Draga braćo i sestre!
Danas slavimo Svijećnicu ili blagdan prikazanja Isusova u Hramu. Krist je Svjetlo svijeta jer on prosvjetljuje svakog čovjeka o temeljnim istinama našega života i bića. On nam objavljuje ili otkriva tko nam je Stvoritelj, tko nam je Spasitelj i tko nam je Posvetitelj, tko je Bog i tko smo mi sami, zašto smo stvoreni i zašto smo na ovom svijetu. On nas prosvjetljuje o načinu kako ćemo stići u nebo ili u raj. Stoga je svaki izvor svjetla slika ili znak Isusa Krista. Osim Sunca, samo upaljena vatra je nekad ljudima bila izvor svjetla, a noću se može vidjeti i svjetlost Mjeseca i zvijezda, ali je ta svjetlost toliko slaba da je praktički neupotrebljiva za životne potrebe.
Svijeće ili svjetiljke koje su koristile razna tekuća ulja bile su do prošlog stoljeća uz vatru i Sunce jedini izvor svjetlosti. Danas imamo razne žarulje i druge izvore svjetla pa nam svijeća više nije toliko potrebna kao ni petrolejska lampa. Međutim, svijeća ima nešto što suvremene žarulje, baterije, reflektori ili laseri nemaju: ima živi plamen koji treperi i koji uz svjetlost daje i toplinu. Sve je to simbol ili znak Isusa Krista. Jer Krist je za nas izvor života i on nam daje toplinu svoje ljubavi. Dok svjetlo više povezujemo s razumom i shvaćanjem, mislima i istinama, dotle toplinu više povezujemo s ljubavlju i dobrotom, s voljom ili htijenjem da činimo dobro.
Isus je za sebe rekao da je on Svjetlo svijeta, a objava Božja u Novom zavjetu nam izričito govori da je Bog ljubav. Svjetlo i toplina, istina i ljubav jesu u Bogu jedno te isto jer je Bog i svjetlo i ljubav. Zato nam je svijeća pravi simbol Isusa Krista. Da bi svijeća imala ne samo posebno značenje, nego i posebnu snagu u našim domovima, mi ju u crkvi blagoslivljamo. Na svijeću silazi i u svijeću ulazi Božji blagoslov. Blagoslovljena svijeća postaje sredstvo u borbi protiv zlih duhova. Mi se moramo moliti Bogu svaki dan, redovito ispovijedati i pričešćivati, ići na mise, hodočašća, postiti i činiti druge izraze pobožnosti ili kršćanskog duhovnog života, pa ćemo biti posebno od Boga zaštićeni da nam zli duhovi i zli ljudi ne mogu napakostiti ili da udarce zla smanjimo na što manju mjeru.
U svojim proročanstvima o kraju svijeta i vremena, Isus je govorio o tome da će se i nebeske sile poljuljati te da će nastati nekakva tama koja neće biti samo naravna ili prirodna tama obične noći, nego i nešto nadnaravno. Kada će to biti i koliko će to trajati, ne znamo, ali smo dobili od Isusa uputu da stalno molimo i budemo povezani s Bogom pa će nam biti svejedno kad se i nešto izvanredno počne događati. U posljednjih stotinjak godina više puta i na više načina pojavljivala su se razna proročanstva o nekakva tri dana tame. Da bi se tom govoru dalo više težine, pripisivalo se to raznim svecima ili blaženicima koji su proglašeni svetima i blaženima od strane Crkve. Nema potrebe da ulazimo u ta proročanstva ili da to sada prepričavamo. U posljednje vrijeme se osobito putem interneta šire razna upozorenja o blizini tih triju dana tame i o tome da će u ta tri dana jedino svjetlo biti plamen blagoslovljenih svijeća. Ponavljam, nećemo sada prepričavati te priče niti analizirati da li se radi o privatnim objavama s neba ili o čisto ljudskim pričama, ali ono što možemo sa sigurnošću reći jest to da od postanka svijeta do kraja svijeta živimo u duhovnom ratu između dobrih i zlih duhova, da zle duhove možemo zvati duhovima tame i da je svako zlo oko nas ili u našoj duši kad popuštamo napastima, u stvari tama. O tami u našoj duši govori i Isus u evanđelju kad na jednom mjestu kaže ovako: „Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?“ (Mt 6,22.23) Malo zagonetan govor, kojega isto tako nećemo sada u detalje tumačiti, ali ćemo samo reći da i Bog govori o svjetlu i tami u našoj duši, a to su simboli dobra i zla, raja i pakla.
Kao što po kućama moramo imati blagoslovljenu vodu ili blagoslovljeno raspelo, kao što je dobro nositi oko vrata ili džepu odjeće blagoslovljenu čudotvornu medaljicu, kao što je dobro moliti koristeći blagoslovljenu krunicu, kao što je dobro svake godine obnavljati Božji blagoslov u svojem domu, tako je dobro i imati blagoslovljenu svijeću ili blagoslovljene svijeće u kući jer nam vjera i povjerenje u Boga pomažu da se i materijalnim stvarima pomognemo u borbi protiv zlih duhova. Oholost zloduha je posebno ponižena kad ih preko materijalnim stvari ošine Božja svemoć i kad se moraju pokoriti Bogu preko materijalnih stvari jer oni su jako umišljeni i napuhani što su čisto duhovna bića, a preziru i ponižavaju sve što je vidljivo i tvarno. Osobito je protiv zloduha korisna blagoslovljena voda, najjednostavnija i naj običnija tvar na ovom svijetu, rekli bismo. Uz kamenje i prašinu i blato ili zrak oko nas, voda je tako obična i jednostavna stvar, a opet tako potreba i čudesna. Mi imamo stvarnu sreću u Hrvatskoj da imamo pitke i dobre vode posvuda oko nas. Toliko prirodnih izvora, ali nikada ne smijemo uzeti vodu zdravo za gotovo. Bez vode nema života, kao ni bez zraka. Moramo disati i moramo piti da bismo živjeli. A ipak je u tako jednostavno stvorenje kao što je voda Bog ulio toliko snage kroz svoj blagoslov. Po vodi se dijeli prvi i temeljni sakrament, a to je krštenje, a blagoslovljena voda stvarno odgoni đavle i moramo se njome često služiti.
Tako je to i s blagoslovljenim svijećama. Ne treba ih gomilati ili misliti da će one same po sebi nešto napraviti ukoliko mi ne pokažemo prema Bogu povjerenje, prijateljstvo, poslušnost, obzirnost i finoću. No, kako je čovjek utjelovljeni duh i ima istovremeno i duhovnu nevidljivu komponentu i vidljivu tjelesnu dimenziju, tako nam u borbi s duhovima zla i tame trebaju i duhovna sredstva i materijalni znakovi. Zato smo blagosloviti svijeće i zato ćemo ih ponijeti svojim domovima, a kad nam zatrebaju, zapalit ćemo ih kod kuće i uz pomoć molitve i vidljivih blagoslovina nadvladati napasti i rastjerati tamu iz sebe i oko sebe.
