Draga braćo i sestre!

Isus je jednom rekao: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko“. Kakve to veze ima s današnjim blagdanom? Tri mudraca ili tri kralja koji su s istoka došli u Jeruzalem i na kraju u Betlehem da se poklone Gospodinu, bili su poput te djece. Kakva su to djeca poput koje moramo postati da bismo i mi ušli u kraljevstvo nebesko? Djeca imaju sposobnost diviti se, čuditi se, biti radoznala. Djeca puno zapitkuju jer ne znaju sve i ne misle da sve znaju. Mnogi odrasli, pa i stari ljudi misle da su pozobali svu pamet svijeta; neki su umišljeni da su puno naučili i stekli diplome, mnogi misle da su putem životnog iskustva stekli veliku životnu mudrost i znanje te da nemaju što više naučiti ili shvatiti, da nemaju što novoga doživjeti, vidjeti, spoznati ili u nečemu napredovati.

Naš Bog je neizmjeran i beskonačan. Nikada ga ne možemo spoznati ili shvatiti do kraja; ne možemo sve o njemu naučiti, ne možemo ga do kraja proniknuti, uvijek imamo nešto novo o njemu saznati, nešto novo otkriti, nešto novo spoznati. Njemu nema mjere ni granice, nema mu kraja ni konca. U nebu, tj. u kraljevstvu nebeskom ili u kraljevstvu Božjem, zauvijek ili vječno ćemo napredovati u spoznaji Boga i u ljubavi prema njemu.

Stoga, u kraljevstvo nebesko mogu ući samo oni koji su kao djeca, sposobni čuditi se, diviti se, uvijek nešto novo naučiti, biti radoznali, zainteresirani za Boga. Ukoliko se ne obratimo i ne postanemo kao djeca, ukoliko ostanemo u svojoj umišljenosti da nemamo što više naučiti ili novoga čuti, ukoliko smo umišljeni i oholi da sve znamo i da nam nema ni Bog više ništa za reći ili objaviti, ukoliko smo okoštali i ukočili se u svojoj spoznaji, znanju, mudrosti, razumu, učenju i usvajanju, ukoliko smo lijeni i nemarni, mlaki i površni, nezainteresirani za Boga i njegove stvari, onda nećemo ući u raj, u nebo, u kraljevstvo Božje.

Tri mudraca s istoka uočili su posebnu zvijezdu i putem nadahnuća Duha Svetoga, putem njegovih darova mudrosti, razuma, znanja i savjeta, naslutili su da ta zvijezda najavljuje Spasitelja svijeta, sveopćeg Otkupitelja, Božjeg poslanika koji će nam otvoriti raj, vječnost, nebo, donijeti sreću, radost, veselje, život, spasenje, blaženstvo, mir, osjećaj sigurnosti, neugroženosti da napokon možemo odahnuti od svih proganjanja, prijetnji, strahova, tjeskoba, zabrinutosti, napetosti i uznemirenosti.

Tri mudraca s istoka, iz daleka, pokazali su interes, zanimanje, ljubav, znatiželju, čuđenje i na kraju divljenje, klanjanje, zahvalnost, darežljivost, velikodušnost i dobrotu kad su napokon ugledali Dijete, Spasitelja svijeta, Sina Božjega, drugu božansku osobu utjelovljenu u malom Isusu.

Njima nije bilo teško spremiti se, krenuti na dugi putn koji je trajao tjednima i mjesecima. Ne znamo gdje su se susreli, koliko su zajedno putovali, jesu li se poznavali prije putovanja u Jeruzalem. A na dugotrajan i neizvjestan put uputili su se s darovima, s hranom, pićem i prtljagom za dalek put. Dakle, pripremili su se. I kad su stigli na korak do cilja, u sam Jeruzalem, i kad su se tamo počeli raspitivati za Dijete, za cilj svojega putovanja, doživjeli su nakratko razočarenje: ispravno su im pismoznanci, teolozi, vjerski stručnjaci u Jeruzalemu rekli da tu nema onoga koga traže, ali da sveta Pisma govore o obližnjem Betlehemu. I tri mudraca se nisu dala obeshrabriti ili odbiti, nisu stali ili odustali od svojega traženja nego su nastavili svoj put i do tog famoznog Betlehema.

Izaziva čuđenje da pismoznanci i učitelji Zakona, teolozi i vjerski stručnjaci iz Jeruzalema nisu s njima pošli u Betlehem. Nisu bili radoznali, nisu bili zainteresirani, nisu imali ljubavi ni motiva, ni pokretača, ni poticaja da idu pogledati novorođenoga Kralja, Spasitelja svijeta. Čudno, ali je tako. Koliko su bili glupi! Koliko su bili drski i oholi, koliko su bili uznositi i bezumni! Postupali su protiv sebe. Drugima, poganima, strancima, trima mudracima dali su upute, dali su ključ od vrata raja, od dveri nebeskih, a sami su ostali u tami, daleko, u svojoj lijenosti, komociji, umišljenosti, oholosti, napuhanosti.

Koliko danas ne idu u crkvu, ne dolaze na misu, ne primaju Tijelo Kristovo, ne primaju samoga Boga, ne primaju život vječni, izvor vječne ljepote, mladosti, zdravlja, sreće, mira, zadovoljstva i nutarnje smirenosti. Ne primaju Božjega blagoslova, njegove zaštite, pomoći i dobrote. Zašto ne idu i crkvu? Zašto ne dolaze na misu? Jer im je to bez veze, dosadno im je, nije im tu ništa zanimljivo, ništa primamljivo. Ne vide i ne doživljavaju ovdje nikakvog užitka, naslade i ne osjećaju i ne vide nikakve konkretne koristi za sebe. Kad bi kod svake mise doživjeli užitak kao da su se dobro najeli ili napili, kad bi im bilo kao da su se nadrogirali ili ludo zabavili, kad bi svaki put na kraju mise dobili po deset tisuća eura, onda bi došli. A možda nakon nekog vremena ne bi više ni zbog užitka ni zbog novca došli. Tko zna.

Cijelo smo se ovo Božićno vrijeme vodili tekstom Svetog pisma Novog zavjeta koji nam je govorio ovako: „po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela, dakle pohlepi ili gramzljivosti grešnog neotkupljenog čovjeka! Jer tijelo, stanje nebožanskosti i grešnosti, užitkoljublja i koristoljublja, žudi protiv Duha, protiv ozračja i stanja neproračunatosti, božanskog načina postojanja i djelovanja, a Duh struji protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. Drugim riječima, ne robujete svojoj pohlepi, ne robujete nepovjerenju u ljubav Božju, ne želite spasiti sami sebe gomilajući užitke i koristi, nego tražite Spasitelja, onoga koji će vam vječno darivati sve što vam treba da biste bili sretni, kao što su tri mudraca tražila i napokon našla Spasitelja, a oni koji su ostali u Jeruzalemu, propali su u bezumnosti svojoj i završili s Herodom u paklu. I nastavlja naš tekst Novoga zavjeta: „A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično.“ Kako toga nema kod Boga i u crkvi, kako toga nema na misi, onda ljudi kojima je to zabavno i zanimljivo, ne idu na misu i ne dolaze u crkvu, nemaju ovdje ništa osim dosade. Uvijek jedno te isto: nešto se pjeva, pa se nešto čita, pa pop nešto blebeće i naklapa, onda se puno moli, malo se stoji, malo sjedi, na kraju se pričešća i ide doma. I šta je tu zanimljivo? Nije to kao nogometna utakmica gdje 22 budale trče za šarenom loptom po mokroj travi i ne mogu ugurati lopticu u ogromni gol od nekoliko metara širine. Nije to kao ribičija gdje se čovjek sjedne pokraj vode, baci udicu i satima šuti i gleda prazno u vodu, a niđe nikoga oko njega, samo ga komarci grizu i sunce peče ili kiša zalijeva. Ali to je zabavno, to je ugodno, to je zanimljivo, a ne tamo neka misa i život vječni, Bog ili vječna ljepota. Hodati po šumi, po trnju i kupinama, gaziti znojan po blatu i zvati to lovom, a nikad ništa ne upucati za stvarno, pričati prostote i bauljati od nemila do nedraga, to je super, to je pravi užitak, to je veselje, a ne ići nedjeljom ili blagdanom u crkvu, na misu i primati pričest, protuotrov protiv vječne smrti, trpljenja i propasti. Sjediti za kompjuterom i lupati po tipkama naganjajući sličice po ekranu ili tipkajući porukice, to je užitak i naslada, a ne pjevati Bogu i upućivati mu hvale ili prošnje.

Ima i danas mlakih i površnih, glupih i bezumnih ljudi, kao što je bilo u vrijeme triju mudraca. Mnogi ne znaju i ne vjeruju da bi im ostalo više vremena i zadovoljstva za neke prolazne i zemaljske zabave kad bi Boga stavili na prvo mjesto, kad bi njemu posvetili vrijeme i energije koje su mu dužni.

I na kraju, tri su mudraca, poučeni u snu od Boga, izigrali i kralja Heroda i sve njegove pismoznance u Jeruzalemu vrativši se drugim putem u svoju zemlju. Pazimo, predragi, da se tako Bog ne naruga i našim bližnjima kojima je prije sport, lov i ribolov, kompjuteri i facebook, zabava i televizor, prolazne ispraznosti i nevažne stvari s gledišta vječnosti. Bit će svima izigranima krivo, kao što je bilo krivo i kralju Herodu, ili kao što je bilo žao onim ludima djevicama koje su zakasnile u nebo, kojima su se pred nosom zatvorila vrata raja, a Bog neumoljivo rekao: odlazite od mene, ne poznam vas jer ni vi niste htjeli poznavati i tražiti mene dok je bilo vrijeme. Uđimo s tri kralja na vječnu gozbu i radost u raju.

Amen.

Dr.sc. Željko Blagus, župnik u Josipdolu i Cerovniku
ČITANJA: Iz 60,1-6; Ps 72,1-2.7-8.10-13; Ef 3,2-3a.5-6; Mt 2,1-12