Nedjelja, 3. 11. 2024., TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Pnz 6,2-6; Ps 18,2-4.47.51ab; Heb 7,23-28; Mk 12,28b-34

Draga braćo i sestre!
Što bismo mi odgovorili da nas netko pita »Koja je zapovijed prva od sviju? « Možda bismo rekli prvu Božju zapovijed koja glasi: Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene. Od deset zapovijedi ta je prva. Prva po redu nabrajanja. Prva od deset zapovijedi Božjih, a deset zapovijedi su najvažnije zapovijedi koje je Bog dao. Pa ipak, čini se da pismoznanac nije pitao Isusa koja je zapovijed prva po redu, nego prva od sviju, tj. najvažnija!

Tako ga je i Isus razumio, pa mu je tako i odgovorio: Prva je, tj. najvažnija je: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!

Zanimljivo je da prva Božja zapovijed, kao i najvažnija Božja zapovijed imaju isti uvod, tj. isti početak. Na početku prve Božje zapovijedi je jedna tvrdnja: Ja sam Gospodin, Bog tvoj. A na početku najvažnije Božje zapovijedi je isto takva tvrdnja: Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.

Kako doslovno glasi deset zapovijedi u originalu? To je u stvari jedna dugačka izrična rečenica, rekli bismo obična rečenica kojom se nešto tvrdi i koja ide ovako:

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva: [stoga, ako je to tako, ako to tako poštuješ i uvažavaš, onda ti] nemaš drugih bogova uz mene. Ne praviš sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaš im se niti im služiš. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Ne uzimaš uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjećaš se da svetkuješ dan Gospodnji. Šest dana radiš i obavljaš sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla ne radiš: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni. Poštuješ oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj. Ne ubijaš! Ne činiš preljuba! Ne kradeš! Ne svjedočiš lažno na bližnjega svoga! Ne želiš kuće bližnjega svoga! Ne želiš žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!

Nema, znači imperativa ili zapovjednog načina, nego su sve samo tvrdnje, samo izričaji koji utvrđuju je li pravi Bog, onaj koji nas spašava, je li on naš Bog, tj. poštujemo li ga i uvažavamo li mi njega kao svojega Boga. Ako ga smatramo svojim Bogom, ako ga prihvaćamo svojim Bogom, onda ćemo to pokazati ili dokazati tako da nemamo drugih bogova uz njega, tako da sebi ne pravimo nikakva kipa, slike ili predmeta, nikakve ljudske osobe, događaja, želje, cilja, postignuća, ostvarenja ili zamišljaja kojemu bi se klanjali i služili. Dakle, ako je pravi Bog, naš Stvoritelj i naš Spasitelj stvarno nama Bog, onda nam je on najvažniji i prvi, on nam je iznad svega i ispred svega. Ne smije obitelj biti važnija od Boga, ne smije bračni drug ili djeca biti važniji od Boga, tj. ne smijemo radi obitelji krasti, lagati, ubijati, osvećivati se ili radi karijere, radi poslovnog uspjeha, akademske titule, materijalnog bogatstva, tjelesnog zdravlja poduzimati nečasne radnje, zla, ili nešto što ide preko leđa naših bližnjih ili na tuđi račun. Ne smije nam niti politika, domovina, tvrtka za koju radimo, neka ideja ili bilo što stvoreno biti na prvom mjestu ili najvažnije tako da bismo samo za tim trčali i tome sve žrtvovali. Najgora droga kojom se čovjek može zatrovati jest moć ili vlast: bilo kakva – politička, ekonomska, fizička, psihička, materijalna, ma kakva god. Radi vladanja, gospodarenja, upravljanja i raspolaganja sa sobom i s drugima, s materijalnim stvarima ili bilo čime, radi toga je čovjek spreman svašta napraviti: i ucjenjivati i ocrnjivati i lagati i klevetati i ogovarati i ranjavati i ubijati i otimati i krasti i spletkariti… A onda se može navezati na drogu, alkohol, novac, kocku i štošta drugo.

No, osim navezanosti i ovisnosti koje mogu zasjeniti Boga, protiv prve ili najvažnije zapovijedi može se pogriješiti i tako da se Boga ne ljubi iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Što bi to značilo? Pa, konkretno, to bi značilo da dolazimo Bogu u goste u njegovu kuću kad nas on pozove i želi nam dati velike darove svoje. Koliki ne dolaze svake nedjelje na misu, a mogli bi. Koliki bi mogli barem nekoliko puta godišnje, recimo jednom i dva puta na mjesec bi mogli doći na misu. Na primjer, na Novu godinu, na Tri kralja, na Svijećnicu, na Pepelnicu, na svetog Josipa, na Blagovijest, na Cvjetnicu, na Veliku Subotu navečer, na Uskrs, na Bijelu nedjelju, na Uzašašće, na Duhove, na Presveto Trojstvo, na Tijelovo, na Veliku Gospu, na Malu Gospu, na blagdan Svih svetih, na koju zornicu, na Božić, na sv. Stjepana. Eto, nabrojao sam dvadesetak blagdana i drugih dana. Ali i sami znamo kako to izgleda na nabrojene blagdane u našim crkvama.

K tome, ako stvarno Boga volimo i poštujemo, onda ćemo s njim popričati i u svome dome, ne samo u njegovom. A to znači da ćemo se svaki dan bar malo pomoliti. Koliko ljudi redovito moli krunicu ili se barem kratko pomoli prije spavanja ili prije jela, ili poslije jela? Kako stojimo s postom, hodočašćima ili nekim drugim pobožnostima?

Osim izravne komunikacije, ljubav ili prijateljstvo se pokazuje i time da nastojimo izbjegavati ono što znamo da našega prijatelja ili važnu osobu smeta, vrijeđa, žalosti, razočarava ili srdi. Na kraju nastojimo razveseliti važnu i dragu nam osobu. Kako mi Bogu pružimo ili učinimo radost? Čime ga to mi obradujemo svaki dan?

Kao što imamo među ljudima osobe koje su nam bliže i važnije i s kojima češće i bolje komuniciramo i kontaktiramo, kojima smo spremni više pomoći i dati, tako i u duhovnom svijetu prema anđelu čuvaru, prema nekim svecima, a nadasve prema Bogu, možemo i moramo pokazati prijateljstvo, zahvalnost, poštovanje, ljubav, požrtvovnost, odgovornost i slično.

Sveta Terezija Avilska je cijeli molitveni ili kršćanski odnosno duhovni život shvaćala i drugima predlagala kao razvoj osobnog prijateljstva s Bogom. Najprije se moramo upoznati, to jest postati poznanici s Bogom, a onda kroz godine razvijamo prijateljstvo s njim, od površnog i povremenog do jako dobrog i dubokog prijateljstva gdje Bog može od nas i tražiti i dobiti ono što se od prijatelja uobičajeno može dobiti, a i mi ćemo svakako primiti razne stvari koje nam Bog kao svojim prijateljima želi darovati.

To je jedno od tumačenja i približavanja onoga što smo danas čuli i prvom čitanju i evanđelju.

Amen.