Draga braćo i sestre!
Ovo Božićno vrijeme daje nam priliku da razmislimo kako je Bog i Otac naš u Isusu Kristu nas sebi izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Teška i dugačka rečenica koja nam u prvom redu govori kako je nas ljude Bog i Otac naš izabrao i predodredio. On je predodredio sve ljude za spasenje, ali neće svi ljudi postići spasenje, nego samo oni koji slobodnom voljom prihvate izabranje i predodređenje Božje.

Pitamo se zašto netko ne bi prihvatio Božje izabranje i predodređenje za raj i za nebo, za uživanje, blaženstvo i vječnu sreću. Zato što to izabranje i predodređenje, kao i vječna sreća i uživanje dolaze uz uvjet da se Boga poštuje, da se živi u prijateljstvu s njim i u poslušnosti njegovoj volji, njegovim planovima, njegovim odlukama i rasporedbama. Na primjer, Bog nam je rekao da je njegova volja da ne psujemo jedni druge. Zašto je tako teško poštivati njegovu volju i njegovu zapovijed? Zašto je toliko ljudi na ovome svijetu koji psuju? Bog nam je rekao da moramo poštivati jedan dan u tjednu, jedan od sedam dana, da barem jedan dan u tjednu posvetimo njemu, Bogu, da mu dođemo u goste, da nađemo malo vremena za njega, da posjetimo, da mislimo na njega, da s njim popričamo. Pa zašto je onda tako malo ljudi nedjeljom na misi? To je samo jedan dan od sedam, a u tom jednom danu moramo se spremiti za misu: odjenuti, obuti, sjesti u auto ili krenuti pješice u crkvu i biti pedeset ili šezdeset minuta u crkvi, pa se vratiti i raspremiti kod kuće. Je li to tako teško i mnogo? Je li to previše? Pa zašto onda nema puno ljudi koji poštuju tu Božju želju, tu njegovu volju, tu njegovu zapovijed i taj njegov raspored? Bog nam je rekao da je njegova volja da poštujemo roditelje i starije općenito, da se ne međusobno ne ubijamo, da ne bludničimo i da izvan i prije braka nemamo spolne odnose. Pa zašto je to onda tako teško? Kako to da je sve više i više mladih ljudi koji se mogu vjenčati, nemaju nikakve zapreke, a jednostavno se ne žele vjenčati nego godinama žive zajedno nevjenčani i to svjesno i namjerno, posve javno i bez ikakvog skrivanja? Zašto prkose Bogu koji je naredio posve suprotno?

Bog je rekao da se ne krade i da se ne otima. Zašto onda mnogi toliko kradu i otimaju? Toliko toga se može na silu otimati. Ne samo tuđi novac, zlato, zemlja, kuće, nego se može otimati na silu i nečije zdravlje, sreća, duševni mir, a mogu se krasti ili otimati čak i sakramenti. Da, da, koliki danas na silu grabe i otimaju čak i sakramente. Kako se to otimaju nasilno sakramenti? Pa tako da se živi nevjenčano u javnom i teškom grijehu, ne kaje se za taj grijeh, ne želi se ispraviti taj grijeh, ne želi se vjenčati prije krštenja svojega djeteta, nego se na silu traži krštenje djeteta prije vlastitog vjenčanja. To je krštenje na silu, to je otimanje ili krađa sakramenta. To je neposluh Bogu: kad Bog kaže „Ne sagriješi bludno!“, odnosno kad kaže: ili se vjenčaj u crkvi ili se rastani i prestani skupa živjeti u grijehu bez vjenčanja, onda se Bogu kaže u lice NE! Neću te poslušati, neću se vjenčati, ali se istovremeno bez isprike Bogu i bez pokajanja traži na silu i drsko i oholo i uz prijetnje svećenicima i biskupima: MOJE DIJETE MORA BITI KRŠTENO KAD JA TO KAŽEM I KAD JA TO TRAŽIM, a ne kad to Bog hoće ili kad to Crkva kaže. Ne poštuje se Božja osoba, ne poštuje se red, nema poslušnosti volji Božjoj, nego drska i ohola, samovoljna odluka: ja se neću vjenčati, ali ja hoću da Bog mojem djetetu daruje krštenje. To je u stvari magija, to je pokušaj nasilnog i samovoljnog kontroliranja, upravljanja i manipuliranja Bogom. Ne Božja volja nego moja volja mora biti! Neće moje dijete biti kršteno poslije mojeg crkvenog vjenčanja, kako je volja Božja, nego će moje dijete biti kršteno prije mojeg crkvenog vjenčanja, kako to ja hoću! Neće meni neki tamo Bog naređivati i gospodariti, nego ću ja sam sebi biti bog ili božica! Ja ću raditi što hoću i svi moraju plesati kako ja sviram!

Zašto je toliko laži u svijetu kad je Bog dao osmu zapovijed: Ne reci lažna svjedočanstva? Zašto se ne poštuje Božja osoba i njegova volja? Zašto se ne bira Božje predodređenje i njegov izbor nas ljudi za raj i vječnu sreću? Zašto je ljudima draže lagati, otimati na silu, počinjati grijehe samovolje, magije, nasilja prema Bogu i prema Crkvi, prema Božjim svećenicima i prorocima koji pozivaju na obraćenje i popravak, na usklađenje s Božjom osobom i s njegovom voljom?

Bog nas je izabrao da budemo sveti i bez mane pred njim; pa zašto onda ima tako malo ljudi koji su sveti i bez mane? Jer je to teško i zahtjevno, jer to uključuje da bude volja Božja, a ne naša. Kako nas je Isus učio da molimo u Očenašu? Budi volja tvoja, Oče naš na nebesima. Nije nas učio da molimo ili da provodimo u djelo da bude volja naša, volja ljudska, nego volja Božja, volja božanska! To je cijena našega predodređenja za posinstvo, za to da postanemo posinjena djeca Božja. I umjesto da smo spremni platiti ili prihvatiti tu cijenu te postati djeca Božja u poštovanju volje Božje, mnogi ljudi izabiru da se vrši njihova volja kroz kratko vrijeme ovdje na ovome svijetu, ali onda gube vječnu sreću i završavaju u paklu ili sami sebe dovode u dugotrajno i teško čistilište gdje strahovito trpe zbog nekoliko godina samovolje i nasilja i otimačine na ovome svijetu. Jer, sve oteto je prokleto. Kad se prije braka bludniči, to je otimanje na silu onoga što bi se ionako dobilo na dar u braku. Kad se nasilno prije reda (prije crkvenog vjenčanja roditelja) ide krstiti nezakonito dijete, to je otimanje sakramenta koji bi se ionako dobio kad za njega dođe vrijeme. „Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima”, tako nam je doslovno objavio Bog u Svetom pismu. Sve je u našem životu pitanje poštivanja Boga ili nepoštivanja njega i njegove osobe i njegove volje. Samo je pitanje čija će volja biti: volja Božja ili volja moja! Još nam je Bog objavio: “Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline”. Drugim riječima, poslušnost Bogu i vjenčanje u crkvi prije početka zajedničkog života i prije rođenja i krštenja djeteta je vrednije od traženja krštenja djeteta na silu i kad i kako se nevjenčanim roditeljima prohtije. Pokornost Bogu je bolja od bilo kakvih obreda, žrtava, nasilno isposlovanih sakramenata, jer se ovunjska pretilina nekad na žrtveniku spaljivala kao obredna žrtva, trebala je biti izraz pobožnosti, ali se može pretvoriti u neku vrstu magije, čaranja i vračanja, u neku vrstu gospodarenja Bogom, manipuliranja njime, ako se provodi u neposlušnosti i nepokornosti Bogu i Božjoj volji. Tako se i sveto krštenje može pretvoriti u sredstvo samovolje i nepokornosti Bogu, u neku vrstu magijskog obreda koji se na silu traži u stanju vrijeđanja Boga. Jer roditelji koji se mogu vjenčati, a neće, u stvari trajno vrijeđaju Boga, kao da mu pljuju u lice, a onda bez ispričavanja i bez pokore, bez poniznosti i skrušenosti, bez pokornosti Bogu, dolaze drsko i oholo zahtijevati da im Bog i crkva i župnik pokrste dijete. Da vama, dragi vjernici, netko mjesecima ili godinama psuje mater i sve po spisku i da se bez isprike i srama jednog dana pojavi pred vama i drsko traži da mu posudite ili darujete pet tisuća eura, da li biste izvadili iz džepa bez ikakvih pitanja i uvjeta traženi novac i dali tome drskom psovaču? Uvjeren sam da ne biste. Pa zašto se onda popušta ovakvim javnim grešnicima koji drsko i oholo traže krštenje prije reda i prije vremena???

Bog je nas predodredio za sebe, po Isusu Kristu. Mi smo stvoreni za njega i to dobrohotnošću njegove, Božje volje, a ne na temelju naših djela, prava ili zasluga. Imamo najuzvišeniji cilj koji nam je Bog mogao dati ili zadati. No, ponavljam, postizanje toga cilja ili stizanje na taj cilj ima svoju cijenu, a to je poslušnost ili pokornost volji Božjoj. Amen.