Draga braćo i sestre!

Bijela nedjelja ili osmina Uskrsa je ujedno i nedjelja božanskoga milosrđa. Bog nam želi iskazati svoje milosrđe, smilovanje, ljubav, dobrohotnost i mi samo ne smijemo biti mlaki ili ravnodušni.

Koliko ima, nažalost, danas ravnodušnih, mlakih ili površnih kršćana! To su ljudi koji ne dođu na misu, tj. u crkvu ni na Božić ni na Uskrs, ni na župni blagdan ni na kakav veliki dan za Boga ili za Crkvu. A kaže nam današnje evanđelje: „I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!«“ Dakle, osam dana nakon Uskrsa Isus je opet došao među svoje učenike i pozdravio ih pozdravom: mir vama!

To znači da se Bog potrudio svakih osam dana posjetiti svoju Crkvu, svoje učenike, svoju djecu i zaželjeti im mir, zdravlje, bogatstvo, uspjeh, zaštitu, blagoslov, obranu, pomoć, utjehu, radost i tako redom. Jedan je nedostajao na Uskrs, ali se zato pojavio na bijelu nedjelju. I doživio je radost da može osobno vidjeti i dotaknuti uskrsloga Gospodina. I tada ga je priznao svojim Bogom. Da se nije pojavio u dvorani posljednje večere, ne bi ga Isus išao okolo po Jeruzalemu tražiti i kumiti i moliti da dođe u crkvu na misu, na susret učenika s uskrslim Bogom. Kao što Isus ne hoda ni po Josipdolu i ne nagovara ljude da dođu na misu u crkvu na velike blagdane ili na obične nedjelje.

Ako smo mi ravnodušni, mlaki i nemarni za ono što je Bog učinio za nas, onda nam nema spasa. Isus je sam u knjizi Otkrivenja objavio: Zato što si mlak, ni studen ni vruć, ispljunut ću te iz svojih usta, van u tamu gdje će biti vječni plač i škrgut zubi, gdje će u paklu biti vječna muka, patnja i bol.

Koliki se ljudi danas olako igraju sa svojim vječnim spasenjem i izazivaju Biđje milosrđe i njegovo strpljenje. Kolike godine izazivaju Boga i mašu mu svojim grijesima kao granama pod nosom, kako to slikovito kaže Ezekiel prorok. Božjemu milosrđu nema mjere, kad se čovjek obrati Bogu. Ali, jednom se treba obratiti. I to prije svoje fizičke smrti. Božja je strpljivost beskrajna, samo ako se čovjek odrekne bezbožnosti i vlastitom slobodnom voljom zamoli od Boga oproštenje i spasenje.

Ima jedna strašna Isusova prispodoba koja je po meni najstrašnija od svih: „(15) “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. (16) Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? (17) Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. (18) Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. (19) Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. (20) Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.” (21) “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. (22) Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ (23) Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'”“ (Mt 7, 15-23)

Kad se u Svetom pismu nečije ime ponovi dva puta, onda je to traženje posebne pozornosti ili slijedi neka važna i svečana izjava (Mojsije, Mojsije… Marta, Marta…). Tako i ovdje imamo čak dva puta ponovljeno da će loši proći oni koji su Bogu samo govorili: Gospodine, Gospodine! Ništa neće pomoći svečano ili zaklinjalačko prizivanje Boga dvostrukim njegovim naslovom: Gospodaru, Gospodaru! Nakon toga dvostruka zaziva slijedi trostruka tvrdnja: u tvoje smo ime prorokovali, u tvoje smo ime đavle izgonili i u tvoje smo ime mnoga čudesa činili. O koliko ima mlakih i površnih kršćana koji ništa od ovoga neće moći reći jer nisu ni na misu uopće išli, niti se Bogu ispravno i redovito molili, a kamo li da su prorokovali, đavle izgonili ili čudesa činili. Niti su Bogu riječ ili pogled uputili, a kamo li da bi drugima o Bogu prorokovali ili druge poticali da u crkvu idu ili da Božje zapovijedi poštuju. Pa ako neki učenici Kristovi koji su na van čudesa činili ili đavle izgonili kao mnogi karizmatici danas, ne mogu biti sigurni da će u kraljevstvo nebesko ući, kako će tek proći oni koji nisu ama baš ništa za Boga činili: čak mu nisu došli rođendan čestitati na polnoćku ili na sam Božić, a nisu bili ni na Uskrs na misi niti su krunice molili, niti su Majku Božju poštivali. A tko ne poštuje Majku, ne poštuje ni Sina. I obratno. Kako ćemo objasniti Isusu, Sucu sviju živih i mrtvih da nismo poštivali ili voljeli njegovu Majku?

Tada ću im kazati, veli Isus: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici! Glagol poznavao je u grčkom originalu Matejeva evanđelja u aoristu, znači da se radi o završenoj radnji koja je potpuno prošla, a k tome se radi o glagolu γινώσκω ginosko što znači iskustveno, osobno poznavati, ne intelektualno, umno, po informaciji, nego po osobnom iskustvu ili odnosu (za razliku od glagola εἴδω eido što znači upoznati, znati, shvatiti, poznavati po nečijem tumačenju, učenju, umnom shvaćanju). Drugim riječima: nikad nismo bili prijatelji, nikad nismo imali nikakav osobni odnos: niti sam ja vam ikada išta značio, niti smo si ikada bili prisni. Nosite se od mene vi bezakonici, znači ne samo grešnici, nego ljudi koji nemaju u sebi Božjega zakona [νόμος]. Doslovno piše: [οἱ ἐργαζόμενοι τὴν ἀνομίαν], odlazite od mene vi koji činiste bezakonje. Koji živjeste bez unutarnjeg kompasa, bez zakonitosti i poretka koje se sam ja postavio i odredio, koji ste sami sebi bili bogovi i gospodari, koji ste radili po svojoj miloj volji, a ne po mojoj.

Ja vam rekoh da 57 puta na godinu dođete k meni u goste, a vas ni 57 puta u životu na ovome svijetu nije bilo pred licem mojim u svetohraništu! Ja sam za vas život dao, toliko toga prepatio i namučio se, toliko vas dozivao i iščekivao, toliko se nadao, a vi mene razočaravaste, izdadoste, na mene ni pažnje ne obratiste. Toliko puta rekoh: dođite večera je spremna, janjetina i junci pripravljeni, slastice i svečanost spremna! A vi ne mariste nego odoste jedan za svojim autom, drugi za svojim mobitelom, treći za svojom zabavom, igricama, kavicama po kafićima… Koliki svake nedjelje ujutro od 9 do 12 sjede besposleni u ispraznim razgovorima uz kapučino i cigaretu po lokalima, restoranima, svojim kuhinjama ili tko zna gdje, samo im je u crkvi dosadno i glupo. I kad se nisu znali sami sebi i svojim dušama smilovati, kad su svojom slobodnom voljom, svojim slobodnim izborom, svojom slobodom izabrali tamu, mrak i nemilosrđe, onda će to i dobiti. Nije to jedan izbor, jedna pojedinačna odluka, nego iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, uporno, stalno, trajno…

Kao što je Gospodin počeo iz tjedna u tjedan dolaziti među svoje učenike i ponavljati milosrđe, tako su mnogi kršćani počeli iz tjedna u tjedan ne obraćati pažnju na Boga i njegovu žrtvu: počeli su iz tjedna u tjedan pokazivati mlakost, nebrigu, nezainteresiranost, površnost, nemarnost, bešćutnost i bezosjećajnost. Počeli su činiti anomiju, bez-zakonje, počeli su živjeti bez unutarnjega zakona Božjega i završit će u tami gdje je plač i škrgut zubi.

A mi, koji ovo slušamo, sa strahom i trepetom radimo oko svoga spasenja, pokazujmo svakih osam dana, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu da poznajemo iskustveno, osobno i izravno Boga, njegovo milosrđe i njegovu ljubav.

Amen.