Nedjelja, 24. 12. 2023., ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA: 2Sam 7.1-5.8b-12,14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Rim 16,25-27; Lk 1,26-38
Draga braćo i sestre!
Kojeg li sretnog podudaranja! Danas je četvrta nedjelja došašća i ujedno Badnjak, dan pred Božić! Cijelo došašće smo se duhovno pripremali za dolazak Boga u naše duše, za njegovo duhovno, mistično, sakramentalno rođenje u našim dušama ovoga Božića. Kad su jednom prilikom Isusu rekli da izvan kuće u kojoj je propovijedao stoje njegova majka i rođaci i traže ga da ga vide jer se pričalo da je tobože izvan sebe, da nije normalan, onda je Isus upitao: „A tko je moja majka, tko su moja braća?“ I odgovorio je da su svi oni koji slušaju i poslušaju, tj. poštuju i vrše njegovu riječ, njegovu volju, njegove savjete i zapovijedi, da su svi oni njegova majka i braća i sestre.
Kakvog li čudnog odgovora! A ipak, svaka duša, svaki čovjek, svaki kršćanin koji primi u sebe Isusa, koji ga dočeka spreman, koji se ispovjedio, koji se pričestio, koji je dolazio redovito na mise, osobito nedjeljom, a zadnjih dana i na zornice, svaki koji se trudi poštivati Božje zakone i zapovijedi, njegovu volju i osjećaje, njegovu osobu, svaki onaj koji dugotrajno, višekratno i kontinuirano radi na razvijanju prijateljstva s Bogom, svaki takav u svojoj nutrini rađa Isusa i postaje njegova majka. Svaki koji donosi plodove Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, dobrotu, milosrđe, popustljivost, blagost, pravednost, požrtvovnost, odgovornost, velikodušnost, uslužnost, dobrohotnost i slično, svaki takav donosi Isusa na svijet budući da je Isus ljubav, sama dobrota i milosrđe, a ujedno i zato što je Isus doslovno plod Duha Svetoga: u navještenju je arkanđeo Gabrijel rekao Mariji da će začeti po Duhu Svetom, i da će Sin Božji biti plod osjenjenja Duhom Svetim!
A kako je to svaki od nas koji vrši volju Oca Isusovog koji je na nebesima ujedno Isusov brat ili sestra? Biti Isusov brat ili sestra znači dijeliti s njim istog Oca i majku. Da nam je Bog Otac stvarni otac znamo iz toga što nas je sve Bog stvorio, od njega smo potekli i njemu smo slični jer nas je stvorio na svoju sliku i priliku, a onda mora biti u nama i ista vrsta života koja je u Bogu. Ta ista vrsta života nije samo tjelesni život kakav nalazimo u biljkama i životinjama, nego nadilazi i duševni život, tj. osjećaje, misli, odluke, maštanja i sjećanja. Ista vrsta života u Bogu i u nama je vječni, božanski život kojeg smo dobili na krštenju po Duhu Svetom, po Duhu Životvorcu, pa smo Isusovo braća i sestre jer isti Duh djeluje u njemu i u nama. A ako u nama stvarno djeluje Duh Sveti, onda donosimo plodove Duha Svetoga.
Naime, u svakome tko je kršten, tko je krizman, tko se pričestio i ispovjedio, tko je crkveno vjenčan ili zaređen, tko je primio bolesničko pomazanje, dakle, svatko tko je primio ikakav sakrament, primio je Duha Svetoga na razne načine. Taj Duh Sveti stanuje u nama, ali nije dovoljno da samo boravi u nama, treba biti djelatan, aktivan. No, on ne želi djelovati na silu ili bez nas. Mi moramo surađivati s njim, moramo djelovati u Duhu Svetom, pod njegovim nadahnućem. Ukoliko djelujemo po nadahnuću Duha Svetoga, onda smo Isusova braća i sestre, a to upoznajemo po tome što činimo ista djela kakva je činio i Isus: dobra djela. Dapače, Isus je rekao da ćemo i veća djela od njegovih činiti, dakle razna čudesa, jer ćemo uz Duha Svetoga imati i samog Isusa kao zagovornika kod Oca nakon Isusovog uskrsnuća i uzašašća. Samo, da bi Bog Otac nas slušao kao što je slušao i uslišavao svoga Sina, moramo i mi slušati Boga, svaki dan i u svemu.
Ako smo dakle, poput Isusove majke, braće i sestara, onda znači da Isusa donosimo ovom svijetu, da se Isus i po nama i po našim djelima rađa i dolazi na ovaj svijet. Onda sudjelujemo u ostvarenju Božića. Isus se rađa i oblikuje u nama, a onda mi Isusa donosimo ovom svijetu tako da svojim bližnjima donosimo svjetlo, toplinu, ljubav, dobrotu, uslužnost, darežljivost, velikodušnost, strpljivost, popustljivost blagost, milosrđe i slično. Pripremali smo se na Isusovo rođenje i blagdan toga rođenja smo dočekali. Sutra ćemo ga radosno proslaviti i čestitati rođendan našem Spasitelju. Za rođendan uvijek jedni drugima nosimo darove, želimo nešto lijepo dati kako bismo obradovali onoga koji slavi svoj rođendan, a on kao slavljenik priređuje svečanost i želi pogostiti ili počastiti one koji mu dolaze čestitati. Što ćemo sutra darovati Isusu za rođendan? Što možemo i trebamo dati Bogu koji ništa ne treba? Možda smo ponekad išli na rođendan nekom bogatom čovjeku ili ženi ili nekome tko je već na kraju svojega života i za tu osobu smo se pitali: što darovati nekome tko svega ima ili kome ništa ne treba jer ga više ništa baš i ne veseli, a i nema neke potrebe koje bi mu naši darovi ispunili. I teško je biti originalan ili dosjetljiv. Osobito ako nemamo mnogo novaca pa ne možemo kupiti vrijedne, neobične ili zadivljujuće darove.
Razmislimo malo, što ćemo stvarno Isusu donijeti ili darovati za rođendan? Što mu možemo pružiti? Kako mu sutra čestitati? Možda bismo znali da smo od početka došašća počeli o tome razmišljati. Kažemo da se tijekom došašća pripremamo za blagdan Isusova rođenja. Pa kakva nam je to priprema ako kroz ova tri tjedna nismo razmislili što ćemo Isusu dati za rođendan. Kad ne znamo što bi nekom darovali za rođendan, onda obično napišemo neku čestitku i unutra stavimo kakvu novčanicu pa darujemo novac da si slavljenik sam kupi što želi i da mu to ostane kao uspomena na rođendan. Ni to nije loša ideja jer od mnogo gostiju, koji svaki donesu po malo novaca, na kraju će se skupiti dovoljno da se kupi jedan vrijedan i dragocjeni dar. Svatko je po malo sudjelovao i svi su zajedno omogućili slavljeniku da dobije nešto što drugačije ne bi mogao. Mi, naravno, Bogu ne možemo darovati novac, čokoladu, tortu, parfem, nakit, mobitel ili nešto drugo materijalno, pa naši darovi moraju biti drugačiji. Ipak ne bi bilo lijepo da dođemo na rođendan bez rođendanskog dara. Stoga, do polnoćke još stignemo razmisliti i pripremiti se, makar i u zadnji čas.
Sjetimo se one Isusove prispodobe kako je neki kralj priredio svečanost za svadbu svoga sina i pozvao uzvanike, ali su se pozvani ispričavali da ne mogu doći i odbili su poziv. Kralj se tada razljutio i odlučio da nijedan od pozvanih koji ga je odbio neće okusiti kraljevske, svadbene večere i rekao je svojim slugama da pozovu koga god nađu po cestama i putovima. A kad se svadbena dvorana napunila, kralj je ušao prije samog početka svečanosti pogledati goste. I spazio je jednoga koji je došao ne samo bez svadbenoga dara, nego i bez svadbenoga ruha ili odijela na svadbu. Nije se prikladno spremio za svečanost. Onda je kralj naredio da toga nepripremljenog gosta izbace van u tamu gdje će biti plač i škrgut zubi.
Ova nam Isusova prispodoba govori da se i mi moramo spremiti za Božić, za proslavu rođendana Isusa Krista, da na rođendan, na svečanost, na blagdan, ne možemo doći nepripremljeni. Imali smo cijelo došašće da uredimo svoju dušu, svoje srce, svoju nutrinu i svoj život: da se pred Bogom pojavimo u svečanom, čistom i uređenom duhovnom odijelu. Jesmo li se ispovjedili, jesmo li se pomirili s Bogom, jesmo li spremili dar za rođendan Sina Božjega? Kako ćemo se pojaviti na svečanosti? Hoće li slavljenik i njegov Otac biti zadovoljni našim dolaskom, našim izgledom, našim darovima? Još je malo vremena ostalo, Božić već kuca na vrata. Razmislimo i odlučimo!
Amen.
dr.sc. Željko Blagus, župnik u Josipdolu i Cerovniku


