Draga braćo i sestre!
Kad se Blažena Djevica Marija našla trudna po Duhu Svetom, nakon arkanđelova navještenja, ona je to sigurno ispričala svetom Josipu. Međutim, kako je to bilo krajnje neobično i nikad se prije nije dogodilo, Josipu je bilo teško to povjerovati i prihvatiti samo tako na temelju Marijine riječi. Stoga nam kaže Sveto pismo da je on snovao kako da Mariju otpusti, tj. kako da raskine zaruke s njom. Nije bio siguran laže li mu Marija ili govori istinu, a stvarno je bilo teško povjerovati samo tako riječima jedne žene i to u stvari koja nema presedana, tj. nikad se ništa slično nije dogodilo u ljudskoj povijesti.
I onda nam pripovijeda današnje evanđelje: Dok je Josip potajno snovao kako da raskine zaruke s Marijom, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Kad mu je anđeo rekao da je dijete začeto u Mariji DOISTA od Duha Svetoga, onda mu je potvrdio da je istina ono što mu je Marija ispričala. Nikakva prethodna objava Božja nije bila upućena Josipu, a on je morao nešto znati o Marijinoj trudnoći, pa mu je anđeo Gospodnji potvrdio da se DOISTA radi o čudesnom začeću po Duhu Svetom. I sveti Josip je ohrabren da se ne boji uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer mu ona nije bila nevjerna i nije ga prevarila s drugim muškarcem. K tome, sin kojega će Marija roditi bit će Spasitelj koji će spasiti narod svoj od grijeha njegovih.
Zato će se to dijete i zvati Isus, jer to ime znači Bog spašava ili Bog je Spasitelj. Jasno nam se govori da ćemo biti spašeni od svojih grijeha. Stoga se moramo pitati što je to grijeh? Jasna definicija nam govori da je to svjesno i namjerno kršenje neke Božje zapovijedi. Grijeh je djelo ili čin kojim čovjek svjesno, dakle znajući što radi, krši neku Božju zapovijed ili jasno izraženu volju. Osim toga, čovjek namjerno, tj. slobodno ili svojim slobodnim izborom krši neku Božju volju ili zapovijed.
Kršenje Božje zapovijedi ili postupanje suprotno od onoga što je volja Božja dovodi čovjeka u stanje udaljenosti od Boga, u stanje neprijateljstva s Bogom, u stanje bez Boga, bez Božje prisutnosti, bez Božje blizine, bez Božjeg života, svjetla, radosti, blaženstva, kreativnosti, vječne novine, napretka, slobode, sigurnosti, mira i veselja. To stanje bez Boga jest dosada, uvijek jedno te isto, ograničenost, monotonija, praznina, odsutnost svake zabave, novosti, promjene ili napretka. To je stanje patnje, muke, boli, trpljenja, nezadovoljstva, straha i ugroženosti, jedno riječju: to je pakao.
Spasenje od grijeha jest spasenje od posljedica grijeha, a to znači da se radi o spasenju od pakla ili vječne muke. To je ujedno i spasenje koje nam već na ovom svijetu donosi dobrobiti i koristi, iako na ovom svijetu sve do smrti osjećamo neke patnje, boli, trpljenja, muke i na kraju doživljavamo smrt, tj. rastavljanje duše od tijela, raspadanje tijela i kraj ovozemaljskog života i djelovanja. Zašto je to tako? Zato što je Isus već došao prije našeg vremena i prije našeg života te je na Veliki petak i Uskrs ostvario naše spasenje, to nam je spasenje darovao ili priopćio na krštenju kad smo primili Duha Svetoga, treću božansku osobu da nam on donese vječni, božanski život, svjetlo i snagu da činimo dobro, tj. darovao nam je slobodu jer je sloboda moć ili snaga ili vlast da se slobodnim izborom opredijelimo za dobro i da dobro činimo. Međutim, premda smo primili svjetlo i snagu Duha Svetoga, mi osobno ne surađujemo s Duhom Svetim savršeno, ne slušamo i ne poštujemo njegove poticaje svaki dan i u svakom pogledu, premda Duh Sveti stanuje u nama na sakramentalni način u dubini naše duše, mi na površini svoje duše donosimo svojim slobodnim izborom i svojom slobodom, svojim razumom i osjećajima odluke koje predstavljaju grijeh ili kršenje volje Božje, pa paralelno teče i Božja prisutnost u nama, tj. njegovo objektivno spasenje i naši grijesi koje iz dana u dan ili iz godine u godinu činimo, pa odatle dolazi do izmiješanih stanja u našoj duši: i oblačnih i sunčanih dana, razdoblja, vremena, perioda, situacija.
Imamo šaroliko životno iskustvo, ne doživljavamo samo i jedino Božju pomoć, blagoslov, blizinu, dobrotu, zaštitu, darivanje dobrima jer griješimo i naši grijesi nose sa sobom posljedice. I grijesi drugih ljudi izazivaju u našim životima patnje, nevolje, nepravde, štete, a nije uvijek moguće sve izbjeći, čak ni Svesilnome i Sveznajućem jer postoji neka hijerarhija vrednota i zakonitosti koje uzrokuju da se nešto što je stvarno neželjeno jednostavno mora istrpjeti ili tolerirati, prihvatiti i pričekati da prođe. Ne doživljavamo niti samo pakao ili muku, trpljenja, progone i kazne na ovom svijetu. Ima u našem životu i nešto dobra, nekih razdoblja predaha, radosti, sreće, uspjeha i tako redom.
Konačno spasenje doći će u vječnosti, nakon ovog prolaznog života i to moramo prihvatiti u vjeri jer cjelina postojanja sastoji se za čovjeka i od vremena i od vječnosti. Vrijeme ili ovaj život nije sve i ne predstavlja svu čovjekovu stvarnost. Vrijeme i prolaznost, ovaj vidljivi i materijalni svijet su od Boga zamišljeni i stvoreni kao jedna dionica ili etapa našega postojanja i imaju svoj smisao i svoju vrijednost, svoj cilj i svoju svrhu. Poznavanje svega toga nam može samo malo i to intelektualno pomoći da lakše proživimo ovaj život, ali filozofski, teološki, znanstveni i razumski odgovori i znanja neće riješiti naše patnje, boli, muke, trpljenja, gubitke, razočaranja i slično. Za to nam je potrebno prijateljstvo s Bogom, komunikacija s njim, prihvaćanje i njegovoga traženja od nas da mi prihvatimo neke žrtve i određeno sudioništvo s njim u našem vlastitom spasenju i u spasenju drugih ljudi.
I, kako je Josip uz napor i žrtvu poslušao Božju objavu u snu i prihvatio svoju ženu Mariju i njeno dijete, tako i mi moramo u vjeri i povjerenju u Boga, a nada sve u prijateljstvu s njim, prihvatiti neke napore i žrtve koje on od nas traži ili nas pita da to učinimo iz poštovanja, ljubavi i prijateljstva prema njemu. Neće se mnogo toga objektivno ili izvana promijeniti u našem životu, ali će se subjektivno promijeniti naš doživljaj, naše tumačenje i shvaćanje onoga što nam se događa i bit će nam barem malo lakše. Koliko lakše? Za početak, barem toliko koliko kokot zine i otvori kljun kad ujutro prvi put zakukuriče.
Amen.



