Draga braćo i sestre!

U prvom čitanju imamo primjer prave propovijedi koju je na rođendan Crkve održao njezin prvi papa, sveti Petar. I danas bi mnogi ovu propovijed nazvali pastoralno nerazboritom i pregrubom jer navodno rastjeruje vjernike iz Crkve, odnosno odbija ljude od Boga, nema takta, nema umjerenosti i obzirnosti prema slušateljima.

Ponajprije je bez ikakvog uvijanja rekao svojim slušateljima u lice: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima … njega … po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. « Izravno optužuje svoje slušatelje da su po rukama bezakonika, tj. Rimljana, razapeli i pogubili Isusa, onoga istoga Isusa kojega je Bog potvrdio kao istinitog Mesiju, Pomazanika, Spasitelja svijeta i Poslanika Božjega kojega je trebalo u svemu slušati i poštivati. Onoga istoga Isusa su razapeli i pogubili kojega je Bog uskrisio oslobodivši ga grozote smrti i raspadanja.

Pa gdje je Petru bila pamet? Pa gdje mu je bila diplomacija i finoća? Kako se uopće usuđuje tako grubo i optužujući obraćati svojim slušateljima. Ali, to nije sve! Ima ova propovijed i svoj kraj koji je ispušten iz današnjeg prvog čitanja, a koji glasi: „Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.“ Evo ga opet, nije mu bilo dosta što je jednom stavio pod nos svojim slušateljima neugodnu istinu da su razapeli Isusa, nego im to i na kraju propovijedi ponavlja i podvlači: POUZDANO neka znade sav dom Izraelov je baš toga Isusa kojega VI RAZAPESTE, ne nekog drugog, nego baš toga kojega VI RAZAPESTE, a ne netko drugi, dakle: upravo je toga Isusa Bog učinio i Gospodinom i Kristom, tj. postavio ga je vladarom ili Gospodarom cijeloga svijeta, svega stvorenja, vrhovnim Gospodinom i upraviteljem neba i zemlje, anđeoskoga i ljudskoga svijeta, a učinio ga je i Kristom, Pomazanikom, Poslanikom i Spasiteljem po kojem nam se jedinom može i hoće darovati Božje spasenje. Sveti Petar i sveti Ivan su to izričito rekli hrabro i opet otvoreno i izravno velikom vijeću i starješinama Izraelovom nakon prvog uhićenja: „Izvedoše apostole [iz zatvora] preda se pa ih stadoše ispitivati: “Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?” Onda Petar pun Duha Svetoga reče: “Glavari narodni i starješine! Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je [hromi čovjek] spašen? Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.”“ Kako li je samo skresao u brk svim glavarima i vlastodršcima: VI STE GA RASPELI, ali BOG GA USKRISI. VI STE GA ODBACILI kao graditelji, ali ga je BOG UČINIO KAMENOM ZAGLAVIM. Dakle, nalazite se u sukobu s Bogom: vi jedno, a Bog drugo, vi šumom, Bog drumom. Vi crno, Bog bijelo.

I na kraju objava koja nadilazi onu raspravu apostola sa starješinama narodnim i velikim vijećem: I nema ni u kome drugom spasenja. NEMA UISTINU POD NEBOM DRUGOGA IMENA DANA LJUDIMA PO KOJEMU SE MOŽEMO SPASITI. Drugim riječima, Bog je Otac i Stvoritelj, Gospodar i Svevladar svega svijeta: i anđeoskog – nebeskog, i ljudskog – zemaljskog, taj je Bog odlučio da je Isus Krist, Pomazanik, Mesija i Spasitelj svijeta jedini u kojem se nalazi spasenje i ni u kome drugom nema spasenja. Nije Bogu bilo dosta da uz ostale putove spasenja kao što su prirodno dobra djela, humanizam, crveni križ, liječnici bez granica, centar za socijalnu skrb, besplatni domovi zdravlja ili besplatne škole, pučke kuhinje i slično, nije mu bilo dosta da uz ostale putove spasenje koje propovijedaju druge religiji ili vjere, doda još jedan put! Ne, ne! Bog je odlučio da se samo i jedino u Isusu nalazi punina Božanstva, Života vječnoga, vječne sreće i spasenje. Ni u kome drugome nema spasenja, jedino u Isusu Kristu. Tko ne priznaje Isusa Krista i tko ga ne poštuje, tko ga ne voli i tko ga ne ljubi, tko ga odbacuje ili ga jednostavno prezire ili ignorira, tj. pravi se kao da Isusa nema, svako onaj tko je prema Isusu mlak, površan, ravnodušan, tko s Isusom svaki dan, ali baš svaki dan ne porazgovori berem nekoliko minuta, tko Isusu ne dođe u goste svake godine na sve velike blagdane i značajne nedjelje, tko ne ide bar deset ili petnaest puta na godinu u crkvu, Isusu u goste, tko javno i dugotrajno i uporno čini zlo ili djela koja su suprotna volji Božjoj, krše neku od deset zapovijedi Božjih, dakle, tko ne poštuje Isusovu osobu i njegove osjećaje, taj ne može postići spasenje.

NEMA UISTINU POD NEBOM DRUGOGA IMENA DANA LJUDIMA PO KOJEMU SE MOŽEMO SPASITI. Ni po Muhamedu, ni po Alahu, ni po Budi ni po Sai Babi, ni po Krišni ni po Višni, ni po velikom arhitektu svemira, ni po Luciferu, ni po Titi, ni po Marxu ni po Engelsu, ni po svojim djelima, pravima i zaslugama, ni po ikakvoj magiji, vještini, tehnici ili svojem radu. Ovakve negativne univerzalne tvrdnje su posebno opake i opasne za sve neprijatelje kršćanstva. I zato se nastavljamo čuditi svetom Petru i svetom Ivanu što su to rekli pred vlastodršćcima koji su ih mogli uhapsiti ili ubiti.

I nastavljaju Djela apostolska: „Kad [veliko vijeće i glavari svećenički] vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: “Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati [ne možemo reći da je plavo crveno, a crveno plavo, ne možemo bezočno lagati jer nam to neće proći, većina ljudi, iako su ograničeni i glupi, nisu baš toliko bedasti da im ovakvu očitu stvar možemo izokrenuti]; ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore.” [Napravimo medijsku blokadu, novine, televizija i radio o tome neće izvještavati, a s interneta ćemo brisati isti čas, u realnom vremenu čin se pojavi kakav post ili objava o tome, bilo kakav tekst ili slika, naši fact checkeri trebaju raditi 24 sata dnevno i sedam dana u tjednu, bez prekida da cenzura bude totalna!] Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo. Ali im Petar i Ivan odgovoriše: “Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.” Tako su današnji apostoli (biskupi i papa) trebali 2020. odgovoriti svjetovnim vlastima da se crkve ne smiju zatvarati za vrijeme plandemije i da se obredi, mise i slavlja vjerske naravi ne mogu zabranjivati zbog slobode vjeroispovijedi. Bilo je tada pravo radije i više slušati Boga nego li moćnike ovoga svijeta koji su zatvarali crkve i ukidali vjerske službe, sakramente i sakramentale! Nije ih se trebalo bojati jer je to osnovni Isusov ton kojim se obraća svakom čovjeku: Ne boj se, samo vjeruj! Ako još nije došao tvoj čas, ja ću te zaštititi od zloga; neću te uzeti s ovoga svijeta i izuzeti od progona, ali ću to očuvati od zloga.

I, kako je završila ova oštra i pastoralno nerazborita Petrova propovijed? Kad su to [ljudi u Jeruzalemu] čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: “Što nam je činiti, braćo?” Petar će im: “Obratite se [Dakle, ne bojte se!, što bi i Isus osobno rekao] i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. “Spasite se od naraštaja ovog opakog!” I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.

Tko bi predvidio ovakav uspjeh, odnosno ishod oštre, stroge i pastoralno nerazborite propovijedi? Nitko od onih koji se boje i koji su se i 2020. zavukli u mišju rupu i izvršavali sve što su vladari ovoga mračnoga svijeta naređivali, pa čak ni na misu nisu došli niti su mise javno slavili za Cvjetnicu, Veliku subotu i Uskrs te godine. Kao što je oko Isusovog križa bilo pet osoba da mu izraze sućut, podršku i pomognu na bilo koji način, pa i nakon smrti dostojanstvenim ukopom, rako je te godine i u našoj crkvi bilo pet osoba na Uskrs na misi.

[Cerovnik: I mi svi koji primamo] Naši mališani danas primaju po prvi put Tijelo Kristovo, prvu svetu Pričest, a uskoro će primiti i svetu potvrdu ili krizmu da bi [trebamo] neustrašivo i odvažno svjedočili za Krista u ovom svijetu i životu. Što više pričesti primimo, što više u crkvu budemo dolazili, što se više budemo s Bogom družili, to ćemo ga teže izdati i ostaviti, to ćemo ga lakše svjedočiti i priznavati da ni u kojem drugom biću nema spasenja, nego samo i jedino u Isusu Kristu, Sinu Božjemu kojemu neka je vlast i čast u vijeke vjekova.

Amen.