Draga braćo i sestre!
U skladu s današnjim evanđeljem izabrano je prvo čitanje iz Starog zavjeta, pa ćemo se malo pozabaviti njime. Ono počinje rečenicom: Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.

            To baš nije posve tako kako nam se na prvi pogled čini. Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi. U ovom prvom dijelu rečenice imamo dva glavna glagola: htjeti i moći. Možemo li uvijek držati, odnosno poštivati ili izvršavati zapovijedi Božje samo ako to hoćemo? Pa, iskustvo nam kaže da ne možemo. A to nam kaže i Novi zavjet: „(14) Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. (15) Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim. (16) Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. (17) Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. (18) Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. (19) Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. (20) Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. (21) Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. (22) Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, (23) ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. (24) Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? (25) Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.“ (Rim 7,14-25)

            Ponajprije moramo razlučiti slobodu i slobodni izbor. Sloboda je snaga, moć ili jakost da između dobra i zla izaberemo dobro. Slobodni izbor je mogućnost da se između dobra i zla izabere jedna od dvije stvarnosti. Sloboda je snaga moć ili jakost da se između istine i laži izabere istina, da se između svjetla i tame izabere svjetlost, da se između ljubavi i mržnje izabere ljubav; a slobodni izbor je mogućnost da se između sladoleda od vanilije i sladoleda od jagode izabere sladoled od vanilije, na primjer. Ili da se između smeđih i plavih cipela izaberu smeđe. Sloboda je uvijek moć, snaga ili jakost da se između dobre i loše ponude izabere ona dobra, ona bolja, ona vrednija, ona ispravna po Božjim ili objektivnim kriterijima. Slobodni izbor je neka općenita i neodređena mogućnost izbora između dva ili više izbora od kojih jedan ili ni jedan ne moraju nužno biti ispravni, dobri, vrijedni ili bolji od drugih, jednostavno se može slobodno izabrati između više različitih, ali jednako dobrih ili jednako zlih mogućnosti.

            Čovjek uvijek ima slobodni izbor. Ali nema uvijek slobodu. Već se prvim ili izvornim grijehom gubi sloboda ili moć ili jakost ili snaga da se izabere dobro kad nam se ponudi da možemo birati između dobra i zla. Svakim slijedećim grijehom, svakim slijedećim izborom zla, mi sve više i više gubimo snagu ili moć ili jakost da u slobodnom izboru izaberemo dobro umjesto zla, da izaberemo ljubav a ne mržnju, da izaberemo istinu, a ne laž, da izaberemo poslušnost Božjem glasu, a ne neposluh, da izaberemo poštivanje Božjih zapovijedi, a ne kršenje Božjih zapovijedi.

            Kad se čovjek prvi put odluči za uzimanje droge, on gubi nešto malo od svoje snage ili jakosti ili moći da se drugi put odluči ne uzeti drogu kad mu se ponudi. Ako se i drugi put odluči uzeti drogu, onda će se treći put kad mu se ponudi uzeti drogu ili ne uzeti, on još teže opredijeliti da ne uzme drogu i tako će s vremenom steći naviku ili ovisnost, da nakon nekog vremena više neće imati nimalo snage oduprijeti se uzimanju droge, nego će taj čovjek, svaki put kad mu se ponudi uzeti drogu ili ne uzeti, on uvijek uzeti drogu, iako svaki put ima slobodni izbor uzeti drogu ili ne uzeti.

            Ali, slobodni izbor ne vrijedi ništa, ako čovjek nema snage ili jakosti ili moći da se opredijeli za dobro, za ljubav, za istinu, za pravdu, za život, za zdravlje, za velikodušnost, za uslužnost, za popustljivost, za dobrotu i tako redom.

            Rečenica: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran“, vrijedi samo ako imamo snage držati zapovijedi ili ako imamo vlasti ili snage da budemo vjerni Bogu. Ta snaga, moć ili jakost nam dolazi isključivo od Boga, od Duha Svetoga. To nam kaže citirani Novi zavjet: „Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem!“ Jer Bog Otac nam daje po Isusu Kristu, Gospodinu našem treću božansku osobu, Duha Svetoga, Duha snage i jakosti i moći da imamo snage i jakosti i moći da izaberemo dobro. Istu stvar nam kaže i sam Isus u Ivanovom evanđelju: „(34) Odgovori im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. (35) Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. (36) Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.“ (Iv 8,34-36) Tko god čini grijeh, rob je grijeha, kaže Isus i to nakon svečanog uvoda ili rečenice koja počinje u stvari prisegom ili zakletvom: Amen, amen lego hymin (Zaista, zaista, kažem vam)! Dakle, Isus se kune svojim životom da je to istina: tko god čini grijeh, rob je grijeha, nema slobodu, nema moći ili snage ili jakosti izabrati poslušnost Bogu ili poštivanje Božje volje, odnosno Božjih zapovijedi. I onda nadodaje: Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni, a to znači: ako vas Sin, druga božanska osoba obdari Duhom Svetim, snagom ili jakošću ili moću da izabirete dobro, zbilja ćete biti slobodni, tj. jedino ćete tako imati snagu ili moć ili jakost birati dobro, odnosno vršiti Božje zapovijedi, odnosno živjeti ispravno. To je isto ono što kaže sveti Pavao u Poslanici Rimljanima: Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Tko će me spasiti od nemoći, od nejakosti da izaberem dobro? Samo Bog, tj. Bog Otac ili prva božanska osoba po drugoj božanskoj osobi, po Sinu svome po kojem me ispunjava trećom božanskom osobom, Duhom Svetim koji mi nadahnjuje ili daje snage, moći i jakosti da izabirem dobro i da se opredjeljujem za vršenje Božjih zapovijedi i poslušnost njegovoj volji. To sveti Pavao izražava rečenicom: Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Hvala Bogu Ocu, prvoj božanskoj osobi, koja mi po Isusu Kristu, drugoj božanskoj osobi daruje istrgnuće iz ovoga tijela smrtonosnoga, odnosno iz ovoga robovanja grijehu, odnosno izbavljenje iz nemoći i nejakosti da se između dobra i zla odabere dobro i to svaki put! Ne samo ponekad ili rijetko, nego svaki svaki put! Uvijek i zauvijek!

            Drugi dio prve rečenice iz današnjeg prvog čitanja: „u tvojoj je moći da budeš vjeran“, vrijedi samo ako trajno, iz dana u dan surađujemo s Duhom Svetim, ako od njega primamo snagu i jakost i moć da budemo Bogu vjerni, da izabiremo dobro. Nešto slično imamo i u Knjizi postanka, kad na počecima čovječanstva Bog govori Kainu: „I Jahve reče Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? (7) Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.”“ (Post 4,6.7)

            Grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti, ali samo ako imaš snage, jakosti ili moći da se grijehu ili zvijeri na pragu, odupreš. Prvom čovjeku, prvom muškarcu i prvoj ženi Bog je uz dušu udahnuo ili darova i Duha Svetoga, treću božansku osobu da imaju snage, jakosti ili moći da se odupru napasti, grijehu, zvijeri ili đavlu koji obilazi oko nas i vreba na nas s vanjske strane praga našega bića kako da nas proždre. Međutim, istočnim ili izvornim grijehom su Adam i Eva potjerali Duha Svetoga iz svojih duša i svojoj djeci prenijeli prazninu ili nedostatak toga Duha. Sad ga mi moramo primiti na krštenju, a onda još i moramo iz dana u dan, iz časa u čas, iz situacije u situaciju, iz napasti u napast, surađivati s njim i jakošću ili snagom Duha Svetoga odupirati se zvijeri koja na nas vreba na pragu naše duše. Ta zvijer nema dopuštenja na silu ući u nas. Vrag kao pas na lancu, ne može nas ujesti dok mu ne pružimo prst ili ruku. Ne može ući u nas ako ga mi ne pustimo preko praga svoje duše svojim slobodnim pristankom ili svojim slobodnim izborom. A onda gubimo slobodu ili moć ili jakost ili snagu da mu se drugi put odupremo, pa i treći put i četvrti i svaki slijedeći. Drugim riječima, kad jednom u nas provali, onda zloduh neće otići samo tako jednostavno, ako mu mi kažemo iš!, iš! ajde van! On je jači od nas, a i stekao je neka prava nad nama jer smo mu mi to dali svojim slobodnim pristankom ili slobodnim izborom kad smo ga pustili u svoj unutarnji grad.

            Treba onda doći netko tko je jači od zloduha da ga potjera iz nas, a to je jedino Bog. Zato nam treba Spasitelj, nitko ne može spasiti samoga sebe, nego nas mora osloboditi Sin Božji, Isus Krist. Bog pred nas stavlja vatru i vodu: za čim hoćemo pružimo ruku svoju.
Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati. I to vrijedi samo za prvi grijeh, dok još imamo punu snagu ili moć ili potpunu slobodu izabrati vodu, život, svjetlo, dobro. Kad jednom počnemo birati zlo, kad počnemo griješiti, otvaramo spiralu zla, svaki put je sve lakše izabrati vatru paklenu, smrt koja polako iz vremenite postaje vječna; a onda se čovjek u jednom trenutku zacementira u svojem zlu i nađe se u stanju vječne smrti, vječne vatre koja se ne gasi, vječne muke, tj. pakla.

            Bog na mnogo načina i mnogo puta u životu doziva čovjeka dok je u ovom vremenu da se obrati, da se promijeni, da se popravi, da se oslobodi zla uz pomoć Duha Svetoga. Ako mi uporno odbijamo Božje opomene, njegove poticaje, njegove ispružene ruke, on će prestati okopavati oko nas i prihranjivati zemlju u kojoj smo zasađeni, kako je rekao u onoj prispodobi o smokvi u vinogradu koja godinama nije donosila nikakvog ploda nego je samo iscrpljivala zemlju, pa je gospodar vinograda rekao vinogradaru da je posječe kako ne bi dalje uzalud i bez svrhe iscrpljivala zemlju. Vinogradar, Isus Krist, Spasitelj i Zagovornik ljudi kod Oca, rekao je tada: Pusti je još jedno vrijeme milosti, ja ću se još malo truditi oko te duše, tj. smokve, možda će početi surađivati s Duhom Svetim kojeg ću joj dati. Ako li neće surađivati, ako neće početi donositi plodove Duha Svetoga i ako neće početi poštivati tvoje zapovijedi, onda ćeš je posjeći. Obratimo se i popravimo dok još imamo vremena da nas ne bi posjekla Božja slobodna odluka kad on uvidi da smo se mi toliko zacementirali u zlu da nikad nećemo u slobodnom izboru između dobra i zla izabrati dobro. Taj trenutak, kad čovjek postane konačno i vječno zao, nama je nepoznat i skriven, ali nije i Bogu. Tako nas upozorava i današnje prvo čitanje: „Jer velika je mudrost u Gospodina, on je svemoćan i vidi sve. Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospodin zna svako djelo čovječje.“ Mi ne znamo, ali on zna. A kad sjekira posječe naše stablo i kad padnemo u pakao, bit će za nas prekasno. Zato sada, dok još traje naše vrijeme, obratimo se i počnimo sa strahom i trepetom raditi oko svojega spasenja.

Amen.