Draga braćo i sestre!
Blagdan Duhova je ujedno i rođendan Crkve jer se po silasku Duha Svetoga na apostole i ostale Isusove učenike od mnoštva ljudi načinio jedan narod Boga Oca, otajstveno Tijelo Kristovo i svi su oni zajedno, kao zajednica, postali hram Duha Svetoga. To su ujedno i pravilni opisi Crkve: Crkva je hijerarhijski uređen narod Božji, ona je mistično Tijelo Isusa Krista i hram Duha Svetoga koji ju kao zajednicu i jedinstveni narod oživljuje poput duše, iznutra.

Kao što čovjekovo tijelo ima dušu koja je nevidljiva i duhovna, a koja ga oživljuje i daje mu identitet, tako i Duh Sveti oživljuje Crkvu, nevidljiv je i duhovni temelj jedinstva Crkve. Kao što naše tijelo ima razne dijelove i organe, tako i Crkva, kao otajstveno Tijelo Kristovo, ima razne dijelove: njena glava ili poglavar je sam Isus Krist, to tijelo ima razne dijelove koji se međusobno nadopunjuju i svi trebaju jedni druge: srce i pluća trebaju noge i ruke, usta i želudac, cijelo tijelo treba srce i krvotok i tako redom. Biskupi, svećenici, laici, papa, kardinali, župnici, časne sestre, oženjeni i neoženjeni vjernici, misionari, vjeroučitelji, pa čak i rubni kršćani koji slabo i rijetko idu u crkvu na misu, svi imaju svoje mjesto u Kristovu Tijelu, koje je hram Duha Svetoga. Za sve ljude vrijedi istina: bez svakoga se može, ali svatko ipak dobro dođe. Čak i osrednji vjernici neki put učine neko dobro na iznenađenje ostalih, a na jednom mjestu nam Sveto pismo kaže da čak i grešnici imaju svoju svrhu: „Gospodin Bog je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.“ (Izr 16,4). Recimo, da bi imao koga kazniti. Ili da bi mu oprostio, ako se pokaje ili nekim djelom svoje ljubavi pokrije svoje grijehe jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha. A mi ne znamo kada Duh Sveti može kojeg čovjeka potaknuti da se pokaje ili popravi ili da na svoje i tuđe iznenađenje učini nešto jako dobro. Nisu svi za sve, neki lijepo pjevaju, neki vole dolaziti često u Crkvu i moliti se, neki baš nisu za molitvu, ali bi bili spremni nešto napraviti materijalno za župu, neki bi dali kakvu milostinju, neki nešto čine u javnosti, neki u tajnosti i tako redom.

Sveti Augustin bi rekao da u vrtu Božjem ili u Crkvi ima mjesta za svakakvo cvijeće: i za raskošne ruže koje su divne izgledom i mirisom, i za ponizne ljubičice i za tratinčice, ivančice, ciklame, ljiljane koji su bijeli od čistoće i nevinosti i tako redom. O korovu i otrovnim biljkama nećemo propovijedati, nego ćemo se danas usredotočiti na djelovanje Duha Svetoga koji želi svakoga od nas oplemeniti i učiniti sličnim Isusu Kristu, Sinu Božjemu. Bog Otac je zato i poslao Duha Svetoga na temelju zasluga i djela Sina svojega Isusa Krista, da bi Duh Sveti od nas učinio dobre ljude, slične Isusu Kristu, koji će proći zemljom čineći dobro. Tako za Isusa piše u Djelima apostolskim: da je prošao zemljom čineći dobro. Ne postoji neka norma koju bismo morali ispuniti, nego postoji jasna volja Božja da svaki dan činimo ono dobro koje možemo u tom danu napraviti u skladu sa svojim stanjem, sa svojim zdravljem i snagama, sa svojim vremenom i položajem.

Važno je da znamo da Bog prati sva naša djela. Ne pamti on samo naše grijehe i pogreške da bi nas kaznio, on više gleda na naša dobra djela i piše u svoju knjigu života, da bi nas nagradio već u ovom životu, a u vječnosti svakako. Ja već trideset godina kao svećenik promatram i pamtim da u svakoj župi ili samostanskoj zajednici ima ljudi čine razna djela ljubavi, služenja, naizgled skromna ili neznatna, ali koja će Bog ispravno vrednovati i nagraditi. Postoje djela koja činimo u svojim obiteljima, na svojim radnim mjestima, u svojem susjedstvu, u svojoj župi ili u široj društvenoj zajednici. Bog ne voli trgovinu i nikada neće odmah i neposredno nagrađivati ili naplaćivati dobra djela koja činimo, a tako isto ne kažnjava ni zlo odmah nakon što je grijeh počinjen. No, on nikada neće ostati nikome dužan, nego će u duhu prijateljstva i slobode svakome uzvratiti, a osobito će biti velikodušan prema onima koji su činili dobra djela.

U proteklih nekoliko godina koliko sam ovdje župnik, primijetio sam mnogo dobrih djela raznih župljana koji su se na razne načine uključili u župni život. Bog vidi bolje od mene, pa ako sam ja ovako kratkovidan i ćorav uspio nešto zapamtiti i uočiti, vjerujte, Bog vidi i pamti bolje od bilo kojeg čovjeka i hoće uzvratiti, čak i kad se najmanje nadamo ili nas nekako iznenadi bez nekog neposrednog povoda ili uzroka kojega bismo mi mogli razumjeti. Svakako je istina da sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa u usporedbi sa slavom i blaženstvom koje će se u nama ostvariti u vječnosti. Da ove riječi nisu pusta ili isprazna utjeha, neka duda varalica, to nam jamči i nadahnjuje nas na povjerenje i ustrajnost u dobru upravo Duh Sveti. Bez božanstva njegova, čovjek je bez ičega, tone sav u pesimizmu, u ogorčenosti, u razočarenju, u tuzi, u bijesu, u cinizmu, u ruganju, u nepovjerenju i sumnjičenju svega i svačega, a osobito Boga, stvarnosti, smisla, svrhe, razloga i cilja svega života i svakog pojedinačnog djela i napora svakog pojedinog čovjeka i čovječanstva u cjelini. Na grčkom, na kojem je pisano evanđelje u Novom zavjetu, riječ LOGOS znači u isto vrijeme i RIJEČ i SMISAO, SVRHU, RAZLOG ili CILJ. I kad Ivanovo evanđelje počinje rečenicom: U početku bijaše Riječ, onda to znači ujedno da je u početku svega svijeta bio i smisao, svrha ili razlog svega što postoji. Proniknuti u taj smisao ili razlog može samo čovjek uz pomoć Duha Svetoga.

Veliki problem u ovom svijetu je patnja općenito, a osobito neka velika patnja onih ljudi koji nisu bili osobito zli, pa se njihovo trpljenje ne može jednostavno objasniti kao kazna Božja za njihove grijehe. I upravo tada nam je svima potreban Duh Sveti koji je i Duh Branitelj i Duh Utješitelj i Duh Životvorac. Mnogi si postavljaju pitanja zašto patnja, zašto baš takva, zašto baš tada i tako dalje. Intelektualni odgovor, logički, razumski, filozofski, neka informacija ili znanje, neki podatak i prosvjetljenje nije ono što bi u stvari tada trebalo čovjeku, nego obrana i utjeha od očaja, od tuge, od beznađa, od besmisla, od patnje, straha i drugih negativnih duhova ili duhovnih stanja, a to jedino na pravi način može pružiti Bog. I zato nam svima treba Duh Sveti koji će iznutra, iz najdublje točke naše duše donijeti obranu i utjehu koju nitko od nas ljudi izvana ne može dati onome koji pati i koju ništa izvanjsko ne može donijeti. Zato nam je i u trenucima sreće i dobrote potreban Duh Sveti, a osobito u trenucima ili razdobljima tame, patnje ili boli. Potrebno je u škrinjicu života pred Bogom pohranjivati dobro blago i djela i čine prijateljstva s Bogom, kako bismo iz toga blaga mogli crpiti obranu i utjehu kad nam bude potrebno. Bez božanstva tvojega, Duše Sveti, čovjek je bez ičega, bez nade, bez utjehe, bez obrane, bez radosti, tone sav u crnom zlu, u očaju, u besmislu, u depresiji, u gorčini, u ljutnji, srditosti i bijesu, u samoći i paklu. I zato molimo Duha Svetoga da nas brani i tješi iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, u svim okolnostima života i da nas dovede u sretnu luku spasenja.

Amen.