Prikazanje Gospodinovo ili Svijećnica je blagdan kojim se po tradiciji, u stara vremena, dovršavalo božićno vrijeme. Slavi se 2. veljače, točno četrdeset dana od Božića, a ove godine je to bila nedjelja. Spomen je to na stvarni događaj kada su Marija i Josip pošli u Jeruzalem, u hram, s malim Isusom u naručju, točno na 40.-ti dan od rođenja kako je to propisano kod Židova da se prvorođenac prikaže. Starac Šimun je cijeloga svoga života iščekivao Mesiju, Isusa. Njegove su riječi: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” (Lk 2,29-32). Otud i naziv Svijećnica za ovaj blagdan.

Vjernici na misi Svijećnice donose svijeće kako bi se posvetile i bile zapaljene kroz kraći obred. One su spomen na Uskrsnu svijeći ili onu našu krsnu, a simbol je uskrsnuća. Svećenici, redovnici i redovnice, a s njima i cijela Crkva ovaj dan se spominje kao Dan posvećenog života. Isto tako, i nekako je naglašeniji, obilježava se kao Dan života, mladoga nezaštićenoga. Aktivisti Caritasa obilaze i daruju majke u rodilištima.