Nedjelja, 8. 9. 2024., DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Iz 35,4-7a; Ps 146,6c-10; Jak 2,1-5; Mk 7,31-37

Draga braćo i sestre!
U današnjem evanđelju imamo ozdravljenje jednoga gluhoga mucavca kojega je Isus ozdravio tako da je utisnuo svoje prste u njegove uši, pljunuo i dotaknuo se njegova jezika te rekao nakon pogleda u nebo i uzdaha: Effata, otvori se! I kaže evanđelje: I ODMAH mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika. Isusovo ozdravljenje nastupilo je u ovom slučaju ODMAH. Imamo kod evanđelista Marka još jedan opis ozdravljenja i to slijepca iz mjesta Betsaida, ali to se ozdravljenje nije dogodilo ODMAH nego sv. Marko to opisuje ovako: Isus … pljunu slijepcu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: „Vidiš li što?“ Slijepac upilji pogled i reče: „Opažam ljude, vidim nešto kao drveće… hodaju“. Tada mu Isus OPET stavi ruke na oči i slijepac progleda i zdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti.

Kako to da slijepac nije ODMAH ozdravio i sve jasno na daleko vidio nakon prvog stavljanja pljuvačke na oči i prvog polaganja ruku? Zar s Isusovom moći nešto nije bilo u redu? Gluhonijemoga je ODMAH ozdravio, od prve, a slijepca je pitao „Vidiš li što?“ kao da je znao da od prve nije ODMAH do kraja ozdravio. Slijepac je potvrdio Isusovo znanje da nešto nije u redu od prve, pa je rekao da vidi nejasno, nešto kao drveće, opaža ljude, ali nema glagola vidim jasno. I evanđelje izričito kaže Tada mu Isus OPET stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi.

Ova dva različita opisa ozdravljenja govore nam da ni Bog nema s nama ljudima uvijek uspjeha od prve, nego da treba zbog naše nevjere, slabosti, nesavršenosti, dubine i ukorijenjenosti grijeha i mana, zlih navika i ovisnosti, višekratni postupak, mnogo zahvata, strpljenja i vremena da se iskorijene ili poprave neke naše mane, pogreške, bolesti i nesavršenosti. Neki sveci su napredovali u duhovnom životu velikom brzinom i tijekom mladosti doprli do vrhunaca mistike, preobraženja u Boga i pobožanstvenjenja te nisu imali što više raditi ili tražiti na ovome svijetu, pa su umrli mladi, neki prije tridesete godine života, neki u roku od nekoliko godina nakon svojega posebnog obraćenja i ulaska u nadnaravni dio kršćanskog, molitvenog i duhovnog života. Nekima je trebalo dvadesetak godina da od ulaska u ozbiljan duhovni život dopru do duhovnog vjenčanja, tj. stanja trajne sjedinjenosti s Bogom i prelaska u vječnost u svetosti i moralnom savršenstvu.

Nekima od nas treba ili je trebalo mnogo godina da se oslobode neke loše navike ili ovisnosti: pušenja, psovanja, kockanja, alkohola, bludnosti, droge ili srditosti, na primjer. Neki su to uspjeli preko noći, recimo, jednog su dana dobili upalu grla pa im nije odgovaralo pušiti tijekom bolesti, a onda su nakon tjedan dana grlobolje vidjeli da mogu i bez cigarete, pa su se praktički preko noći riješili jedne teške navike.

Ima i ljudi kojima nikada nije ni trebalo oslobođenje od loših navika jer nisu imali naviku ni pušiti ni piti ni kockati ni drogirati se niti gubiti vrijeme pretjerano gledajući sadržaje po internetu i slično. Ipak, svima nama je trebalo oslobođenje od istočnoga grijeha, svima nam je trebalo krštenje i zato nam svima treba božanska pomoć da se borimo protiv raznih napasti i loših navika koje dolaze od grijeha i od napasnika, od đavla koji nas nagovara na zlo.

Jedino Blaženoj Djevici Mariji nije trebalo krštenja ni oslobođenja od grijeha jer je ona od svojega začeća bila ispunjena Duhom Svetim, njoj je jedinoj Bog darovao dar svetosti i bezgrešnosti po predviđenim zaslugama Isusa Krista, tako da je i njezino rođenje, kojeg se danas spominjemo, isto tako bilo obilježeno svetošću i radošću. Svaki je rođendan, svako je rođenje jedan početak, nastanak i postanak jednog ljudskog života, življenja i djelovanja, a kod Marije je i njezino bezgrešno začeće i njezino sveto rođenje obilježilo njezin kasniji život. Ona je iz dana u dan, iz časa u čas obnavljala svoju vjernost Bogu, svoju vjeru i poslušnost. Ona je đavlov najveći neuspjeh jer nju jedinu od ljudi vrag nije nikada uspio nagovoriti ni na jedan grijeh. Doduše, nije uspio nagovoriti niti Isusa, ali Isus nije bio samo čovjek i stvorenje, nego je imao uz ljudsku narav ujedno i božansku narav, bio je druga božanska osoba i u vrijeme svojega zemaljskoga života, a Marija je bila i ostala uvijek čisto stvorenje Božje.

No, kako god bilo, postoji ta velika razlika između Marije i svih nas ostalih ljudi, a to je da smo mi ipak nekada nešto sagriješili i pogriješili i da nam treba Božje oproštenje, popravak i duhovno, duševno, a onda i tjelesno ozdravljenje. Njoj to nije trebalo, ona je surađivala s Duhom Svetim i njegovim nadahnućima i čuvala se od svakoga osobnoga grijeha, a čuvao ju je i dragi Bog. Bez njegove pomoći ne bi nikada sačuvala svoju svetost i bezgrešnost, ali istovremeno treba reći i priznati da je za razliku od Adama i Eve i svih drugih ljudi, ona ipak činila napor i osobno zalaganje da ostane vjerna i poslušna Bogu. Od nje je Bog mogao tražiti i male i velike stvari i žrtve i ona mu nije nikada rekla ne niti mu je uskratila poslušnost. Zato je i on njoj uzvratio slavom i proslavom, velikim darovima i posebnim položajem u povijesti spasenja.

Marijin duhovni život i veličina njezine duše, kao i njezin osobni odnos s Bogom nadmašuje čak i duhovni život i sjaj svih anđela. Mi o tome samo nešto malo znamo, o tome se rijetko i malo propovijeda tako da se mnogi vjernici čude što se uopće Mariju toliko ističe među svim svecima ili stvorenjima Božjim, a odgovor na ovaj problem ne može se dati u jednoj jedinoj propovijedi. Međutim, nama i ne trebaju neki posebni dokazi da je Marija posebno uzvišena i moćna kod Boga, mi u to vjerujemo i time se želimo poslužiti svaki put kad molimo krunicu, pozdravljenje Gospodnje ili bar jednu Zdravomariju na dan. Možemo ponekad kroz dan izmoliti i jednu strelovitu ili kratku molitvu koja je Mariji posebno draga, a koju je Marija sama izdiktirala jednoj vidjelici kojoj se ukazala u Parizu i XIX. stoljeću kad je toj vidjelici, sv. Katarini Laboure’ dala onu čudotvornu medaljicu. Na rubu te medaljice piše ta molitva: O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se utječemo tebi! Radi se o jednoj rečenici koju je lako naučiti napamet i povremeno izmoliti kroz dan. Ta će nam molitvica donijeti velike duhovne koristi, pa vas potičem da ju naučite ili da si napišete na komadić papira i često izmolite preko tjedna. To će biti divan dar za rođendan našoj nebeskoj Majci Mariji.

Amen.