ČITANJA: Polnoćka: Iz 9,1-6; Ps 96,1-3.11-13; Tit 2,11-14; Lk 2,1-14

Draga braćo i sestre! Polnoćka je sveta misa kojom slavimo rođenje našega Spasitelja i Otkupitelja Isusa Krista, Sina Božjega koji se rodio u Betlehemu od Djevice Marije za nas i za naše spasenje, donio nam je život vječni, vječno blaženstvo, božanski život, Duha Svetoga, besmrtnost, trajnu radost, smirenje, zdravlje, mladost, ljepotu i sreću.

            Već ovdje na ovom svijetu možemo nešto od toga naslutiti u duhovnom životu, za to se možemo i moramo pripremiti na način da se borimo protiv svega onoga što nas odvlači od života vječnoga i od Boga, od raja i od svetosti, savršenstva i sličnosti s Bogom. A borba je uvijek teška i mučna, pa na ovom svijetu imamo mješavinu radosti i muke, vedrine i žalosti, spokoja i trpljenja.

            Bog nam je došao u susret, na vidljivi način rođenjem od Djevice Marije; cijelo došašće smo se pripremali na taj dolazak Božji, na blagdan rođenja Isusova, a i mi idemo u susret Bogu, da se rodimo za život vječni; cijeli naš zemaljski život je putovanje prema vječnosti, prema Bogu, kroz vrijeme, kroza svoj život napredujemo prema odlasku s ovoga svijeta u raj, u nebo, u vječnost s Bogom. Odlazak s ovoga svijeta nazivamo sada smrt, a da nema grijeha, da nije bilo istočnoga grijeha, taj odlazak bio bi drugačiji i zvali bismo ga prijelaz, uskrsnuće, proslava, uznesenje u vječnost. Pa i sada moramo i možemo svoj odlazak s ovoga svijeta tako zvati i tako proživjeti, ako smo se za taj odlazak ispravno pripremali.

            Jedno došašće, osobito kao ove godine, koje je jako kratko trajalo, tek tri tjedna, nije dovoljno da se savršeno pripremimo za dolazak Gospodnji k nama i za svoj dolazak pred lice Božje. Svako došašće, pa tako i ovo ove godine, samo je iznova podsjetnik i poziv da se tijekom cijeloga života pripremamo za najvažniji trenutak svojega života, za svoj prelazak u vječnost, za svoje duhovno rođenje za nebo.

            Kako se pripremamo za Boga? Kako smo se ove godine pripremili za Božić, za ovu polnoćku, za sutrašnji blagdan i za proslavu rođenja Isusova? Jesmo li donijeli Isusu dar za rođendan? Hoćemo li s ovoga misnoga slavlja ponijeti u duši radost, sreću, blagoslov, vedrinu ili ćemo se vratiti kakvi smo i došli?

            Kad nekome tko je važan u našem životu idemo na rođendan, onda se lijepo obučemo, počešljamo ili napravimo frizuru, našminkamo se, parfimiramo, a svakako prije dolaska na rođendan kupimo ili pripremimo dar. Znači, naš odlazak na nečiji rođendan uvijek ima neku pripremu. Od razmišljanja što da darujemo, pa do napora da to kupimo ili napravimo, da to lijepo zapakiramo, da se spremimo za proslavu, da se uredimo i da dođemo na samu proslavu i osobno uručimo dar. Večeras smo došli u ovu crkvu da bismo proslavili rođenje Isusa Krista, važne osobe u našem životu. Jako važne. Bez njega ne možemo biti sretni zauvijek, bez njega ne možemo dobro funkcionirati. Kao što nam ne može biti dobro ako ne dišemo, ako ne pijemo i ako ne jedemo, ako ne spavamo ili ako se ne krećemo, ako nas nitko ne voli i ne poštuje, ako nas nitko ne treba i ako nikome nismo korisni, ako nemamo smisla i svrhe u životu, tako nam ne može biti dobro bez Boga. On nas je stvorio za sebe i u nama je vječna i neuništiva želja za njim, za svjetlošću, mirom, ljubavlju, dobrotom, nestvorenom i nadnaravnom beskrajnom ljepotom, moći, bogatstvom, slavom i blaženstvom. Izvan Boga i prijateljstva i zajedništva s njim je samo tuga, bijeda, patnja, jad i bol, muka i trpljenje. Nikakva ograničena ili konačna sreća, užitak ili korist, stvar, osoba ili događaj ne može nam donijeti trajnu, vječnu i beskrajnu sreću.

            Naša je duša besmrtna i vječna. Naše će tijelo u uskrsnuću postati besmrtno, trajno, neuništivo, duhovno i neraspadljivo. Pred nama nije još pedeset, osamdeset ili dvjesto godina života i postojanja, ni tisuću ili milijardu… pred nama je vječnost, trajnost, beskonačnost, neograničenost i samo u Bogu, koji je beskonačan i uvijek nov, neće nam biti dosadno, nećemo doći do zasićenosti, do zida, do granice ili do ponavljanja uvijek jedno te istog. Stoga nam samo u Bogu može biti dobro, samo u zajedništvu i prijateljstvu s njim možemo izbjeći svakoj patnji, tuzi, strahu, uplašenosti, boli, dosadi, osamljenosti i nezadovoljstvu.

            Samo nam Bog omogućuje da se radujemo ičemu čemu se radujemo. I zato nam je Isusovo rođenje, njegov dolazak nama u susret, njegovo došašće prema nama, naš hod prema njemu i naš put prema Bogu jako važan, najvažnija stvar na svijetu. Bog nama želi dobro i pruža nam prijateljstvo, daruje nam mnoge darove i on zna što nam je stvarno potrebno da bismo bili istinski sretni i zadovoljni. I to će nam dati.

            Mi njemu želimo uzvratiti prijateljstvo, poštovanje, ljubav, pokazati zahvalnost. Osjećamo li u životu Božju zaštitu i pomoć, njegovu blizinu? Uviđamo li njegove darove, vidimo li što on čini za nas, doživljavamo li potrebu za njim, osjećamo li njegovu dobrotu? Jesmo li spremni onda uzvratiti kojim darom Bogu za rođendan?

            Što bismo mi njemu večeras ili sutra darovali za rođendan? Negdje smo možda na nekom vjeronauku ili u kakvoj propovjedi čuli da je Bog savršeno biće kojem ništa ne treba i koji je svemoćan, svesilan, sveznajući, kojem ništa ne nedostaje, koji si može stvoriti sve što poželi, koji je beskrajno bogat i svega ima u preobilju. I to je sve istina. Njemu ništa ne treba i mi njemu nemamo što dati kao što darujemo jedni drugima. No, ako Bogu ne treba nakit, kozmetika, slatkiši, elektronika, knjige, igračke i kojekakvi drugi darovi te vrste, to ipak ne znači da nemamo što Bogu darovati za rođendan.

            Što bismo mu mogli ili trebali dati za rođendan? Što on u stvari želi od nas? Budući da nas ljubi i da nas voli, budući da želi biti u prijateljstvu s nama, želi da mu uzvratimo ljubav, poštovanje, prijateljstvo, pažnju i slične duhovne stvari. Možemo Bogu za rođendan noćas ili sutra darovati svoje vrijeme, svoju odluku da ćemo u slijedećih godinu dana svaki mjesec bar jednom doći na misu kako bismo ga razveselili. Možemo Bogu darovati svoje ozbiljno i odlučno obećanje da ćemo se barem tri ili četiri puta godišnje ispovjediti, da ćemo ići na pričest, da ćemo paziti da ne činimo teškoga grijeha kako bismo što više nedjelja nakon ispovijedi mogli ići dostojno na pričest, možemo Bogu darovati svaku večer prije spavanja nekoliko riječi ili nekoliko minuta osobnog razgovora s njim, zahvale za dan i vrijeme koje je prošlo, izraziti poštovanje i ljubav, zamoliti za pomoć i blagoslov. Možemo Bogu obećati da ćemo u slijedećoj godini otići na barem dva ili tri proštenja, a prije toga se ispovjediti kako bismo se na proštenju mogli pričestiti i izmoliti za sebe ili za nekoga u čistilištu potpuni oprost. Možemo Bogu večeras ili sutra za rođendan darovati odluku ili zavjet da ćemo ga nastojati razveseliti i obradovati tako da ćemo poštivati njegovu osobu, njegovu volju, njegovu rasporedbu i način kako on želi s nama prijateljevati i komunicirati, a to je kroz sakramente, kroz ispovijed i pričest, kroz osobni razgovor s njim, kroz naše redovite dolaske na nedjeljne mise. Jednostavne i male i ostvarive stvari koje ipak od nas traže neku disciplinu, odlučnost, snagu, angažman, žrtvu, odricanje, ali koje donose pravu radost i zadovoljstvo Bogu, a nama i našim obiteljima, našim bližnjima pravu korist.

            Nećemo s Bogom trgovati i dolaziti na mise da bi on nama za uzvrat dao novaca, zdravlja, uspjeha, sreće ili uživanja u životu. Želimo Bogu darovati iskreno prijateljstvo, uvažavanje, pokazati obazrivost finoću i poštovanje prema njegovoj osobi, prema njegovim očekivanjima od nas. To je pravi dar koji možemo darovati Isus za njegov rođendan. To je kao da smo mu dali neku duhovnu karticu koju on može iskoristiti kroz slijedećih godinu dana u našem životu: možemo mu obećati dvanaest ili dvadeset dolazaka na misu, puno, puno razgovora, kratkih, ali pristojnih. Molitva nije samo moljakanje jer Bog nije naš konobar, bankomat ili poslužitelj, nego prijatelj.

            Na kraju, ako Bogu želimo nešto stvarno darovati za rođendan, onda nas to mora malo i koštati. Moramo osjetiti da smo nešto dali i zato su pravi darovi vrijedni. Ono što je skupo, to i košta, a cijena i vrijednost nisu samo materijalni. Postoje i duhovne vrijednosti, duhovne cijene koje treba podnijeti i platiti, u prenesenom smislu. Stvarno nas košta i napora i vremena da dođemo na misu, da dođemo k Bogu u goste, da ga razveselimo svojim dolaskom. Stoga je taj naš dar dragocjen, vrijedan. Pa darujmo Bogu nešto što je vrijedno, pokažimo mu da ga cijenimo i poštujemo. Uđimo u osobni prijateljski odnos s Bogom. Vidjet ćemo na dugi rok da je vrijedilo, bit ćemo sami sebi zahvalni što smo dobro postupili. Dajmo Bogu vremena da nam pokaže svoje prijateljstvo, svoju zaštitu, svoju pomoć i svoje darove.

Amen.

dr.sc. Željko Blagus, župnik u Josipdolu i Cerovniku.