Nedjelja, 29. 9. 2024., DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Br 11,25-29; Ps 19,8.10.12-14; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48

Draga braćo i sestre!
Kad je Bog stvorio anđele, stvorio je čiste duhove na svoju sliku i priliku. Kao što je Bog čisti duh, nema tijela ni oblika kakvi postoje u ovome svijetu, tako ni anđeli nemaju tijela niti oblika koji bi bili vidljivi ili slični nečemu u ovom vidljivom svijetu.

Međutim i Bog i anđeli jesu osobna bića. A to znači da i anđeli poput Boga imaju pet osnovnih duhovnih moći ili sposobnosti koje možemo nabrojati i razlikovati:

1. Prva i najvažnija duhovna moć jest volja ili sposobnost donošenja odluka, htijenja, izbora ili opredjeljenja.
2. Druga duhovna moć je razum ili sposobnost razmišljanja, stvaranja misli, shvaćanja, razumijevanja sebe i svega izvan sebe.
3. Treća moć ili sposobnost je pamćenje ili sjećanje svega onoga što se odlučilo, o čemu se razmišljalo, što je osoba shvatila, naučila, poželjela ili ostvarila, što je doživjela.
4. Četvrta moć je osjećanje ili sposobnost osjećanja zadovoljstva, radosti, blagonaklonosti, simpatije, suosjećanja, sućuti, sreće, mira, opuštenosti, vedrine, blagosti, milosrđa, velikodušnosti ili nezadovoljstva, žalosti, zlohotnosti, antipatije, ravnodušnosti, bešćutnosti, nesreće, uznemirenosti, straha, napetosti, strogosti, nemilosrdnosti, uskogrudnosti i tome slično.
5. Napokon peta moć je maštanje ili sposobnost zamišljanja mogućih i budućih odluka, misli, djelovanja, ostvarenja, događanja i tako redom.

Iz Biblije ili objave Božje znamo da postoji devet različitih vrsta anđela ili duhovnih bića. To su serafi ili serefini [seraphim], kerubi ili kerubini [cherubim], prijestolja [thronos], gospodstva [dominations], sile [principatus] i vlasti [potestates], vrhovništva [virtutes], arkanđeli [archangelos] i anđeli [angelos]. O nekima od ovih znamo nešto više iz proročkih spisa Staroga zavjeta ili iz nekih drugih knjiga Staroga zavjeta, a o nekima iz Novoga zavjeta. Nama nije važna njihova podjela, njihov poredak ili njihova hijerarhija, to jest koja je vrsta od ovih anđela uzvišenija, snažnija, bliža Bogu, moćnija ili tko komu zapovijeda, koja vrsta anđela je zadužena za koja djelovanja u nevidljivom i vidljivom svijetu, nego nam je važno da razumijemo da uz nas ljude, koji smo utjelovljeni duhovi, tj. istovremeno i duhovna i materijalna bića, postoje i čisto duhovna bića, posve drugačija od nas. Time je Bog pokazao svoju svemoć i svoju stvarateljsku sposobnost: da je Bog stvorio samo anđele, oni bi mogli reći da Bog nije u stanju stvoriti ništa drugačije od čistih duhova i da su oni sve što je Bog u stanju stvoriti, pa bi time Bog bio donekle ograničen: ako uopće želi bilo što stvoriti, onda su to čisti duhovi i ništa više, oni bi na neki način iscrpljivali ili ograničavali ili određivali Božju stvarateljsku snagu, sposobnost, moć ili naum. Međutim, to nije tako jer je uz anđele, čisto duhovna bića, Bog stvorio i ljude, utjelovljene duhove koji su materijalno – duhovna bića. Stoga je Bog u stvaranju potpuno slobodan: može nešto stvoriti ili ne stvoriti, ne mora nužno stvarati, može postojati i bez stvaranja i bez stvorenja, a kad se i odluči stvarati, on ne mora stvarati na samo jedan način, nego može stvarati na bilo koji način i što god zamisli ili poželi.

U stvaranju je Bog odlučio uspostaviti divnu ravnotežu i svoje darove rasporediti različito svojim različitim stvorenjima. Anđeli su čisto duhovna bića posve slična Bogu: rekli smo, kao što Bog nema tijela, oblika, materijalnog ograničenja ili ikakve tvarne oznake, tako to nemaju ni anđeli, a kad kažemo anđeli, onda mislimo na sva duhovna bića, ma kojem redu ili vrsti pripadali. Čisto duhovno postojanje je uzvišenije, bolje i savršenije od tvarnog, materijalnog i vidljivog načina postojanja jer nema ograničenja koja proizlaze iz tvari, materije, energije, vremena i prostora koji postoje u ljudskom ili vidljivom svijetu i koji nas određuju ili ograničavaju. Stoga su anđeli, sinovi Božji ili sinovi svjetla, čisto duhovna bića savršeniji, bolji i uzvišeniji od nas, manje imaju ograničenja nego mi u ovom svijetu i životu. Imaju drugačiji način htjenja, odlučivanja, mišljenja i razmišljanja, shvaćanja i komuniciranja, osjećanja, maštanja i sjećanja. Ni o detaljima tih razlika između anđela i ljudi ne možemo sad detaljno propovijedati jer za to nemamo ni vremena ni mogućnosti, budući da bi nam za to trebalo predznanje iz filozofije i teologije. Ovdje je samo dosta reći da razlike među ljudima i anđelima postoje i da su oni po mnogo čemu iznad nas, savršeniji i bolji od nas i da je anđeoski svijet i anđeoska narav iznad ljudske.

Međutim, Bog je odlučio da jedna osoba od božanskog trojstva postane čovjek i uzme na sebe ljudsku narav, a ne anđeosku. Sin Božji, druga božanska osoba, postao je čovjek, utjelovio se i rodio od jedne žene, Blažene Djevice Marije te je dobio ljudsko ime Isus, a kako je živio u Nazaretu i iz Nazareta je krenuo u javno djelovanje, zvali su ga Isus iz Nazareta. On je sam sebe najčešće nazivao nazivom: „Sin čovječji“ ili „Sin čovjeka“, „ljudski Sin“. U uskrsnuću je njegovo tijelo pobožanstvenjeno, tj. preobraženo je u nebesko tijelo, besmrtno, duhovno, neraspadljivo, slavno, dinamično, vječno, svemoćno i jednom riječju božansko. Time je ljudska narav uzdignuta iznad svih anđela unutar Presvetog Trojstva. K tome, Blažena Djevica Marija je začeta bez istočnoga grijeha, dakle, od početka svojega postojanja, od stvaranja njene duše i sjedinjenja njene duše s njenim tijelom u utrobi svete Ane, Marijine majke, Blažena Djevica Marija je bila ispunjena trećom božanskom osobom, Duhom Svetim, a s tim Duhom Svetim je surađivala cijeloga svojega zemaljskoga života, vjerovala je Bogu, prihvaćala je nadahnuća Duha Svetoga u svemu i uvijek, poštivala je Boga i Božju volju, uvijek je i u svemu slušala Boga, pokoravala mu se i ljubila ga, njegovala je razvila do savršenstva prijateljstvo s Bogom, te je na kraju svojega zemaljskoga života preobražena ili uskrišena, njeno je tijelo poput Isusovog pobožanstvenjeno, postalo je duhovno, besmrtno, vječno, neraspadljivo, slavno, dinamično i sposobno živjeti i djelovati u vječnosti, izvan prostora i vremena, te je uzdignuta nad sve redove ili korove anđeoske, postala je najuzvišenije i najsavršenije Božje stvorenje, svetija i vrednija od svih anđela i ljudi.

Tako je Bog rasporedio i odlučio u svojoj slobodi. Anđelima je dodijelio uzvišenost i slavu čisto duhovne naravi, oni nemaju ograničenja koja imaju ljudi, oni imaju sposobnosti koje ljudi nemaju, a onda je to uravnotežio time da je on sam, Bog, jedna osoba iz božanskog Trojstva, postao čovjekom i jednu osobu iz čovječanstva, Blaženu Djevicu Mariju učinio najsavršenijim, najjačim i najuzvišenijim svojim stvorenjem. Marijino tijelo ne predstavlja, kao što ni Isusovo tijelo ne predstavlja, nikakvo ograničenje za duhovno savršenstvo, to jest za duhovne moći koje su volja, razum, osjećaji, pamćenje i maštanje.

Ovaj svoj naum ili plan stvaranja je Bog objavio anđelima odmah nakon stvaranja anđela, još prije nego su stvoreni ljudi i prije nego je Blažena Djevica Marija počela postojati. Anđeli su znali da će se Bog utjeloviti i da će jedan član čovječanstva, jedna ljudska osoba, biti iznad svih anđela. Budući da su anđeli obdareni slobodom, slobodnom voljom i slobodnim izborom, oni su se mogli opredijeliti u svemu, pa tako i u ovom posebnom Božjem opredjeljenju ili naumu, da to prihvate i da se tome podlože ili da to odbace i da se protiv toga pobune. Većina anđela je odlučila prihvatiti Božju volju i njegovu rasporedbu, njegovu nakanu ili plan da stvori ljude, da se utjelovi i da jednu ljudsku osobu uzvisi i postavi kao svoje najljepše i najuzvišenije, najmoćnije i najjače stvorenje. Manji dio anđela, predvođeni Luciferom, Svjetlonošom, koji je poslije dobio ime Sotona ili Satan, pobunio se protiv Boga i protiv njegovog nauma stvaranja i rasporeda ljepote, uzvišenosti, moći ili snage. Jednostavno nisu htjeli prihvatiti da se jedan od božanske Trojice, druga božanska osoba utjelovi i postane čovjekom, nisu htjeli prihvatiti stvarnost i Božju volju i Božju slobodu da jednu ljudsku osoba postavi na veći stupanj savršenstva od svih anđela i da se oni kao anđeli, kao čisto duhovna bića moraju klanjati i pokoravati nečemu ljudskom, vidljivom, tvarnom i uobličenom, pa makar to materijalno i bilo pobožanstvenjeno, produhovljeno, besmrtno, slavno, sjajno, dinamično, silno i vječno.

Stoga je nastao rat na nebu silan, kako nam to opisuje Knjiga otkrivenja: „I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi. I začujem glas na nebu silan: “Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškića.“ Arkanđeo Mihael, kako smo čuli, a s njim i dobri anđeli koji su se podložili ili pokorili volji Božjoj, koji su ljubili Boga i poštivali Božju slobodu i Božju rasporedbu, Božju mudrost i Božje gospodstvo, Božju istinu i odluku, ti anđeli su pobijedili u duhovnom ratu zle anđele, đavle i njihovog vođu: glavnog Đavla, Sotonu, Lucifera. Riječ đavao dolazi od grčke riječi diabolos što znači djelitelj, podjelitelj, svađatelj, unositelj razdora, a ime Sotona dolazi od židovske riječi Satan, što znači tužitelj, jer glavni anđeo i svi njegovi sljedbenici toliko mrzi ljude da ih stalno tuži i optužuje pred Bogom, a da bi mu optužbe bile stvarne i utemeljene, najprije zavodi ljude i nagovara ih na grijeh, napastuje ili daje zla nadahnuća, a ako ljudi sagriješe i kad sagriješe oni koji sagriješe, onda ih optužuje jer je zavidan ljudima i jer svim svojim bićem mrzi sve što je ljudsko. Gadi mu se sve što je materijalno, vidljivo, sve što je ispod njega i njegove anđeoske naravi.

Samo dvoje ljudi, od svih ljudi koji su stvoreni i koji će još do kraja svijeta i vijeka biti stvoreni, samo dvoje ljudi Zmaj veliki, Stara zmija, imenom Đavao, Sotona i zavodnik svega svijeta, otac laži i ubojica i mrzitelj ljudi od početka postojanja ljudskog roda, samo dvoje ljudi taj Đavao, zavodnik i lažljivac nije uspio zavesti i napastovati ili nadahnuti na grijeh: Isusa, Sina Božjega, odnosno Sina čovječjega i Blaženu Djevicu Mariju. Zato nam Knjiga Otkrivenja i kaže da je Zmaj ili Đavao počeo progoniti Ženu koja rodi muškića, misli se Sinčića, kad je zbačen na zemlju, tj. kad se pojavila na ovom svijetu i Blažena Djevica Marija, tj. Žena koja rodi muškića, tj. Sina čovječjega, Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjega.

No, dobro, Isus nije samo čovjek, on je ujedno i Bog i u svojoj je osobi ujedinio dvije naravi, ljudsku i božansku, pa to nije tako strašan poraz za Đavla jer je Bog ipak veći i uzvišeniji od anđela. Međutim Marija, Blažena Djevica Marija je Đavlov najveći neuspjeh i njegovo najveće poniženje. Nju nije uspio zavesti i navesti na grijeh. Ona je ostala bezgrešna i posve odana Bogu cijeloga svojega života. Ona je pobijedila njega, a ne on nju. On, anđeo i čisti duh, pretrpio je poraz i poniženje od jedne žene, od jednog pripadnika ljudskog roda, od jednog utjelovljenog duha. I zato mrzi Blaženu Djevicu Mariju najviše od svih ljudi. Ali je zato zagovor i molitva Blažene Djevice Marije najmoćnije sredstvo protiv Đavla i svih anđela njegovih i protiv svih zavođenja i napastovanja njegovih. Zato se treba uporno moliti i Blaženoj Djevici Mariji uz primanje sakramenata, uz klanjanje Bogu, uz vjeru u Boga, uz poštivanje Boga i Božjih zapovijedi, uza štovanje drugih svetaca, ona je ipak nešto posebno. Prekosutra počinje mjesec listopad, posvećen posebnim pobožnostima Blaženoj Djevici Mariji. Dođimo zato svi koji možemo svaki radni dan koji možemo u 17:30 u župnu crkvu da se zajedno pomolimo Blaženoj Djevici, a ako ne možemo doći u crkvi u to vrijeme, pomolimo se kod kuće ili na putu, cijelu krunicu, jednu deseticu ili bar jednu Zdravomariju svaki dan. I naučimo napamet i počnimo moliti jednu kratku i strelovitu molitvu za koju je sama sveta Marija rekla da joj je jako draga: O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se utječemo tebi!

Amen.