Draga braćo i sestre!

U ovoj svetoj noći uskrsnuća Isusovog, uzmimo jedan misteriozni detalj kojega donosi samo sveti Matej, a kojeg smo čuli na Cvjetnicu pa nismo o tom propovjedali zbog duljine obreda; kaže apostol Matej: „Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.“

Jučer smo održali obrede Isusove muke i smrti, kad je Isus povikao iza glasa i ispustio duh. I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje. Isusova smrt je opisana kao ispuštanje njegova duha. On je svoj duh, a to je u stvari Duh Sveti, treća božanska osoba predao najprije u Očeve ruke, jer je tako i povikao: Oče, u ruke tvoje predajem Duh svoj!

Otac je taj Duh primio kao Isusovu žrtvu, kao Isusov dar i poslao ga na dan Duhova nad apostole i druge Isusove učenike da bi oblikovao novi narod Božji, jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, mistično Tijelo Kristovo i Hram toga Duha Svetoga.

Isus je taj Duh predao na kraju nama ljudima, za nas, da bismo ga primilii da bismo po Duhu životvorcu živjeli. Da bismo vječno imali život vječni.

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje: kad su u Starom zavjetu važni ljudi primili neku žalosnu vijest o nečijoj smrti, pogibiji ili gubitku, znali su razdrijeti svoju odjeću, od vrata preko prsa, kao simboliku duboke boli i žalosti koja traži svoj put van iz srca i grudi ne samo kroz plač ili uzvik bola kroz grlo, nego i izravno iz nutrine u vanjski svijet. To je bila dramatična gesta kojom su svi prisutni videli bol, tugu, žalost, uznemirenost, ljutnju, tjeskobu i druge negativne emocije. U Levitskom zakoniku bilo je zabranjeno velikom svećeniku razdirati svoju odjeću: „A svećenik koji je najveći među svojom braćom, na čiju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posvećen da nosi svetu odjeću, neka ne ide raščupane kose niti razdire svoje odjeće.“ U muci po Mateju smo prije 6 dana čuli: „Reče mu Isus: “Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.” Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: “Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu!“ Ovo je bila sramotna i licemjerna gesta velikog svećenika koji je glumio tobožnju žalost što je Bog uvrijeđen time što se Isus izjednačio s Bogom Ocem.

Međutim, u trenutki Isusove smrti, Bog Otac koji je stanovao u Hramu iza zavjese koja je zastirala Svetinju nad svetinjama, razderao je zavjesu odozgor dodolje na dvoje da pokaže svoju žalost, tugu i bol za Sinom koji je umro na križu. No, to razdiranje hramske zavjese ima i druga značenja: znači u prvom redu da su otvorena vrata raja za sve ljude dobre volje koja su bila zatvorena istočnim grijehom. Bog je po Isusovoj žrtvi i njegovom darivanju otvorio ljudima pristup u nebo, u vječnost, u raj i blaženstvo, u prijateljstvo sa sobom i u vječni život. A razdiranje hramske zavjese označavalo je i kraj Starozavjetnih žrtvi i bogoslužja, te prijelaz na svetu misu, euharistiju, blagovanje Isusovog Tijela i Krvi da bi se od Boga primao život vječni, primajući samoga Boga u svoje ljudsko biće. Time je otpočelo dijeljenje i svih ostalih sakramenata Novoga zavjeta.

Na kraju, u trenutku Isusove smrti „zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.“

Na sam Veliki petak grobovi se otvoriše i tjelesa mnogih, ali ne svih [!] preminulih uskrsnuše i oživješe. Isusova smt, njegovo predanje života nama ljudima, njegovo ispuštanje Duha Svetoga u ovaj stvoreni svijet, sve stvoreno uzdiže: tako je Bog učinio proročku gestu oživljavanja mrtvih, kao što je ono Isus Lazara oživio i pozvao iz groba van. Sveto pismo koristi višeznačnu riječ ustati ili uskrsnuti za te ljude, no oni nisu doživjeli uskrsnuće poput Isusa ili Marije, da bi se preobrazili i postali duhovni i besmrtni te nisu otišli na nebo nego „iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.“ Nisu otišli na nebo, nego u sveti grad zemaljski Jeruzalem.

Matejev tekst je neodređen: kad su to točno oživjeli neki ili mnogi sveti ljudi: na Veliki petak, odmah nakon Isusove smrti ili nakon uskrsnuća koje bilo tri dana poslije Isusove smrti, budući da piše da su „izišli iz grobova nakon njegova uskrsnuća, ušli u sveti grad i pokazali se mnogima.“ Ako se „zemlja potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše“ u trenutku kad Isus ispusti duh, gdje su onda bili ti oživljeni ljudi koji su „izišli iz grobova nakon njegova uskrsnuća, ušli u sveti grad i pokazali se mnogima“? Gdje su bili između svojega oživljenja na Veliki petak i izlaska iz grobova i ulaska u Jeruzalem te pokazivanja mnogima nakon Isusova uskrsnuća? Morali su biti u nekom stanju ili na nekom mjestu prijelaza koje je nama nepoznato, nije do kraja objavljeno, samo je naznačeno u Matejevom evanđelju i predstavlja još jedan proročki znak ili otajstvo Božje koje upućuje na tajanstvene stvari koje nam nisu razumljive ili nam nisu potrebne za ostvarenje našega spasenja, pa ne predstavljaju dio javne objave Božje.

No, to je oživljenje mnogih svetih tjelesa znak ili nagovještaj budućeg sveopćeg uskrsnuća svih ljudi na Sudnji dan. To je navještaj ili znak ili čudo koje zorno pokazuje ono što nas sve čeka na temelju Isusove žrtve, njegove smrti i uskrsnuća: čeka nas uskrsnuće našega tijela i život vječni. To je Isus prorekao u petom poglavlju Ivanovog evanđelja: „jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude.“ Moramo, stoga, dobro paziti kako živimo, jer će naša djela i postupci, naše riječi i misli i osjećaji odlučiti hoćemo li izaći iz svojih grobova na uskrsnuće života (ako smo dobro činili) ili na uskrsnuće osude (ako smo radili zlo). Nastojmo razvijati kroza svoj život prijateljstvo s Bogom da nam bude dobro i da uskrsnemo na život vječni.

Amen.