Dr.sc. Željko Blagus, župnik u Cerovniku i Josipdolu
Nedjelja, 15. 10. 2023., – DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU

Draga braćo i sestre!

            Kako se približavamo kraju liturgijske godine, tako i čitanja postaju usmjerena na kraj svijeta i vijeka, na sudnji dan, ali i na dan naše vlastite smrti, na kraj našega zemaljskoga života. Ova prispodoba koju smo danas čuli u evanđelju opet je jako ozbiljna i teška. Naime, kad opisuje kraljevstvo nebesko ili vječni, savršeni i istiniti odnos između Boga i ljudi, onakav kakvoga Bog želi i zamišlja i kakvoga će na kraju i ostvariti, Isus se koristi raznim opisima i slikama, usporedbama i tumačenjima koji opisuju razne vidike ili sastavnice toga odnosa. Već sam nekoliko puta rekao da je Kraljevstvo nebesko nekako predstavljeno i zgusnuto u OSOBI ISUSA KRISTA: on je u svojem životu, u svojem djelovanju, u svojem govoru, u svojem primjeru nama dao uzor kako Bog želi da se mi ljudi odnosimo prema Bogu Ocu, prema Presvetom Trojstvu i jedni prema drugima kao i prema životinjama, biljkama i ostalom Božjem stvorenju.

            Dakle, današnja nam prispodoba govori da je Kraljevstvo nebesko kao kad kralj pripravi svadbu svojemu sinu. Taj kralj o kojem govori prispodoba je Bog Otac. Svadba o kojoj govori prispodoba je vječno veselje, radost, klicanje, proslava, uživanje, blaženstvo, sreća, zadovoljstvo, blagostanje, mir, osjećaj sigurnosti, vedrine, smirenosti, smisla, svrhe i poleta, a ujedno odsutnost svake zabrinutosti, tjeskobe, straha, ugroženosti, neizvjesnosti, poniženosti, nepravde, boli, tuge, muke ili trpljenja, dosade, depresije, monotonije, zasićenosti, zatvorenosti, ograničenosti, ili onog osjećaja kad nam se čini da nemamo nikakve budućnosti pred sobom, da se ništa ne isplati raditi ili da se ni za što ne vrijedi žrtvovati budući da nas sutra, prekosutra ili u vremenu pred nama ne čeka ništa lijepo ni vrijedno niti sigurno. Dakle, raj ili nebo ili stanje vječnog života, mladosti, zdravlja i ljepote, bogatstva, moći, znanja, blaženstva i slobode, radosti i veselja, Isus je više puta uspoređivao sa svadbom i to zato što se radi u prenesenom smislu o vjenčanju između Boga i čovječanstva, tj. o vječnom savezu vječne ljubavi, vjernosti i poštovanja između Boga i čovjeka, o prisnom prijateljstvu i blizini, otvorenosti, iskrenosti i dobrohotnosti između Boga i čovjeka, a radi se ne samo o vjenčanju, nego i o svadbi. Vjenčanje je svečani i uzvišeni čin međusobnog obećanja vjernosti, ljubavi, prijateljstva, blagohotnosti, iskrenosti, otvorenosti, uslužnosti, velikodušnosti, dobrote, strpljivosti, popustljivosti, razumijevanja i darežljivosti, a svadba je vesela i radosna proslava, gozba, uživanje, klicanje, izražavanje nutarnjeg zadovoljstva, sreće, opuštenosti i stanja u kojem možemo odahnuti od bilo kakve prijetnje, zla, boli, muka, nesreće, zlobe, pakosti, osvete, poniženja, ili osjećaja ugroženosti i trpljenja.

            Dakle, Bog je za svakoga čovjeka i za cijelo čovječanstvo spremio i poželio, predvidio i planirao svadbu, vječnu gozbu, raj, nebo, vječno veselje i beskrajnu radost i proslavu. Međutim, da bi se u raj stiglo, da bi se u nebo ušlo, da bi se sudjelovalo na vječnoj gozbi, u beskrajnoj božanskoj radosti i veselju, moraju se ispuniti neki uvjeti koje je postavio sam Bog. Dakle, u prenesenom smislu, ulazak u Kraljevstvo nebesko ima svoju cijenu. Ne možemo bilo kakvi ući u Kraljevstvo nebesko, odnosno u Kraljevstvu nebeskom ne mogu biti ili živjeti bilo kakvi ljudi. Kakvi to ljudi mogu ući u Kraljevstvo nebesko, odnosno, kakvi su to ljudi koji se nalaze u raju, u nebu, u Kraljevstvu Božjem? Tamo su svi ljudi ponizni, skromni, fini, uljudni, pristojni, velikodušni, ljubazni, uslužni, dobri, popustljivi, krotki, nenametljivi, savršeni, sveti, blaženi, strpljivi, susretljivi, pošteni, iskreni i otvoreni, blagohotni i dobrohotni. Tamo nema podlih ljudi, nema zlobnih, zlih, osvetoljubivih, oholih, drskih, nadmenih, tamo nema ubojica, silovatelja, psovača, izrugivača, ogovaratelja, klevetnika, prevaranata, lažljivaca, kradljivaca, pohlepnika, bludnika, vračara, gatara, goropadnika, zlostavljača, razbijača, bandita, lopova, otimača, nasilnika, pijanaca, drogeraša, kockara, lijenčina, onih koji žive na tuđi račun, koji druge iskorištavaju, ponižavaju, odbacuju, okrutno postupaju, tuku, udaraju, nanose bol, tugu, žalost, razočaranje i slično. Tamo su svi dobri i nitko nikome ne želi zlo i ne čini zlo, pa ako su svi takvi, onda i svaki od nas mora biti takav ako želi ući u raj i živjeti u raju vječno i stalno. Jer u tome se i sastoji raj: da smo tamo sasvim sigurni od svakoga progona, od svake pljačke, od svakog ugrožavanja, od svakog straha, tjeskobe, uznemirenosti ili neizvjesnosti. Tamo nas ništa neće plašiti i nitko nas neće ugrožavati, a to znači da tamo nema nijedne osobe koja bi drugima nanosila bol ili strah ili bilo kakvu neugodu ili zlo.

            Ovo što sam sad opisao, Isus nam je rekao na kraju današnje prispodobe riječima: „Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’“. Svadbeno ruho ili odijelo u koje moraju biti odjeveni svi koji se nalaze u raju jesu dobra djela svetih i savršenih ljudi koji će živjeti u raju. To nam izričito tako tumači Knjiga otkrivenja. Međutim, dok se na ovom svijetu možemo odjenuti kako god hoćemo, a mnogi koji su zli i zločesti odijevaju se u skupa, vrijedna i sjajna odijela koja ne odgovaraju nutarnjem stanju njihove duše koja je bezvrijedna, zla i zločesta, na onom svijetu, u Kraljevstvu Božjem, prvo odijelo naše duše bit će naše uskrslo, novo, pobožanstvenjeno, besmrtno, duhovno i neraspadljivo i slavno tijelo. Onakvo tijelo kakvo sada već imaju Isus i Marija. To naše tijelo bit će nebesko. Postoje tijela zemaljska, kaže Sveto pismo, a postoje i tijela nebeska, odnosno obličja u kojima ćemo postojati. To naše novo, proslavljeno, vječno, besmrtno i savršeno tijelo će iz svoje nutrine isijavati na van svjetlost, mi ćemo zračiti svjetlošću, sjajem, blistavošću i slavom. Neće nam trebati nikakve oznake kao u ovom svijetu da bismo označili svoju vrijednost, vlast, položaj, stupanj savršenstva ili rang, čin, ovlast i slično. U vojsci postoje maršali, generali, admirali, pukovnici i razni drugi činovi; u visokom školstvu: na fakultetima i umjetničkim akademijama postoje akademici redoviti i izvanredni profesori, docenti, asistenti, doktori, magistri, inženjeri i drugi; po poduzećima i tvrtkama postoje generalni direktori, direktori pojedinih sektora, šefovi, zamjenici, pomoćnici, službenici, radnici i tako redom; u politici postoje predsjednici, premijeri, ministri, članovi parlamenta, državni tajnici, portiri, čistačice, glasači… Ma svugdje u društvu postoje stupnjevi, činovi, rangovi… čak i bandama, mafiji, kriminalcima: postoje šefovi, pomoćnici, izvršitelji, razbijači, članovi bande, pevaljke i zabavljačice, svatko ima svoje mjesto i svoj rang. Na ovom svijetu moramo nekako po sebi povješati neke predmete ili oznake da bismo pokazali svoj čin, položaj, ovlast: generali i admirali nose posebne oznake na ramenima, na kapama, na rukavima, fine i bogate dame, žene ministara, kraljeva ili bogataša nose dijamantne broševe, ogrlice, birkinice, lobutenke, iphone, gangsteri i svi s njima nekako izjednačeni voze crne mercedese, majbahe, rolsrojseve, lamborginije, ferarije, bemveje, audije, bentlije, astonmartije i tako redom.

            U Kraljevstvu nebeskom postojat će također stupnjevi savršenstva i to savršenstva u ljubavi, poniznosti, dobroti, milosrđu, požrtvovnosti, velikodušnosti, uslužnosti, finoći i sličnim svojstvima. Što će netko biti sličniji Bogu i njegovoj savršenosti, to će više zračiti svjetla, sjaja, blistavosti i svjetlucavosti iz sebe, zračit će dostojanstvom slavom, veličanstvenošću, a te će duhovne stvarnosti isijavati iz tog anđeoskog ili ljudskog duha, prosijavat će ili probijat će kroz naše proslavljeno i besmrtno tijelo koje će biti zaodjeveno posve novom i drugačijom odjećom od ove koju imamo na ovom svijetu i ta naša nova odjeća će biti u savršenom skladu s našom svetošću, s našim savršenstvom, s našim stupnjem ljubavi prema Bogu i s našim stupnjem poznavanja Boga. Oblik, tekstura, sastav, sjaj, boja, dragocjenost naše odjeće savršeno će odražavati naš položaj i stupanj u raju, u nebu, u Kraljevstvu Božjem, gdje će mnogi prvi biti posljednji, a posljednji prvi, a to znači da će mnogi koji su sada u ovom izopačenom i grijehom nagrđenom svijetu bili prvi (bogataši, bankari, industrijalci, kraljevi, predsjednici, ministri, docenti, primarijusi, šefovi, direktori, moćnici iz sjene), oni će biti posljednji, oni će biti kažnjeni, odbačeni, pogaženi, izbačeni van gdje će biti plač i škrgut zubi, završit će u paklu jer su ovdje uporno i ustrajno činili zlo, izabrali su svojim slobodnim izborom da budu protivni Bogu, razlučiti od Boga, pa će dobiti to što su si sami izabrali: bez rajskoga ruha, bez svadbenog ruha poniznosti, sućuti za druge, suosjećanja, bez dobrote, bez ljubavi i pravednosti, biti će izbačeni u pakao.

            I za kraj moramo spomenuti još jednu jako važnu poruku današnje prispodobe. Bog Otac šalje svoje sluge: svećenike, biskupe, katehete, misionare… da pozivaju ljude na svadbu, to jest da se pripreme za vječnost, da si na vrijeme počnu izrađivati odijelo za svadbu u kojem će biti u raju ili u Kraljevstvu Božjem, a to odijelo se izrađuje tako da se svaki dan nekoliko minuta popriča  Bogom, to jest da se kratko pomolimo; zatim se to odijelo izrađuje tako da svake nedjelje i zapovijedanog blagdana dođemo na misu, pa da se nekoliko puta godišnje ispovjedimo i da se često pričešćujemo; da postimo, da dajemo milostinju, da pomažemo misije, da činimo svojim bližnjima dobra djela i da pošteno radimo svoj posao: ako smo liječnici da stvarno liječimo ljude, a ne da samo izmišljamo skupe i beskorisne pretrage i prebacujemo liječenje na drugoga specijalistu, kao što sam ja doživio nekoliko puta ove godine; ako smo advokati, da u što kraćem roku završimo suđenje i da radimo u korist našega klijenta ili branjenika, a ne u korist svojega džepa, pohlepe i zarade u sprezi s advokatom suprotne strane i u sprezi sa sucem kako bi ostvarili nepravednu korist na račun stranaka u postupku; ako smo automehaničari da pošteno i brzo radimo svoj posao; ako smo na šalteru, ako smo učitelji u školi, ako smo bilo koje zanimanje, da pošteno radimo svoj posao bez lijenosti, pohlepe ili ravnodušnosti. Mlakost, bešćutnost, bezobzirnost, okrutnost prema drugima, sve je priprema odijela za pakao. Koliko danas ima doktora, sudaca, advokata, zubara, političara, činovnika, direktora, šalterskih službenika, svećenika, biskupa, policajaca, profesora, grobara, obrtnika, raznih zanimanja koji komotno, lijeno, bešćutno, bezosjećajno, mlako, površno, nezainteresirano i bezobzirno i okrutno gospodare ili rade prema onima koji od njih očekuju pomoć, uslugu ili posao. Dakle, ima mnogo ljudi, dosta je pogledati sada oko sebe po crkvi, ima mnogo ljudi koji ne dolaze godinama na misu, ne ispovijedaju se, ne pričešćuju se, ne sudjeluju ni u kakvim pobožnostima, a onda čak ne daju ni milostinju. Mogli bi barem povremeno doći župniku i reći: evo ti velečasni sto i dvjesto eura kad me već godinama ne vidiš u crkvi pa odsluži kakvu misu za mene. Ali ne, nema ni njih osobno u crkvu, a onda ne vide ni razloga zašto bi uopće za crkvu išta i dali. Ne vide ni razloga zašto bi ikome išta dali: ni novaca, ni svojeg vremena, ni ljubavi ni kakve pomoći ili usluge, ama baš ništa, kao što ništa nije dao onaj bogataš siromašnom Lazaru iz jedne druge Isusove prispodobe. I samo zato što je bogataš bio mlak, bio je bešćutan, sebičan, bezosjećajan, bezobziran, ravnodušan… zato je završio u paklu. Bog nas poziva: i da se molimo, i da dolazimo u crkvu, i da dajemo milostinju, ali i da činimo dobro svojim bližnjima. I što kaže prispodoba: Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. [To znači da ljudi jednostavno nakon pričesti, nakon krizme, nakon vjenčanja, nakon sprovodne mise za svoje pokojne, ne idu više redovito u crkvu]. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali Pazite dobro, dragi vjernici da i vi ili članovi vaših obitelji ne biste jednog dana završili tako da se kralj tj. Bog Otac na vas razgnjevi, jer će poslati svoju vojsku, sve one koji su bili mlaki, površni, osrednji ili zločesti u vjeri, sve će kazniti, pogubiti i grad, tj. vaš život i život vama važnih osoba, vaš grad, vaše životno okruženje spaliti, satrti i zdrobiti, a vi ćete završiti vani u tami, gdje će biti plač i škrgut zubi. Isus se ne šali, ovo je izrekao jako ozbiljno i on će to provesti. Nemojmo se igrati sa svojom dušom, sa svojim životom i sa svojom sudbinom.

Amen.