Reče Isus svojim učenicima: »Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti. »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima! A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.« Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima. I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.« Lk 12, 32-48

Draga braćo i sestre!

Ne možemo u kratkoj propovijedi protumačiti cijelo evanđelje ove nedjelje, pa ćemo uzeti samo neke retke. Je li moguće doslovno ispuniti Isusovu zamolbu ili zahtjev ili savjet: „Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi blago nepropadljivo na nebesima“? Nije, jer moramo i mi od nečega živjeti i to iz dana u dan, a oni koji su roditelji i imaju malodobnu djecu koju treba hraniti i oblačiti, moraju su brinuti i za djecu i za sebe same. K tome, kako živimo u uređenom društvu, moramo živjeti u nekoj kući, stanu ili općenito u nekom prostoru koji nas štiti od kiše, snijega, hladnoće, prejakog sunca… Moramo se odijevati u neko odijelo i u nositi neku obuću jer ćemo inače doslovno umrijeti od atmosferskog vremena koje nije kroz cijelu godinu idealno. Hodati po snijegu doslovno gol i bos znači dobiti upalu grla, pluća, ozebline po koži i tako redom. Znači, nekakvu obuću i odjeću moramo imati ili posjedovati pa ne možemo prodati što god imamo, jer odjeću i obuću ne možemo svu prodati. I zbog moralnih razloga ne možemo po svijetu hodati goli i bosi. Moramo pokriti barem neke dijelove tijela radi stida ili srama, odnosno radi čednosti ili pristojnosti.

Pa kako onda shvatiti ovu Isusovu rečenicu ili savjet? Pokušajmo ju shvatiti razumno ili u granicama mogućeg. Postoje osnovne stvari koje su nam potrebne za život, kao što je hrana, piće, odjeća, obuća i kuća ili stan, prijevozno sredstvo, neki predmeti za svakodnevnu upotrebu kao što je pribor za jelo, higijenu, zabavu ili koristan rad po kući i oko kuće. I u svemu tome trebamo imati jednostavno mjeru: nastojat ćemo imati na raspolaganju korisne i dobre stvari, koje će ujedno biti i lijepe, barem po našem ukusu i kriterijima, a jako skupe, rijetke i lijepe stvari koje više simboliziraju moć, bogatstvo, nepotrebnost tj. luksuz, suvišak, to ćemo izbjegavati. Postoji cijeli niz stvari u raznim područjima ljudskoga života od kojih se može učiniti upravo to: luksuz, tj. nešto bez čega se može, što je nepotrebno, suvišno, jako skupo, većini nedostupno pa simbolizira nadmoć onih koji to imaju nad većinom koja to nema. U to spadaju privatni avioni, privatni brodovi ili jahte, skupi automobili, nakit od rijetkih dragulja, detaljno i ručno rađen, satovi od 100000 ili milijun eura, naliv pera, penkale, odijela ili cipele od nekoliko tisuća eura, ženske torbice od 100.000 eura ili više, parfemi, kreme za pomlađivanje, šminka općenito, skupe slike, kipovi, lusteri, tepisi, porculan, arheološki nalazi, pa sve do mobitela, tableta, kompjutera, televizora, traktora, priključaka, kuhinjskih stolova, namještaja, parketa, što god hoćete, samo recite.

Postoje ljudi koji su se rodili u bogatim obiteljima i koji su bogatstvo naslijedili, ali jednog dana kad steknu vlastitu osobnosti i neovisnost, postaju osobno odgovorni za svoj životni stil, način odijevanja, stanovanja, trošenja, jela, poslovanja i tako redom. Postoje ljudi koji su bogatstvo stekli uspješnim ili sumnjivim poslovanjem, a neki i kriminalom; postoje ljudi koji su se namjerno opredijelili da stječu i posjeduju mnogo, sa ili bez napornog rada; mnogi su popustili napastima krađe, prostitucije, bilo kakvog kriminala da bi se dočepali bogatstva i poradi samoga bogatstva jer im ono pruža razne užitke i omogućuje lijenost i komociju, a i poradi toga što im bogatstvo omogućuje moć, vladanje, upravljanje i odlučivanje ne samo o sebi, nego i o tuđim životima, a ta žeđ za vlašću je najgora droga, to je teža ovisnost i od droge i od alkohola i od svake druge ovisnosti. Eto, toga se moramo čuvati. Srećom, većini ljudi na ovom svijetu životne okolnosti ne omogućuju stjecanje velikog bogatstva u kratkom vremenskom razdoblju. Ja sam osobno upoznao jako malo pravih bogataša koji su posjedovali milijune ili milijunske vrijednosti izražene u eurima ili dolarima. I inače nema stvarne mogućnosti da većina ljudi dopre do izuzetnog bogatstva da bi se na njih primijenila Isusova riječ: Lakše je devi kroz ušice iglene, nego bogatašu u kraljevstvo nebesko! Zašto će, dakle, bogataši teško u kraljevstvo nebesko? Zbog svoje sebičnosti i bezobzirnosti prema Bogu i prema bližnjemu. Zbog svoje oholosti koja je povezana s bogatstvom kojega se ti bogataši ne odriču i kojega ne žele dijeliti ili upotrijebiti za smisleno dobro i raspodjelu prema potrebitima. Zbog svoje mlakosti ili ravnodušnosti prema patnji i neimaštini onih koji stvarno nemaju.

Blago nepropadljivo na nebesima jest sućut, suosjećanje prema bližnjima, velikodušnost, uslužnost, dobrota, požrtvovnost, pravednost, smilovanje, milosrđe, milosrdnost, blagohotnost, darežljivost, spremnost na pomoć, ljubav i odgovornost prema drugima, poštenje, zahvalnost i slično. To je bio Božji plan i njegov naum s ovim svijetom. On je želio da svi ljudi slobodno odaberu skromnost, međusobnu dobrotu, finoću, pomoć i sve već nabrojeno. U jednom svijetu u kojem bi svi ljudi imali sućuti, uslužnosti, dobrote, spremnosti na pomoć, darežljivosti, ljubavi, požrtvovnosti, pravednosti, krotkosti, osjećajnosti i tako redom, bilo bi kao u raju zemaljskom, svima bi bilo dobro i nitko ne bi iskorištavao, zlostavljao i nanosio štetu i nepravdu svojim bližnjima. Za takav svijet potrebno je opredjeljenje i napor svakog pojedinog člana. Slobodan izbor da se bude uvijek, u svakoj situaciji dobar, mora doći iz posve pročišćene i pobožanstvenjene duše, a ukoliko proces pročišćenja i pobožanstvenjenja čovjek ne prođe na ovom svijetu, onda će to morati u čistilištu. Tamo će steći i snagu za napor ili žrtvu, odnosno trud i ulaganje da se prema drugima odnosi skromno, velikodušno, uslužno, dobro, ljubazno, blagohotno, a da se sve prima sa zahvalnošću, poštovanjem, strpljivo i tako redom. Dakle, nije Bog kriv što su mnogi ljudi kroz povijest slobodno odlučili krasti, otimati, gomilati materijalna dobra i moć, vlast i upravljanje; što su se udruživali iz ovih interesa i pravili političke, vojne i gospodarstvene mreže i organizacije da postanu još moćniji, bogatiji i više sposobni vladati i upravljati suprotno Božjoj volji i njegovom planu. Zašto Bog ove ljude ne spriječi i ne pogubi brže i odlučnije po našim kriterijima, ne znamo. Jednom će svakom čovjeku i svakom projektu doći kraj. I to će doći uvijek svima nenadano i prerano: „I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.“ Naime, Bog iz svoje vječnosti, iz svoje onostranosti ili transcendencije, posve slobodno i posve pravedno odlučuje kad će čijem životu na ovom svijetu učiniti kraj. Postoje ljudi koji su toliko puta primili priliku da promijene svoje zle odluke i svoja zla stanja u kojima su uporno živjeli. Ali nisu. Imali su sigurno dovoljno vremena da se obrate i da prestanu tući svoje drugove, ostale Božje sluge i sluškinje, da se prestanu opijati, drogirati, okrutno vladati i gospodariti, ali nisu. I jednog dana će doći pečat vječnosti: prijeći će iz ovoga života u vječnost i primit će vječnu sudbinu po svojim vlastitim upornim i nepopravljivim izborima i odlukama. Postoje ljudi, ja sam ih i osobno upoznao, koji su jako uporni i ustrajni u svojem zlu. Pa makar to zlo bilo i objektivno malo i ne nanosilo ogromnu štetu ogromnom broju ljudi, ipak takvo uporno, ustrajno i neokajano zlo, može biti uzrokom da netko završi u paklu. U paklu nisu samo ubojice, silovatelji, palikuće, otimači, lopovi i drugi teški i javni grešnici, nego tamo mogu završiti i mnogi za koje bismo se jako iznenadili po svojim kriterijima, jer naši putovi nisu i Božji putovi, naše misli nisu i Božje misli. Kao što je nebo iznad zemlje, tako Božje misli iznad naših misli i njegovi putovi iznad naših puteva. Premda nam se čini da bismo mi bolje napravili reda u ovom svijetu i brže i djelotvornije kaznili grešnike, kriminalce i zločince svake vrste, premda nam se čini da je Bog u mnogim stvarima spor, odsutan, nezainteresiran, to nije tako.

Bog se ne slaže ni sa jednim zlom koje se događa na ovom svijetu, od bolesti male i nevine djece koja nikakvim svojim djelima nisu zaslužila patnju koju trpe, do raznih nepravdi koje su posljedica ljudske bahatosti, oholosti, nasilja, pohlepe i zločestoće. Da su ljudi ostali u prijateljstvu s Bogom i da Adam i Eva nisu počinili istočnoga grijeha, ne bi izgubili izvannaravna znanja i darove ozdravljenja, mnoge bolesti ne bi se ni pojavile, a one koje bi se pojavile, odmah bi se čudesno otklonile jer bi ljudi mogli činiti čuda, ali cijena toga da ljudi mogu odmah, čim se pojavi kakva opaka bolest učiniti čudo ozdravljenja, jest potpuna poslušnost Bogu i odsutnost svakoga grijeha, svake psovke, svakog vračanja i gatanja, svakog pohlepnog i nepotrebnog rada nedjeljom, svakog nepoštivanja starijih, svakog ubojstva i mržnje, svake bludnosti i krađe i laži i pohlepe za tuđim. Dakle, za bolesti i umiranja male i nevine djece nije kriv Bog koji je to dopustio, nego ljudi koji su svojim grijesima izgubili izvannaravni dar liječenja! No, nisam ja Božji advokat i ne treba njemu branitelja. Samo kažem da moramo oprezno s prigovaranjima Bogu. Svi smo mi znali volju svoga Stvoritelja i Gospodara, netko jasnije, netko nejasnije. I zato će oni koji su je znali jasnije, dobiti više udaraca ako je nisu poštivali, a oni drugi će primiti manje, ali će isto tako primiti. Nitko neće proći glatko ni za koje zlo koje počini. A udarci počinju već na ovom svijetu, iako ih mi ne vidimo kod drugih ili ne znamo za njih u tuđim životima, a svakako će doći u vječnosti, jer ovaj svijet nije sve i Bog ima načina da žrtvama u vječnosti nadoknadi sve štete pretrpljene u vremenu, a da zločincima naplati po djelima njihovim, bilo u paklu, bilo u čistilištu.

Mi ne znamo koliko je točno nama dano i koliko će se od nas iskati. No, moramo sa strahom i trepetom raditi oko svojega spasenja, tj. nastojati proći zemljom čineći dobro, koristeći život i vrijeme da bismo činili dobro. Tuđe sudbine prepustimo Bogu, on je Stvoritelj i Otac sviju, a ne mi. Isus Krist je umro kao Spasitelj svih ljudi za sve ljude, a ne mi. On je Sudac pravedan, a mi pazimo na sebe i na svoja djela i na svoje vrijeme.

Amen.