Velika subota, dan razmatranja o događajima osude i razapinjanja Sina Božjega, osuda nevinoga od podjarene gomile. Kao i apostolima, i nama danas nameću se pitanja smisla: kome navještati Božju dobrotu, jesmo li mi ljudi dostojni tolike žrtve, je li sve bilo uzalud …? Ipak, u večernjim satima, kroz službe vazmenog bdjenja sve nekako dođe na svoje mjesto.

Kod nas u župi bdjenje je započelo u 22 sata. Okupio se veliki broj vjernika i ispunio cijelu crkvu. Službom svjetla započinje ovo bdjenje, ispred crkve, kod ognja kojega je svećenik blagoslovio i s njega zapalio uskrsnu svijeću. Ulazak u zatamnjeni prostor crkve koju svijeće rasvjetljuju. Drugi dio ovoga bdjenja je služba riječi. Čitaju se starozavjetna čitanja, a na kraju evanđelje po Marku koje kazuje: “Uskrsnuo je. Nije ovdje.”

Treći dio ili Krsna služba u kojem se blagoslivlja voda. U vazmenoj noći je povlašteno vrijeme za krštenje katekumena, odraslih koji pristupaju u vjeru. Nismo imali nikoga za krštenje, ali smo zato svi obnovili svoja krsna obećanja. Četvrta dio je euharistijska služba.

Na kraju svećenik svima čestita Uskrs. Zahvalio se svima koji su svojim zauzimanjem doprinijeli da ovo vazmeno bdjenje bude organizirano ozbiljno i svečano: Antonio koji je ložio vatru ispred crkve, pjevačicama predvođenima Maricom i njenim sviranjem, ta ista ekipa također preuzima i čitanja, također su i ministranti zavrijedili pohvalu. A onda nakon blagoslova, na samom završetku, najradosnija pjesma: “Kraljice neba”, skoro pred samu ponoć i izlazak pred crkvu gdje se još neko vrijeme okupljeni zadržavaju u srdačnom čestitanju.