Trideseta nedjelja kroz godinu C, 2025.

Elementi u Božjem nauku o molitvi i uslišanjima Božjim (4)

Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka. Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.

Sir 35,12-14.16-18;

Draga braćo i sestre!

Poput Ivice i Marice iz bajke, i mi skupljamo mrvice o molitvi kako bismo stigli na cilj: do mirne luke spasenja u krilu Božjem gdje je sigurno i toplo i ugodno za uvijek. Evo nam još jednog uvjeta: „Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka“ Pa onda neka mi netko priča o bezuvjetnoj i čistoj ljubavi Božjoj! Da bismo od te ljubavi dobili uslišanje i da bi se naše molitve digle do oblaka, moramo Bogu služiti SVIM SRCEM SVOJIM. Ne dijelom ili podijeljenim srcem, nego SVIM srcem svojim. Samson je počeo propadati kad je SVE svoje srce otvorio Dalili. Onda nije bilo POSVE otvoreno Bogu, a Dalila je, za razliku od Boga, Samsonu željela zlo.

Tako i mi, kad svoja srca otvorimo demonima mržnje, osvete, oholosti, magije, drskosti, uznositosti, samovolje i neposlušnosti, bezobzirnosti prema Bogu i bližnjemu, onda nemamo srce otvoreno za sućut, suosjećanje, uvažavanje Božje osoba i osobe naših bližnjih. Mogu li takve osobe dobiti uslišanje? Ne, mogu na silu ugrabiti protiv slobodne volje i slobodnog pristanka Bog i, na primjer, župnika krštenje za svoje dijete, iako nisu u crkvenom braku, mogu se vjenčati, a neće se vjenčati svjesno i namjerno te ostaju živjeti svjesno i slobodno i javno u stanju teškoga grijeha. K tome, ako ih župnik opomene i potakne da prestanu griješiti i da se crkveno povjenčaju, onda se još uvrijede i upadnu u grijeh osvetoljubivosti i nepraštanja te kažu: vi ste nas teško uvrijedili i mi vama nikada, doživotno, pa i nakon smrti, za uvijek nećemo oprostiti i iz osvete nećemo vam dati da nam krstite dijete, nego tražimo vašu dozvolu da dijete krstimo izvan vlastite župe. Svoju župu samo na riječima jako volimo, ali vas toliko mrzimo da nam je važnija mržnja prema vama i osveta vama, nego ljubav i poštovanje prema našem mjestu, selu, općini ili župi. Radije ćemo krstiti dijete u stranoj župi i na drugom mjesto, samo da vam se osvetimo i da damo maha svojoj mržnji i preziru prema vama.

Ovo je krađa ili otimačina sakramenta od Bog, primanje sakramenta na silu. Kao što se ne može na silu zakonito i valjano vjenčati, jer mora biti slobodno, tako se i krstiti ne može na silu jer moraju na krštenje slobodno pristati i Bog i župnik, a ne mogu pristati slobodno na takvo krštenje jer je u obredu krštenja pitanje roditeljima djeteta: Odričete li se Sotone? I oni izravno lažu: Odričemo!, a ne odriču se jer nastavljaju živjeti nevjenčano u stanju javnoga i teškoga grijeha protiv VI. Božje zapovijedi! Laganje za vrijeme samoga sakramenta- znači da se sakrament krade ili otima na silu, protiv slobodne i drage volje Bog i svećenika. Posljedice za te otimače bit će strašne. Bolje bi im bilo da to nasilno uslišanje nikad postigli nisu.

I za kraj, zadnja rečenica iz prvog čitanja: „Molitva poniznog prodire kroz oblake … dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.“ Za oholnike, otimače, nasilnike, magijski orijentirane ljude, niti molitva prodire kroz oblake… niti će Svevišnji dobrohotno pogledati na taj zahtjev, te neće pravedno presuditi niti pravdu upostaviti dajući nasilniku to što traži, nego ge pravedno presuditi tako da će klatno zla koje je nasilnik zaljuljao prema Bogu i prema čovjeku Božjem, pogoditi nazad samoga nasilnika i tako će se uspostaviti pravda, kad se protiv slobodne volje Boga i čovjeka Božjega ide otimati sakrament na silu. Uostalom, što god drugo otimali na silu, tu nikad blagoslova nema, a pravda će nasilnika stići kad-tad i očitovati se silovito. Pazimo, stoga, kako molimo i što molimo, da ne postignemo nešto što nam se ne sviđa, da ne bismo, tjerajući liju, istjerali vuka.

Amen.