Draga braćo i sestre!

Korizma je vrijeme priprave na proslavu Uskrsa, a kako bismo s Isusom duhovno uskrsnuli sada i tjelesno na kraju vremena, moramo se obratiti od grijeha, odreći grijeha, odbaciti sve napasti i izbjegavati sve bliže prigode za grijeh. Da bismo to mogli moramo primijeniti odgovarajuća sredstva: molitvu, post i milostinju. Jer putem ovih sredstava obuzdavamo svoje grijehe, sebičnosti, komocije, lagodnosti, lijenosti i zla nagnuća.

Podloga svakom ispravnom djelovanju je ispravno mišljenje, razumijevanje ili shvaćanje. Stoga i ovu korizmu počinjemo čitanjem koje nam govori o izvornom ili istočnom grijehu i izvornoj ili temeljnoj napasti koja je prisutna iza svakog pojedinačnog grijeha i svake napasti koja nam dolazi osobito od zlih duhova. Pa, učinimo napor i pokušajmo razumjeti što je to istočni grijeh koji se briše, oprašta ili uništava u sakramentu krštenja.

Istočni grijeh zove se istočni jer iz njega istječu svi ostali grijesi. Mogli bismo ga zvati i izvorni grijeh. Razlikujemo proizvodeći istočni grijeh i proizvedeni istočni grijeh.

Proizvodeći istočni grijeh (peccatum originale originans) je osobni grijeh Adama i Eve (prvog muškarca i prve žene), to je grijeh koji je počinjen u prostoru i vremenu, sastoji se u utjelovljenju ili nedvojbenom izricanju nevjere i nepovjerenja u ljubav i vjernost Božju, te – kao posljedica te nevjere – u činu pokušaja da se vječni život, pobožanstvenjenje, vječna mladost, ljepota, zdravlje, moć, blagostanje i svako drugo dobro otme ili stekne vlastitim snagama, vještinama i umijećima kako čovjek ne bi bio ovisan o Bogu, kako to ne bi morao primati na dar i kako bi postao kao Bog, ali bez pomoći Božje i bez zahvalnosti Bogu. Proizvodeći istočni grijeh je obraćenje od duha vjere i povjerenja u Boga, na duh magije, od prijateljstva s Bogom i povjerenja u njegovu vjernost, na želju da se Bogom manipulira, dominira i da ga se kontrolira vlastitim silama, tehnikama i sredstvima. Prethodila mu je istočna ili izvorna napast: „Spasi sam sebe! Ne vjeruj Bogu i njegovoj ljubavi!“. Svaki osobni grijeh utjelovljenje je ili varijanta ovog izvornog grijeha. Na primjer: netko misli da će ga spasiti veliko materijalno bogatstvo te se nastoji spasiti kradući i gomilajući novac ili druga materijalna dobra. Netko misli da će se spasiti uklanjajući svoje protivnike ili neistomišljenike pa poseže za ubojstvom. Netko misli da će spasiti užitkom, pa gomila spolne užitke (bludnost), neumjereno uživanje u piću (alkoholizam), u drogi (narkomanija) ili bilo kojem drugom obliku hedonizma.

Proizvedeni istočni grijeh (peccatum originale originatum) je stanje u kojem se čovjek nalazi nakon učinjenog proizvodećeg istočnog grijeha i sastoji se u pomanjkanju ili odsutnosti Duha Svetoga u duši čovjeka. Prema rasporedbi Božjoj Adam i Eva su trebali svojim potomcima prenijeti naravne, izvannaravne i nadnaravne Božje darove, ali su Adam i Eva izgubili proizvodećim istočnim grijehom i izvannaravne i nadnaravne darove Božje te ih nisu ni mogli prenijeti svojim potomcima. Svi ljudi koji su potomci Adama i Eve rađaju se s prazninom u duši ili pomanjkanjem Duha Svetoga, i to stanje nazivamo proizvedenim istočnim grijehom ili jednostavnije i kraće istočnim grijehom.

Stoga imamo i tehničke termine koji su vezani uz pojam osobnoga grijeha, a analogno se primjenjuju i na stanje proizvedenoga istočnog grijeha. Budući da je stanje pomanjkanja ili odsutnosti Duha Svetoga u duši čovjeka izravna posljedica jednog osobnog grijeha (proizvodećeg istočnog grijeha Adama i Eve) i budući da sigurno vodi u osobni grijeh (jer čovjek bez nadahnuća i snage Duha Svetoga ne može Bogu vjerovati niti imati povjerenja u njegovu vjernost, dobrotu i ljubav, pa će prije ili kasnije počiniti čin kojim će pokušati spasiti sam sebe), onda po analogiji s osobnim grijehom od kojeg potječe i kojem sigurno vodi, to stanje odsutnosti Duha Svetoga nazivamo grijeh, tj. istočni grijeh ili punim nazivom proizvedeni istočni grijeh. Zato kažemo da se čovjek rađa s istočnim grijehom ili da se rađa u istočnom grijehu. Zato govorimo o brisanju ili opraštanju istočnog grijeha u krštenju, a radi se o tome da krštenik na krštenju prima Duha Svetoga u svoju dušu i da se na taj način uništava to stanje praznine u duši ili odsutnosti Duha Svetoga. Duh Sveti svojim dolaskom u dušu krštenika u krštenju donosi i božanski, vječni život, tri božanske kreposti: vjeru, nadu i ljubav, popravlja sliku Božju u čovjeku i čovjeka čini članom Crkve i udom Kristova mistična tijela.

Istočni grijeh je uveo u svijet magijski duh, tj. mentalitet dijametralno suprotan vjeri i povjerenju u Boga. Nakon što su neki od anđela pokušali svoju sreću, blaženstvo i ispunjenje postići bez Boga i protiv Boga, ne želeći priznati i prihvatiti stanje da od Boga moraju primati milosne darove u ovisnosti o Bogu i u zahvalnosti prema njemu te u poštivanju njegove osobe (njegove volje, njegovih misli i osjećaja), našli su se u stanju bez Boga, bez beskonačnog izvora beskrajnih darova, našli su se u stanju ograničenosti, zasićenosti i dosade, a svaka granica, svaka konačnost i svaki zid predstavljaju patnju za duh koji je vječan i koji je predviđen za vječnost i beskonačnost. To stanje vječne dosade, zasićenosti i ograničenosti, to stanje patnje, trpljenja i boli nazivamo pakao.

Iz mržnje i zavisti prema ljudima koji su mogli postići na kraju svojeg zemaljskog života ono što su dotični zli anđeli već zauvijek bili izgubili, odlučili su se nadahnuti ili sugerirati ljudima da i ljudi pokušaju spasiti sami sebe. Ta zla nadahnuća zovemo napasti i radi se o redovitoj komunikaciji duhovnog i materijalnog svijeta. Postoje i izvanredne komunikacije kao što su posjednuća ili opsjednuća, ali ona nisu sad predmet naše propovijedi.

Biblijska priča iz trećeg poglavlja Knjige postanka govori na slikovit, proročki i simbolički način, no teološki posve točan, što se dogodilo prilikom istočnog ili početnog napastovanja prvih ljudi: „Zmija … reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?” Žena odgovori zmiji: “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'” Nato će zmija ženi: “Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.”“ Možemo uočiti uvijene i otvorene laži u pitanjima i tvrdnjama zmije odnosno zlog duha, kao i sugestije ili prijedloge koje iznosi. Dio rečenice „zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi“ sugerira slijedeće:

• vi ljudi možete postati kao bogovi svojim silama i umijećima
• život vječni, vječna mladost, ljepota, zdravlje, moć i slično su stvarnosti koje su i Bogu nadodane izvana
• sve gore navedeno moguće je i potrebno je ukrasti Bogu jer Bog to namjerno skriva od ljudi
• Bog to skriva jer je zao, jer mu ljudi predstavljaju konkurenciju i prijetnju i jer želi ljudima manipulirati, želi ih kontrolirati i dominirati.

Prava istina je posve drugačija. Život vječni je u stvari sam Bog, njegovo biće i njegovo tkivo. Da bi ljudima dao život vječni (i sve ono što su sastavnice toga vječnog, božanskog života – kao što su vječna ljepota, zdravlje, bogatstvo, radost, blaženstvo, mir, moć, vlast, znanje i ostala dobra), Bog ljudima mora priopćavati samog sebe. Namjerno je ovdje upotrebljen nesvršeni glagolski vid „priopćavati“, a ne svršeni vid glagola „priopćiti“, jer Bog sebe ne može priopćiti čovjeku jednom zauvijek do kraja i statički budući da je čovjek ograničen, a Bog beskonačan i priopćavanje beskrajnog duha konačnom i stvorenom duhu može se odvijati jedino u beskrajnoj dinamici koja vječno traje, koja neprekinuto traje i koja vjerno traje. To nas ponovno dovodi do istine da odnos Boga i čovjeka koji je stvoren i predodređen za Boga, može biti jedino odnos vjernosti i vjerodostojnosti s Božje strane, te odnos vjere i povjerenja s čovjekove strane. Bog daje stvorene, konačne (raj zemaljski) i nestvorene, beskonačne dokaze svoje vjernosti i vjerodostojnosti (Duha Svetoga i njegova nadahnuća i jamstva), a čovjek može i mora odgovoriti vjerom i povjerenjem (pristajući svojom slobodom i slobodnim izborom uz nadahnuća Duha Svetoga).

Zašto su Adam i Eva povjerovali sugestijama zloga duha? Zašto nisu vjerovali nadahnućima Duha Svetoga? Odgovor nemamo jer on ostaje u sjeni i tajni čovjekovog slobodnog izbora i slobodne volje koja nije identična s razumom. Bog nije propustio ni jedan dokaz svoje ljubavi, vjernosti i vjerodostojnosti. Učinio je sve što je mogao da čovjeka uvjeri u ljubav koju ima prema čovjeku, a ipak je doživio nevjeru i nepovjerenje od strane ljudi. Iz te nevjere u ljubav Božju, iz tog nepovjerenja u Božju vjernost, rađa se želja da čovjek spasi sam sebe, da sebi ugrabi ili osigura vječno postojanje, vječni život, vječnu mladost, vječnu ljepotu, vječno zdravlje, vječno bogatstvo, vječnu moć, vječnu vlast, vječnu čast, vječno znanje, vječni mir, vječnu radost i svako drugo vječno dobro.

Od toga se moramo obratiti na odnos vjere, povjerenja u Boga, zahvalnosti prema njemu i prijateljstva s njim jer ćemo jedino tako postići raj, vječnu sreću, radost i život.

Amen.

Dr.sc. Željko Blagus, župnik u Cerovniku i Josipdolu

ČITANJA:
Post 2,7-9; 3,1-7; Ps 51,3-4.5-6a.12-14.17; Rim 5,12-19; Mt 4,1-11