Petak, 1. 11. 2024., SVI SVETI -Svetkovina
ČITANJA: vl.: Otk 7,2-4.9-14; Ps 24,1-6; 1Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a

Draga braćo i sestre!
Sveci su veliki prijatelji Božji koji su Boga toliko voljeli da su za Boga bili spremni činiti velika i požrtvovna djela te su tako činili mnogo dobra ljudima oko sebe s kojima su živjeli na istom prostoru i u istom vremenu. No, oni su i poticali druge da čine mnogo dobra, a i ljudi koji su primili dobročinstva od svetaca, nastavili su, sa svoje strane dalje činiti dobro, te se tako umnažalo dobro i razna dobročinstva koja su sveci činili. Sve to dobro koje su sveci izravno i posredno ostvarivali zove se duhovno blago Crkve jer su sveci dio Crkve, članovi Crkve ili mističnoga Tijela Kristova.

Iz toga blaga Crkve možemo i mi uzeti jedan dio i zamoliti Boga da dio toga blaga udijeli nama ili nekoj duši u čistilištu. Da bismo mogli dohvatiti to blago Crkve i da bi Bog na našu molbu jedan dio tih dobročinstava dao nama ili našim pokojnima, moramo izmoliti tako zvani potpuni ili djelomični oprost. Oproštenje grijeha je nešto što se dobije u ispovijedi, u sakramentu pomirenja i to oproštenje grijeha dijeli ili daje Bog onome tko se ispovijeda. Što to Bog točno oprašta u ispovijedi? Bog oprašta onaj dio naših grijeha koji se odnosi izravno na njega, na Boga. Kad nam Bog ne bi oprostio uvredu koju smo grijesima nanijeli njemu osobno, ostali bismo u neprijateljstvu s Bogom zauvijek i završili bismo u paklu. Dakle, u ispovijedi nam Bog oprašta tako zvanu vječnu dimenziju grijeha ili vječnu kaznu.

Međutim, naši grijesi, kao i grijesi naših pokojnika, nemaju samo posljedice prema Bogu izravno ili direktno, nego imaju i neke posljedice koje se odnose na druge ljude, na stvari ili životinje i biljke u ovome svijetu. Kako su i ljudi i druga Božja stvorenja samo neko vrijeme u ovome svijetu i samo neko vrijeme trpe loše posljedice grijeha, onda se taj dio grijeha ili ta dimenzija grijeha naziva vremenita posljedica grijeha i nosi sa sobom vremenitu kaznu ili kaznu koja traje neko vrijeme. Te vremenite posljedice grijeha moramo ispraviti ili mi sami ili netko drugi umjesto nas dok smo još na ovome svijetu, ili ih netko umjesto nas mora popraviti i nadoknaditi nakon naše smrti kako bismo se oslobodili vremenite krivnje i kako bismo postali posve čisti i sveti i savršeni i kako bismo onda takvi ušli u nebo.

Dakle, naši pokojni koji su umrli, a nisu popravili sve štete i nepravde koje su ostavili iza sebe u ovom svijetu, moraju okajati i popraviti te štete i nepravde, to jest vremenite posljedice svojih grijeha, prije nego uđu u nebo .Taj popravak i to okajanje se događaju u čistilištu. Duše u čistilištu više ništa ne mogu učiniti u ovome svijetu i ne mogu samo svojim kajanjem i žaljenjem uništiti svoje krivnje i štete i nepravde koje su napravili raznim ljudima. Stoga, da bi se duše u čistilištu oslobodile svojih vremenitih krivnji i kazni, da bi izašle iz čistilišta, treba im pomoć sveta iz neba i treba im naša pomoć sa zemlje. Mi možemo umjesto svojih pokojnika popravljati njihove propuste, štete, nepravde i zla koja su činili, a to možemo činiti na dva načina: tako da mi nekome činimo dobro i neproračunato i nesebično pomažemo, da dajemo milostinju, da budemo suosjećajni prema svojim bližnjima pa i prema nama nepoznatim ili protivnim ljudima, na primjer da pomognemo neki puta župniku, čak i kad nam župnik ide na živce ili nam se nešto zamjerio; a drugi način da popravimo vremenite štete koje su naši pokojni činili za života i koje su ostale nepomirene nakon njihove smrti, jest to da za svoje pokojne izmolimo potpuni ili djelomični oprost.

Potpuni ili djelomični oprost je jedno veliko djelo ili niz raznih pojedinačnih djela koje će Bog učiniti osobno i izravno u ovom svijetu ili po svojim anđelima ili preko svetaca ili preko raznih dobrih ljudi koji sada žive na ovom svijetu i to s ciljem da popravi štete i nepravde koje je pojedini pokojnih ostavio iza sebe. Mi sami za sebe ne znamo što smo sve lošega napravili svojim bližnjima i tko sve nama nešto zamjera s pravom jer nismo ni svjesni koliko i nehotice ili hotimice možemo nekoga povrijediti ili oštetiti, a ne znamo ni koliko dugo se iza nekog našega grijeha mogu povlačiti posljedice naših zlodjela Još manje možemo znati što sve naši pokojni imaju na duši i koje su sve njihove krivnje, štete, nepravde i zla koja su ostavili iza sebe. To zna jedino Bog i to jedino on može izravnati do kraja.

Stoga treba Boga posebnim načinom službeno i pristojno zamoliti da popravi štete i nepravde koje su naši pokojni ostavili prema drugim ljudima i ostalim stvorenjima Božjim. Popravljanje tih šteta i nepravdi, nadoknada i zadovoljština za te vremenite posljedice grijeha naših pokojnika zove se potpuni oprost ako Bog pokrije i popravi ama baš sve štete i nepravde koje je pokojnik iza sebe ostavio, a zove se djelomični oprost ako je Bog pokrio i popravio samo jedan dio šteta i nepravdi iza naših pokojnika.

Kako mi to možemo izmoliti potpuni oprost za nekoga u čistilištu? Postoje određeni uvjeti koji naizgled nisu jako teški, ali nisu niti tako jednostavni ili površni kako bi se na prvi pogled moglo činiti. Naime, da bismo za nekoga u čistilištu izmolili potpuni oprost moramo biti ispovjeđeni, dakle, pomireni s Bogom, moramo se na dan kad molimo potpuni oprost pričestiti i moramo biti u duševnom raspoloženju da mrzimo ili oduravamo svaki grijeh. Na kraju moramo izvršiti tako zvano oprosno djelo, dakle izmoliti neku propisanu molitvu koju je odredio papa ili moramo izvršiti neko djelo koje je propisano: na primjer, posjetiti neku posebnu crkvu ili groblje i slično. Tako na primjer, na blagdan Svih svetih, na dušni dan i na nedjelju koja slijedi poslije dušnoga dana možemo dobiti potpuni oprost za nekoga u čistilištu ako smo se nedavno ispovjedili i nemamo na duši teškoga grijeha, mrzimo grijehe, dođemo u katoličku crkvu ili na katoličko groblje, pričestimo se i izmolimo prigodom posjeta crkvi ili groblju slijedeće molitve: apostolsko vjerovanje, očenaš, zdravomarijo i slavaocu te na nakanu svetog oca još jedan očenaš i zdravomarijo i slavaocu.

Ukoliko se ne pričestimo, tj. nismo ispovjeđeni i posve pomireni s Bogom, možemo izmoliti apostolsko vjerovanje, očenaš, zdravomarijo i slavaocu te još na nakanu svetog oca jedan očenaš, zdravomarijo i slavaocu, pa ćemo dobiti barem djelomični oprost za nekoga u čistilištu. Time ćemo jako pomoći dušama u čistilištu jer ćemo ih posve osloboditi muka u čistilištu ili ćemo im skratiti ili smanjiti odnosno ublažiti muke u čistilištu. Kad mi jednog dana umremo, ukoliko nismo posve sveti i čisti, morat ćemo i mi neko vrijeme trpjeti u čistilištu i bit će nam jako drago i jako važno kad netko za nas izmoli djelomični ili potpuni oprost. Ukoliko smo mi molili za svoje pokojne, i to ne samo općenito da smo nešto izmolili, nego ako smo molili baš za potpuni ili djelomični oprost, dakle, ako smo se nastojali ispovjediti i pričestiti, moliti na nakanu svetog oca i ostale propisane molitve, ako smo znali svjesno i slobodno za oproste i željeli smo ih postići, onda će Bog potaknuti i nekoga iza naše smrti da moli oproste za nas i da nam pomogne što prije i lakše izaći iz čistilišta. Samo oni koji su iskusili čistilište nakon smrti ili koji su ga doživjeli u nekom mističnom viđenju, mogu znati koliko su strašne patnje iza smrti. Nemojmo se igrati sa svojim dušama, sa svojim trpljenjem i patnjama, a niti sa mukama svojih pokojnika. Pomozimo im! Potpuni i djelomični oprosti nisu sakramenti nego sakramentali, dakle, obredi koji su nalik na sakramente, a to znači da zahtijevaju od nas koji te sakramentale ili obrede vršimo, veći angažman ili uključenost, veću zauzetost ili napor, nego li slavljenje sakramenata. U sakramentima mnogo lakše i s manje vlastitog sudjelovanja i napora dobijemo velike milosti od Boga, a u sakramentalima ili blagoslovinama moramo više toga mi sami napraviti i pokazati Bogu svoju vjeru, moralnu dobrotu, angažirati se, potruditi se i napraviti neki napor ili žrtvu. Na primjer, nije lako na određeni dan, recimo na blagdan Svih svetih ili na dušni dan, biti ispovjeđen, doći na misu, pričestiti se, izmoliti u crkvi ili na groblju apostolsko vjerovanje, očenaš, zdravomarijo i slavaocu te na nakanu svetog oca jedan očenaš, zdravomarijo i slavaocu, te još k tome u srcu osjećati odbojnost prema grijehu. Moramo k tome i poznavati što su to oprosti: potpuni ili djelomični, a moramo to i vjerovati ili prihvaćati. Sve ovo nabrojeno nekome možda i ne izgleda baš tako teško, ali kad pogledamo oko sebe, nije ni baš jednostavno ili jako poznato ili popularno ili prakticirano. Koliko se potpunih oprosta ili djelomičnih moglo izmoliti danas u našoj župi? Ili u susjednim župama? Znaju li katolici što su to oprosti? Vjeruju li u to? Imaju li poniznosti i jednostavnosti srca da to stvarno izmole? Imaju li prave sućuti za svoje pokojne? Zašto ljudi bauljaju danas po grobljima? Što znači donijeti cvijeće ili zapaliti svijeću? Kolika korist od toga za pokojne? Kolika korist za duše živih koji donose cvijeće i svijeće? Je li to neka vrsta natjecanja: tko će više i ljepše donijeti na groblje? Ne bi li uz odlazak na groblje bilo dobro i doći u crkvu na svetu misu? Je li blagdan svih svetih dan zajedništva sa živima koji žive u vječnosti s Bogom ili je to mnogima još uvijek dan mrtvih?

Oni koji se danas samo prošeću po groblju riskiraju Isusovu kritiku: pusti mrtve da pokapaju svoj mrtve. Ne smijemo biti duhovno mrtvi i zanemariti da svojim molitvama i žrtvama možemo i trebamo pomoći što većem broju svojih pokojnih. Kako je potpuni oprost velika stvar, papa sv. Pavao VI. je ograničio da se u jednom danu može izmoliti samo jedan potpuni oprost, dok djelomičnih oprosta možemo izmoliti više. Nastojmo koristiti svaku priliku koju možemo da činimo dobro i da pomažemo svojim bližnjima, svojim pokojnima i samima sebi. Pri tome ćemo svakako obradovati i našega Spasitelja Isusa Krista kojega raduje dobro i spasenje svake ljudske duše i koji je izvor svetosti sviju svetih.

Amen.