenih eksperimenata, sve znanstvene informacije, kao da smo zaboravili da se mogu i kako se mogu graditi kući, letjeti zrakom, komunicirati elektromagnetskim valovima i tako redom.

Možda danas postoje razni lijekovi i tvari koji su poznati samo jednom uskom krugu moćnih, vladalačkih ljudi i njihovih obitelji i najužih prijatelja i suradnika, možda postoje tehnologije koje samo takvi ljudi koriste, a ostali pojma o tome nemaju. Ili se neke tehnologije namjerno skrivaju kako bi se većini čovječanstva činilo namjerno zlo, a uživanje u zlu je karakteristika zlih duhova koji onda tako ne samo nadahnjuju te moćnike, nego ih doslovno i opsjedaju i čine ih posve bešćutnima i bezosjećajnima za patnje ostalih ljudi, čine od njih sociopate i psihopate. Mi danas imamo patokraciju, ili vladavinu zlohotnih i zločestih i izopačenih i bolesnih (duhovno i duševno) ljudskih bića koja se pokoravaju Luciferu, a ne Bogu. Zašto to Bog dopušta? Jer je on ustanovio zakone po kojima ide ovaj svijet i zakon ljudske i anđeoske slobode ne dokida se pa i pod cijenu raznih patnji. Je li onda Bog dobar? Jeste, jer nije on kriv što su ljudi zli, za zlo u ovom svijetu krivi su ljudi koji slušaju napasti napasnika i sami napasnici ili zli duhovi koji savjetuju zlo i patnju. A zašto Bog ne napravi kraj ovome svijetu? Ili nekim zločincima? Ponajprije, kad je i javi kakva patnja, mnogi ljudi se ne obraćaju uopće Bogu da tu patnju, kad se već dogodila, nekako ublaži, promjeni, nadoknadi. Zatim, ovaj svijet će ići po ovim zakonitostima dok se ne ostvari onaj broj ljudi u nebu koje je Bog predvidio kad je na šesti dan stvaranja stvorio prve ljude. Mi ne znamo taj broj, ali možemo raditi na tome da se on što prije dosegne. Kako? Pa tako da svi muževi i žene u braku imaju što više djece mogu i da plemenito i kršćanski odgajaju svoju djecu i sebe da što više ljudi, nakon što se rodi, ujedno i dođe u raj. Kad bi bilo više djece i kad bi bilo više svetaca na zemlji, prije bi došao Sudnji dan i prije bismo se riješili svake patnje na ovom svijetu. Ali mi kao ljudi, kao čovječanstvo više vjerujemo vragu nego Bogu: vrag nas je uvjerio da nas je previše na svijetu i da se treba imati jedno ili dvoje djece najviše. A onda, tu su sve više neoženjeni koji neće uopće imati djece, pa homoseksualci koji ne mogu imati djece, pa oni koji misli da je zlog klimatskih promjena štetno rađati novu djecu jer ona izdišu CO₂ i stvaraju stakleničke plinove te podižu prosječnu temperaturu, zagađuju prirodu i tako redom. A-la, budala!!! I tako se agonija na ovom svijetu nastavlja. Mi bismo svojom svetošću mogli pospješiti dolazak Kraljevstva nebeskoga, tj. novog neba i nove zemlje, ali naši grijesi priječe dolazak Kraljevstva Božjega, kako izravno i govori jedna misna molitva u vremenu došašća.

Je li nam sad odmah lakše, kad smo neke temeljne stvari shvatili oko toga zašto toliko patnje u ovom svijetu i zašto Bog koji je dobar i svemoćan dopušta da se događaju tolika zla? On je dobar, sve je stvorio dobro i želio je da sve bude i ostane dobro i da se razvija u sve bolje i bolje. No, slobodom anđela i ljudi, nije sve dobro i sada imamo izmiješano dobro i zlo. Bog nije zao zato što svoj plan i naum želi pod svaku cijenu, pa i pod cijenu patnje u ovom svijetu, dovesti do kraja, tj. do cilja, do svrhe, do smisla koji je zadao. Bog nije ni nemoćan da riješi svaku patnju u ovom svijetu. On će svaku patnju riješiti na sudnji dan, a za pojedine ljude u trenutku njihove smrti i prelaza u vječnost. Jer, ovaj život nije sve, on je dio veće cjeline, te sve ono što nismo primili ili doživjeli u ovom životu, stignemo primiti i proživjeti u vječnosti. I na kraju, iako smo pametniji za ovu propovijed i ogromnu količinu informacija sabijenih u tako kratko vrijeme, nismo ništa više mirni, radosni, smireni ili sigurni pred zlom i patnjom i nepravdama ovoga svijeta. Nama treba Duh Sveti koji je Duh Branitelj i Duh Utješitelj, a koji će nas i prosvijetliti iznutra mistično i intuitivno, tako da se više nećemo pitati kako je Bog istovremeno i dobar i svemoćan, a ipak postoji toliko zla u ovom svijetu?

Amen.