Draga braćo i sestre!

Kod uzglavlja svetog Josipa, prilikom njegove smrti, bili su prisutni i Isus i Marija, te su ga utješno ispratili s ovoga svijeta u vječnost. Njegova smrt bila je stoga blaga, sveta i sigurna, on je utješen i bez straha, bez osamljenosti i bez opasnosti od propasti i pada u pakao, pošao s ovoga svijeta u sigurnost spašenosti. Stoga je sveti Josip svetac svete, blage i sretne smrti.

Svi ćemo mi umrijeti i otići s ovoga svijeta. Oni posljednji dani i sati ili trenuci na ovome svijetu, one male i sitne okolnosti naše smrti, posve su nam nepoznate i nitko to ne može kontrolirati, unaprijed predvidjeti i osigurati se da će umrijeti u miru sa sobom, u miru sa svojim bližnjima ili u miru s Bogom. Ljudi umiru u raznim okolnostima, umiru u raznim stanjima koja mogu biti ispunjena strahom, žalošću, osamljenošću, raznim bolima, ogorčenjem ili mirom, radošću, utjehom Božjom i općim životnim zadovoljstvom da smo proživjeli dobar život, da smo prošli zemljom čineći dobro, da je naš život imao smisla i vrijednosti, da smo se istinski žrtvovali za nekoga, za ljude koje smo voljeli i koje volimo, da smo ostvarili svoju svrhu koju nam je dao Bog kad nas je stvorio i ostavio na ovome svijetu.

Dakle, nije svejedno kako ćemo otići s ovoga svijeta i u kojem ćemo stanju prijeći u vječnost, pa se moramo moliti svetom Josipu da nam pomogne svojim zagovorom da dobijemo od Boga milost svete, sretne i blage smrti. A da bismo umrli u miru i u stanju prijateljstva s Bogom, potrebno je kroza svoj život postupati tako da do svojega odlaska s ovoga svijeta budemo puni požrtvovnosti, uslužnosti, dobrote, velikodušnosti, dobrih djela i prave ljubavi. Naravno da nas dobrota i strpljivost, popustljivost, finoća i uslužnost prema drugima puno košta, ali sve ono što je vrijedno ima i svoju cijenu. Vrijedne duhovne stvari imaju veliku duhovnu cijenu. Košta nas puno živaca i odricanja, napora i truda da se svladavamo, da dugotrajno, višekratno i kontinuirano činimo dobro svojim najbližima od kojih mnogo puta doživimo neugodnosti ili nepravde, teško je činiti dobro nekome tko to stalno ne zaslužuje, tko nema uvijek pravo na našu ljubav i dobrotu ili od koga nemamo ili ne osjećamo uvijek neku korist. Teško je biti božanski dobar, neproračunat i nesebičan. Ali to nam ipak donosi veliki nutarnji mir savjesti, životnu ostvarenost i zadovoljstvo, smisao i duševni mir. Jedino na taj način možemo izbjeći depresiju, nemir, tjeskobu, zabrinutost, strahove, nesanice, napetosti, nezadovoljstva, osjećaj ugroženosti, samoće, žalosti, potištenosti i slična negativna stanja.

Možemo živjeti sebično, komotno, lijeno, nestrpljivo, nervozno i slično, pa nećemo imati napora, žrtve, odricanja, discipline, ali će i taj račun doći na drugoj strani na naplatu. Svaka medalja ima dvije strane. I bračni život i bezbračni život imaju svojih prednosti i nedostataka. Ne može se biti u isto vrijeme i u braku i bez braka. Samo se radi o tome da uz pomoć svetaca i nadahnuća Duha Svetoga imamo životne mudrosti u svojem životnom stanju ostvariti one prednosti koje nam naše stanje daje. Ta životna mudrost i donošenje ispravnih odluka iz dana u dan može se izmoliti od Boga, od Blažene Djevice Marije, od svetog Josipa, od drugih svetaca. Danas smo došli ovamo na proštenje, na župni blagdan, na posebni dan kad slavimo svetog Josipa i kad se molimo svetom Josipu za pomoć.

Molimo, dakle, kroz ovu misu i nakon ove mise, ali kad dođemo kući iz ove crkve, molimo za zdravlje, pomoć, prosvjetljenje i duhovnu utjehu, za blagoslov, zaštitu i mir svetoga Josipa. Proštenje je riječ koja dolazi od riječi oprost, to je dan kad možemo dobiti posebni oprost od Boga po zagovoru svetoga Josipa u crkvi posvećenoj svetom Josipu. Mi, naime, svojim grijesima ne uvrijedimo samo Boga izravno, a on nam to oprašta u ispovijedi i po našem kajanju, nego mi često svojim grijesima nanesemo nepravde i štete svojim bližnjima. I te nepravde i štete moraju se popraviti i nadoknaditi. Mnogo puta i ne vidimo koliko smo nepravde ili štete napravili svojim bližnjima, a neke ne možemo sami ni popraviti, pa to mora za nama Bog popravljati. Kad ga molimo službeno da putem Crkve, da putem dobrih djela Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i svih svetih on pokrije naše nepravde i štete, mi molimo za oprost tih vremenitih posljedica svojih grijeha i mi oslobađamo svoju dušu tereta, krivnje i kazne koju smo zaslužili. Kako si možemo izmoliti oprost ili pomoć Božju da on po Crkvi pokrije naše krivnje? Tako da osjećamo odbojnost prema grijehu, da se ispovjedimo, pričestimo, učinimo oprosno djelo i izmolimo na nakanu svetog Oca Očenaš, Zdravomariju i Slavaocu. Koje je oprosno djelo danas na ovom proštenju? Da dođemo na misu u crkvu sv. Josipa na blagdan svetog Josipa i da ovdje izmolimo jedno vjerovanje, očenaš, zdravomarijo i slavaocu. Ukoliko se nismo ispovjedili ili se ne možemo ispovjediti, možemo umjesto potpunog oprosta dobiti barem djelomični oprost. A koliko će Bog pokriti naših krivnji i kazni, to samo on zna, na nama je da molimo.

Dakle, potpuni ili djelomični oprost je važna stvar jer time molimo Boga da ispravi i nadoknadi naše štete i nepravde koje smo drugima nanijeli i da nas time oslobodi odgovornosti, krivnje i kazni za te naše pogreške. Kad se radi o proštenju ili župnim blagdanima, onda se oprost dobije na taj način da se osjeća odbojnost prema grijehu, da se ispovjedi i pričesti i da se izmole molitve Očenaš, Zdravomarijo i Slavaocu po nakani svetog Oca te da se dođe u crkvu gdje je župni blagdan i da se u toj crkvi izmoli apostolsko Vjerovanje, Očenaš, Zdravomarijo i Slavaocu. Oprosti se mogu dobiti i na druge načine, ali za sada je dosta ovo.

Za druge žive osobe, za svoje bližnje ne možemo izmoliti oprost, ali za sebe možemo i možemo za nekoga tko je pokojni i možemo mu olakšati ili posve skratiti čistilište, tako da Bog pokrije sve ili dio njegovih krivnji i kazni koje su mu još nakon ovoga života ostale za okajati. Stoga je dobro moliti oproste ne samo za sebe, nego i za svoje pokojne. U jednom danu možemo dobiti samo jedan potpuni oprost, ali više djelomičnih oprosta. Pa ćemo mi na kraju mise, nakon pričesti reći Bogu za koga želimo prikazati oprost, za sebe ili za nekoga u čistilištu, a onda ćemo zajedno izmoliti sve propisane molitve. Ukoliko molimo za nekoga u čistilištu, a on je već prešao u raj pa mu ne treba naša molitva, onda će Bog naš oprost primijeniti na drugu dušu od naših predaka, rođaka ili dobročinitelja kojima je to najviše potrebno. Niti jedna naša molitva nikada nije uzaludna.

Sveti Josip nam daje svoju pomoć ne samo na ovaj blagdan kad smo mu se došli posebno pomoliti, nego nam svojim zagovorom i blagoslovom može i hoće pomagati kroz cijeli život. On je bio oženjen čovjek, obiteljski čovjek, obrtnik, radnik, stolar, rekli bismo običan, redoviti čovjek i zato jako dobro razumije sve obične, redovite, obiteljske ljude; a kako je bio i posebno pobožan, pravedan i duhovan, može razumjeti i posebno pobožne, duhovne i Bogu posvećene ljude. On je živio veliki dio svojega života u društvu Blažene i Presvete Djevice Marije i Isusa. Od njih je sigurno primio i naučio mnogo duhovnih stvari, a primio je i izravno od Boga mnoge duhovne darove koji su mu trebali za njegovo poslanje i svrhu u ovome životu, a to je da bude zakonski otac Isusu Kristu, suprug Blaženoj Djevici Mariji i na kraju i zaštitnik Crkve jer je Isus glava ili poglavar cijele Crkve, a Marija je slika ili uzor Crkve. Sveti Josip se trebao brinuti za Isusa i Mariju i štititi ih, pa se tako u nebu nastavio brinuti za cijelu Crkvu i štiti sve nas koji smo članovi Crkve. Zato zahvalimo svetom Josipu na njegovoj brizi i zaštiti i uputimo mu svoje molitve u poniznosti i finoći.

Amen.