Draga braćo i sestre!

Ovaj smo mjesec imali dosta toga nevidljivoga za slaviti: najprije Blaženu Djevicu Mariju, jer ovo je mjesec posvećen njoj i molitvi krunice. Doduše, sveta Marija je živjela u tijelu, a onda je uskrsnula i u novom, duhovnom, vječnom i besmrtnom tijelu uznesena u nebesku slavu. I sad je nevidljiva svima nama na zemlji, osim onima kojima se povremeno ukaže.

Na početku mjeseca slavili smo i blagdan anđela čuvara, a kako su anđeli čisti duhovi, tako oni nemaju vidljivo tijelo, pa ni njih ne možemo vidjeti svojim očima. Međutim, ono što nam je nevidljivo nije nam i nepoznato. Odnosno, ono što je nevidljivo očima, ne znači da i ne postoji, jer ima mnogo stvari za koje sigurno znamo da postoje, a ne vidimo ih.

Treba, dakle, progledati srcem ili umom, odnosno pameću, svojom dušom ili duhom, da bismo neke stvari vidjeli ili shvatili ili prihvatili. Ne možemo vidjeti niti ljubav, dobrotu, odgovornost ili mržnju, škrtost ili nečiju lijenost. Možemo vidjeti znakove ovih duhovnih stvarnosti, možemo doživjeti ili osjetiti u svojoj nutrini i ljubav i dobrotu i zahvalnost i velikodušnost, kao i negativne stvarnosti. Možemo osjetiti svoju ljubav i dobrotu prema drugima, kao i tuđu ljubav, uslužnost i požrtvovnost prema nama. I to je jako stvarno, iako je posve nevidljivo. Ali ima vidljive posljedice u našem životu.

Kao što je Isus ovoga slijepca u današnjem evanđelju ozdravio od tjelesne sljepoće da može vidjeti tvarni svijet oko sebe, tako i treba ozdraviti i sve nas od duhovne sljepoće da možemo vidjeti i shvatiti duhovne stvarnosti i postupati ispravno po njegovoj volji kako bi bilo dobro i nama i našim bližnjima do kojih nam je stalo.

Oko nas se događa duhovni rat i to sve žešći između zlih duhova, vragova, demona i dobrih duhova, anđela i Boga, a rat se vodi za naše duše i oko naše vječne sudbine, a vodi se i oko ovoga svijeta, svega Božjega stvorenja. Naime, ovaj svijet pripada Bogu koji ga je stvorio. Sav zrak, voda, zemlja, sunce, mjesec, zvijezde, sva mora, sve biljke i životinje, svi metali i minerali, kao i svi ljudi i anđeli, sve pripada Bogu. Jedan dio anđela se pobunio protiv Boga jer su dobili slobodu i slobodan izbor služiti Bogu i živjeti u prijateljstvu s njim ili mogu biti neposlušni i neprijatelji Bogu. Oni su sebe ukrali, da tako kažemo, Bogu. Ustegnuli su mu poslušnost, poštovanje i prijateljstvo, svoju slobodnu volju i svoj razum, svoje duhovno biće. A onda su poželjeli ukrasti od Boga i ovaj vidljivi svijet. Preko napasti, preko zlih sugestija ili nagovaranja, naveli su ljude da i ljudi sebe uskrate Bogu, da budu neposlušni, da ne vjeruju u ljubav koju Bog ima prema njima, da ne vide Božju dobrotu, vjernost, vjerodostojnost i blagohotnost, pa su nagovorili ljude da ljudi pokušaju spasiti sami sebe, to jest da pokušaju ukrasti od Boga besmrtnost, život vječni, vječnu sreću, moć, beskrajno blago i tako redom. Putem ljudi koji vjeruju đavolskim napastima i nagovaranjima, zli duhovi ulaze u ovaj svijet i gospodare raznim stvarima u ovom svijetu.

Na primjer, po ljudskoj pohlepi i nasilništvu, razni pojedini ljudi ili ljudske organizacije koje se zovu banke, osiguravajuća društva, država i slično, ugrabili su si velike količine zlata, srebra i drugih metala ili kovina; mnogi pojedinci ili poduzeća ugrabili su si velike parcele zemljišta za uzgoj hrane: žitarica, voća ili stoke. A preko škrtih i sebičnih ili pohlepnih ljudi, zli duhovi gospodare zalihama vode, hrane, drva, kamena, metala i drugim materijalima u ovom svijetu te proizvode zlo, nestašicu, skupoću, neimaštinu, nedostupnost mnogih stvari velikoj većini ljudi. U posljednjih nekoliko desetljeća vidimo da zli duhovi pokušavaju posve ukrasti ovaj svijet od Boga i od onoga dijela čovječanstva koje još uvijek poštuje Boga i moli se Bogu i vjeruje u Boga. Naime, putem zlih ljudi i njihovih zločinačkih organizacija, zaprašuju, na primjer, iz aviona i posipaju zrak solima raznih metala i na taj način mijenjaju klimu, stvaraju umjetne oblake, kišu, poplave, suše, mijenjaju atmosfersko vrijeme, a te čestice koje lebde po zraku, na kraju udišemo i mnogi dobiju alergiju i astmu i druge dišne bolesti, te napokon te raspršene kemikalije padaju po tlu i truju biljke i životinje, hranu koju jedemo. To su oni tragovi koji dugo ostaju iza aviona i ne nestaju kao obična kondenzirana voda iza avionskih motora, nego se radi o kemijskim tragovima, a zločinci koji time zaprašuju zrak nazivaju to geoinženjering ili preoblikovanje svijeta odnosno zemlje. Mnogi su ljudi slijepi kraj zdravih očiju i premda vide te čudne crte i mreže po nebu, ne vjeruju da je to nešto štetno ili zlo, ne vide u tome nikakav problem i ne bune se protiv toga.

Od takvoga duhovnoga sljepila nas mora ozdraviti Isus: da razumijemo da postoje zli duhovi i zli ljudi koji štuju te duhove i koji s njima surađuju kako bi potpuno zagospodarili cijelim svijetom i porobili cijelo čovječanstvo, da bi ukrali i ovaj svijet i ljudske duše, ljudske slobode i naše živote, naše spasenje od nas samih i od Boga. Pričanje o globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama je velika laž kojom se želi postići porobljavanje većine čovječanstva i potpuna kontrola nad svijetom i nad svakim čovjekom jer će se u ime spašavanja klime i planeta zemlje naređivati ljudima da ne putuju, da se slobodno ne kreću, da ne jedu ovo ili ono, smanjivat će se koncentracija ugljičnog dioksida u zraku, da se tobože umanji učinak staklenika i spusti srednja temperatura zraka i mora, a bez ugljičnog dioksida nema biljnih plodova: ni voća ni povrća ni žitarica; već se povremeno proglašavaju nepostojeće ptičje i svinjske gripe, tamane se životinje kako bi se smanjila količina hrane za ljude; žele se uništiti i goveda jer navodno proizvode metan i druge štetne plinove koji povećavaju globalnu temperaturu. Nedavno su htjeli u Nizozemskoj potamaniti sva goveda i junad i telad, ali su se stočari pobunili, pa su odustali. Vijesti o neredima u Nizozemskoj trebalo je tražiti po posebnim stranicama na internetu jer to televizije i novine i radio postaje koje kontrolira svjetska elita sotonista i zlikovaca ne prenose.

Već se dugo napada i rastače obitelj onako kako ju je Bog zamislio i stvorio, a osobito od šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a to znači već više od pedeset godina. Zar ne vidimo da se sve manje ljudi vjenčava: nema ni crkvenih ni civilnih vjenčanja. Sve više ljudi živi u divljem braku, u priležništvu, bez ikakve formalne i bračne veze, a to nije bez vraga, doslovno. Sustavno se nameće neuredan život, blud, homoseksualnost, rastave, razvodi, neodgajanje djece u obitelji, sve više djece odrasta bez tate ili mame, skupoća stanovanja i života, ali i namjerno potaknute želje da se ima i da se uživa smanjuje broj djece u obiteljima, želju i potrebu da oba bračna ili izvanbračna partnera rade ili čak da uz redoviti posao imaju još neki dodatni poslić, pa su odsutni od kuće i tako redom. Sve su to znakovi velike duhovne borbe. Jednom je neki demon tijekom jednog egzorcizma ili obreda istjerivanja đavla iz opsjednute osobe rekao svećeniku koji je vršio egzorcizam da kad bi demoni postali vidljivi, bilo bi ih toliko po svijetu da bi posve zacrnili nebo i da se sunce ne bi vidjelo kao da je najoblačnija oluja na nebu. Samo što mi ne vidimo ni svoje anđele čuvare, ni zle duhove, ni prave duhovne bitke i ratove, ne vidimo ni vrijednost svete mise, dolaska u crkvu, ne vidimo Isusa u svetohraništu, u posvećenoj hostiji. Koliki ljudi ne dolaze godinama na misu ili u crkvu radi Boga, radi svoje duše, radi molitve, radi svojih bližnjih i pokojnih. Dođu tu i tamo u životu nakon svoje krizme ili nakon vjenčanja, ako su se u crkvi vjenčali, samo da bi donijeli dijete na krštenje, da bi došli nekome na sprovodnu misu, da bi dopratili dijete na prvu pričest i krizmu ili da bi možda nekome kumovali. Ali to su sve samo ljudski obziri i razlozi. Izostanak s mise, nedolazak u crkvu, to nije nešto što šteti samo onome koji se ne dolazi pomoliti i pokloniti Bogu, to šteti i njegovim pokojnima i njegovih bližnjima. Nije istina da je jednako možemo moliti bilo gdje. Nije isto moliti se u crkvi i moliti se kod svoje kuće ili u autu dok nekamo putujemo ili tko zna gdje.

Moramo progledati srcem, dušom, svojim duhom. Moramo postati i ostati svjesni da živimo i da se pripremamo za vječnost. Moramo sa strahom i trepetom raditi oko svojega spasenja i izbjegavanja pakla, a moramo si i skratiti i olakšati ili posve izbjeći i čistilište poslije smrti. Moramo ujedno i s pouzdanjem u Boga raditi oko svojega spasenja. Strahopoštovanje prema Bogu mora biti uravnoteženo povjerenjem i ljubavlju prema Bogu. Zato moramo stalno imati otvorene oči srca i vidjeti i razumjeti što se to stvarno događa oko nas. Molimo Isusa da i nama otvori oči i izliječi nas od sljepoće.

Amen.