USKRS – propovijed

Draga braćo i sestre!

Sveti Matej nam opisuje događaje nakon Isusova uskrsnuća. Samo preobraženje i pobožanstvenjenje tijela, nemamo nigdje opisano. Ali po proročkom znaku ili čudu preobraženja na gori, za vrijeme Isusovog zemaljskog života, možemo naslutiti da se sve Isusovo tijelo pretvorilo u duhovno, snažno, besmrtno, slavno i svijetlo tijelo, neuništivo i posve drugačije od ovog materijalnog tijela. Ali opet je to bilo njegovo tijelo na kojem je htio zadržati sve rane koje su mu zadane tijekom muke kako bi zauvijek bilo prisutno da je on svojom žrtvom spasio svijet, tj. čovječanstvo.

Matej i opet spominje potres, kao i na Veliki petak kad je Isus umro. Ovaj put jer je „anđeo Gospodnji sišao s neba, pristupio, otkotrljao kamen i sjeo na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg.“ I tada nastavlja evanđelje: „Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. A anđeo progovori ženama: “Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče.“ Stražari i protivnici Isusovi i dalje se moraju bojati i obamirati od straha jer slijedi pravedan sud Božji koji će Isusu mučenom spokojem uzvratiti, a njegovim mučiteljima mukom, kako kaže jedna poslanica u Novom Zavjetu. Ženama, prijateljicama Božjim, rečeno je da se one ne moraju bojati. I onda slijedi tumačenje ili objava: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Prve su svjedokinje uskrsnuća dobile objavu Božju po anđelu i tražila se od njih vjera da je Isus stvarno uskrsnuo kako je rekao, da je njegova riječ vjerodostojna! Tako se i od svakoga od nas traži da uvijek upoznajemo i vjerujemo u ljubav koju Bog ima prema nama i da joj povjerujemo.

One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. (Jer su stvarno povjerovale anđelu, tj. Bogu koji ga je poslao.) Kad eto im Isusa u susret! Reče im: “Zdravo!” Nakon vjere i povjerenja, dolazi i osobni susret. Naravno, da su od početka sumnjale, i tada bi mogle misliti da vide priviđenje. Ali ne! One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone! Pokazuju ljubav, poštovanje, povjerenje, obzirnost, radost što je živ i što im pokazuje blagonaklonost i dobrotu, ljubav i blizinu. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!” Dobile su poslanje od Isusa da svjedoče da je ustao od mrtvih, da je pobijedio smrt, da je vječno živ i proslavljen. Potvrđena su time sva proroštva i sve riječi koje je govorio: sve je postalo istinito zauvijek u dušama tih žena. One su vjerovale ne samo da Bog postoji, nego i da je istinit, da je dostojan vjere i povjerenja.

Vjera nije samo razumsko uvjerenje da Bog postoji i da postoji život vječni, raj. Čistilište i pakao. Vjera je ujedno i povjerenje u Boga, poštivanje njegove osobe, njegove volje, njegovih odluka, njegovih zapovijedi i zakonitosti koje je odredio. To je podlaganje Bogu koji je jedini veći, bolji, mudriji, pametniji, snažniji i vječniji od nas. On jedini nema početka ni kraja, on je jedini neograničen, beskrajan, beskonačan, svemoćan, sveznajući i posve drugačiji od nas. On nas jedini nadilazi i jedini zaslužuje naše poštovanje i naše klanjanje, naše podlaganje i žrtvu naše volje. Samo njemu možemo reći: Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. Samo njega možemo i moramo uvijek i u svemu slušati i poštivati, voljeti i ljubiti, o njemu ovisiti i njemu se klanjati. Nijednom drugom biću se ne klanjamo. Ni anđelima, ni ljudima ni životinjama ni neživim stvarima, ni samima sebi. Nego Bogu jedinome. I jedino to nije poniženje ta čovjeka: kleknuti pred Bogom, kleknuti na ulazu i izlazu iz crkve, kleknuti u misi kad je pretvorba ili na kraju klanjanja kad je blagoslov s Presvetim.

Bog je ne samo veći i bolji od nas, on je za nas i podnio žrtvu i mi smo njegovi ne samo po stvaranju, nego i po tome što je sve osobno za nas pretrpio, prošao, podnio i ostvario. I zato mu se počnimo od ovoga Uskrsa klanjati, poštivati ga, dolaziti mu u goste i u posjetu svake nedjelje i blagdana u crkvu, razgovarajmo s njim kao s prijateljem u molitvi svaku večer prije spavanja i kroz dan. Recimo mu strelovite molitve: Isuse, smiluj mi se!, Isuse, volim t!, Bože, čuvaj me! Štiti moju obitelj! Hvala ti Isuse za sve! Divim ti se! Radujem se što si sa mnom!

Uvedi me u život vječni! Amen.