Nedjelja, 23. 6. 2024., DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Job 38,1.8-11; Ps 107,23-26.28-31; 2Kor 5,14-17; Mk 4,35-41

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!

Riječ Gospodnja.

Draga braćo i sestre!

Iz drugog čitanja uzimamo samo jednu rečenicu za današnju propovijed: sveti Pavao po nadahnuću Duha Svetoga piše tekst koji postaje javna objava i kaže da nas ljubav Kristova obuzima kad promatramo slijedeću istinu: jedan (Isus Krist, Sin Božji) za sve (ljude) umrije, svi, dakle, umriješe. On je umro u vremenu da mi ne bismo umrli u vječnosti, tj. da se ne bismo našli u stanju vječne smrti, tj. u stanju vječne muke, boli i trpljenja, tj. u vječnoj propasti ili u paklu.

Ta njegova smrt na križu nama otvara vrata raja ili bolje rečeno daje nam mogućnost da uđemo u raj, a hoćemo li stvarno i ući to ne ovisi samo o Bogu i njegovoj žrtvi, nego i o našoj odluci, o našim djelima, mislima, riječima, propustima i tome kako smo trpjeli i podnosili razne stvari koje su nam nametnute od strane drugih ljudi bez našeg utjecaja, krivnje ili aktivnosti. Svi mi imamo slobodni izbor, pa – iako smo uvjetovani mnogim čimbenicima: posljedicama izvornoga grijeha, nesavršenim odgojem roditelja i ostalih odgajatelja u životu, utjecajem vršnjaka i šire okoline /rodbine, susjeda, interneta, televizije, radija, tiska, knjiga…/ – ipak nam ostaje neka tajanstvena margina slobode i odgovornosti. Premda, istini za volju, sloboda nije isto što i slobodni izbor. Sloboda je moć ili snaga da se izabere objektivno dobro (po Božjim kriterijima dobro) i to gubimo rapidno svakim počinjenim grijehom [stvaramo si naviku činjenja zla ili sklonost da sve lakše protiv glasa savjesti ipak počinimo neku svinjariju]; a slobodni izbor je nešto što uvijek imamo. Narkoman ima tijekom cijelog razvoja svoje ovisnosti slobodni izbor: uzeti drogu ili ne uzeti je. Ali, nakon razvijanja ovisnosti o narkotiku, unatoč slobodnom izboru, svaki put kad mu se pruži prilika da uzme drogu, on će je i uzeti, pa nije slobodan, nego robuje navici drogiranja ili ovisnosti o narkotiku.

Dakle, unatoč posljedicama izvornoga grijeha, osobnih grijeha, utjecaja roditelja, starijih i odgojitelja, vršnjaka i medija masovne komunikacije, svakom čovjeku ostaje slobodan izbor za ili protiv Boga, za ili protiv ljubavi, za ili protiv milosrđa, za ili protiv, dobrote, za ili protiv istine, za ili protiv pravde jer to je sve jedno te isto budući da je Bog ljubav, Bog je samo milosrđe, Bog je čista dobrota, Bog je istina, Bog je pravda i tako redom. Ukoliko se opredijelimo za Boga, možemo ući raj jer su nam vrata otvorena, a opredjeljenje za Boga ne znači da se samo mislima ili odlukom volje ili nekim riječima opredijelimo za Boga. Jer, neće u Kraljevstvo nebesko ući onaj koji samo govori: Gospodine, Gospodine!, nego onaj koji VRŠI volju Oca Isusova koji je na nebesima. Djela, dakle, a ne riječi koje je lako lupetati bez ikakvog napora, odgovornosti i posljedica.

I za kraj imamo kraj današnje rečenice koju smo si izabrali za propovijed: „i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu“. Dakle, Isus je za nas umro ili prikazao dvosmjernu žrtvu: žrtvovao se uzlazno prema Ocu i silazno prema nama, da mi kojima je svojom žrtvom dao ili darovao život tako da je na križu za nas ili nama Ocu u ruke predao svoj duh kako bi Otac taj duh mogao podijeliti ili udahnuti nama, dakle, da mi za koje je Isus umro na križu i kojima je predao ili darovao život, ne živimo više sebi, da ne pripadamo više sebi ili jedni drugima, nego da PRVENSTVENO i POGLAVITO ili GLAVNO pripadamo njemu, da njemu živimo, da za njega živimo.

On je za nas umro i uskrsnuo s točno određenom svrhom ili smislom, tj. razlogom ili LOGOSOM, pa sām je Isus Riječ (LOGOS ΛΟΓΟΣ) Boga Oca. A ta svrha, razlog, cilj ili smisao je da mi više ne živimo sebi ili za sebe, za svoje prohtjeve, za svoje užitke i koristi, za svoje mušice i ciljeve, nego da živimo za njega. Otvorio nam je vrata raja, omogućio nam je pristup u sretnu i blaženu vječnost, ali cijena toga je da više nismo svoji nego njegovi. Samo oni koji su Kristovi, koji njemu žive, koji za njega žive, koji po njegovim zapovijedima i mislima, odlukama i osjećajima postupaju i djeluju, samo oni uskrisuju na život i ulaze u nebo, u raj, u blaženstvo, u svjetlo, u božanski vječni život, radost, sreću, slobodu i slavlje.

Nije Isus uzalud umro ili bezrazložno: ponajprije postoje već ljudi koji su ga prihvatili i koji su cijenili i poštivali njegovu žrtvu, smrt i proslavu u uskrsnuću i uzašašću. To su sveci i blaženici u nebu. A onda, Isus isto tako nije umro besmisleno ili nesvrhovito, to jest tako da njegova smrt nema nikakvog učinka ili ploda, vrijednosti ili ugleda koji bi zahtijevali naš odgovor. Mi se ne možemo i ne smijemo odnositi ravnodušno i mlako ili površno il nezainteresirano za njegovu ljubav. Jer on je umro da mi njemu živimo. Ukoliko ne poštujemo njegovu Osobu, njegovu žrtvu za nas njegovo trpljenje i nepravde koje je podnio, njegovu smrt i ukop, onda se u životu ponašamo kao da ga nema i kao da nas se to ne tiče, ni njegova žrtva ni njegovo trpljenje ni smrt ni ukop ni poniženja: ne dolazimo na misu u crkvu zahvaliti za njegovu žrtvu, ne poštujemo njegovo mistično tijelo Crkvu, ne dajemo nikakvog materijalnog dara ili godišnje milostinje za crkvu, ne ispovijedamo se i ne pričešćujemo se redovito, ne primamo sve sakramente koje možemo iako je volja Božja da primimo sve sakramente koje možemo, a na kraju ne poštujemo ni njegovu zapovijed koju nam je ostavio kao oporuku, kao svoju posljednju volju: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio: ljubite i one koji to ne zaslužuju kao što ja ljubim vas i kad vi to ne zaslužujete, ljubite i one koji nemaju pravo na vašu ljubav, kao što ja vas ljubim i onda kad vi nemate prava na moju ljubav, a ljubite i one od kojih nemate neke koristi, kao što ja vas ljubim i onda kad od vas nemam nikakve koristi. Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas, ljubite neproračunato!

To je cijena ili uvjet ulaska u raj: to je svrha ili razlog odnosno cilj Isusove smrti: on je za nas umro DA bismo mi njemu živjeli, da bismo po njegovim zapovijedima živjeli, da bismo ga poštivali, da bismo ga ljubili, da bismo živjeli u prijateljstvu s njim. Nije to ucjena ni prisila nego želja Božja da s njim imamo savez ili odnos ljubavi, poštovanja, prijateljstva, zahvalnosti, dobrote, uzajamnosti, velikodušnosti, požrtvovnosti i obzirnosti, suosjećanja i sućuti, milosrđa i blagohotnosti.

Amen.