Nedjelja, 7. 7. 2024., ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Ez 2,2-5; Ps 123,1-4; 2Kor 12,7-10; Mk 6,1-6

Draga braćo i sestre!
            I opet imamo danas u drugom čitanju vrlo važnu i tešku poruku za naš kršćanski i duhovni život. Sveti Pavao piše da je primio uzvišene objave od Boga pa bi se zbog toga mogao uzoholiti. Da mu se to ne bi dogodilo, Bog je dopustio da ga udara anđeo Sotonin da se ne uzoholi. Tko je taj anđeo Sotonin? Ne znamo po imenu, ali se radi o nekom zlom duhu kojem je Bog dao izričito i posebno dopuštenje da na neki način smeta svetom Pavlu, da ga napastuje, da mu savjetuje neke zle ili nečiste namjere, misli, predodžbe, nešto što je svetoga Pavla ponižavalo, smetalo, uznemiravalo i podsjećalo da treba Božju pomoć jer se sam ne može boriti protiv tih neugodnih i teških misli, sugestija, napasti, prijedloga i poticaja. Taj anđeo Sotonin je neki duh koji je svetoga Pavla napastovao na nekom posebnom području, jer je Sotona ime za glavnog zloduha, Lucifera, koji je nagovorio ostale anđele da se odmetnu od Boga i da s njim odu u pakao. Taj poslanik ili anđeo Sotonin je u paklu ispod Sotone, njegov je izaslanik i zadužen je za napastovanje čovjeka na nekom posebnom području, a znamo da ima mnogo područja na kojima čovjek može biti napastovan: možemo biti napastovani na srditost, ljutnju, osvetoljubivost, pijanstvo, spolnu požudu, lijenost, škrtost, drogu, kockanje, zavist, nevjeru u Boga i mnoga druga zla.

• Napastovanja toga anđela Sotonina i borbu s tim napastima sveti Pavao zove „trn u tijelu“, to jest nešto bolno, ponižavajuće i dosadno, nešto teško i neugodno. Stoga je sveti Pavao čak tri puta molio Gospodina da taj vrag odstupi od svetoga Pavla i da ga više ne uznemirava. Međutim, Bog nije uslišio molitvu svetom Pavlu onako kako je Pavao očekivao ili priželjkivao, nego mu je rekao: „Dosta ti je moja milost jer se [Božja] snaga u [tvojoj ljudskoj] slabosti usavršuje, tj. dovršava, dolazi do vrhunca, najviše očituje, ostvaruje, dolazi do svoga cilja“. Glagol „usavršuje se“ dolazi od imenice „telos“ (τέλος) što znači: cilj, kraj, svršetak, završetak, granica, rub, ispunjenje.

Cijelu rečenicu koju je Bog rekao svetom Pavlu mogli bismo prevesti i kao: „Dovoljna ti je moja milost jer moja snaga ostvaruje svoj cilj ili svrhu, odnosno ostvarenje ili ispunjenje, dovršenje i puninu u tvojoj slabosti. Tvoja slabost je okvir ili mogućnost ili prigoda da se pokaže i ostvari moja snaga (δύναμις) = dinamis, ili moć, sila, dinamika, gibljivost, pokretljivost, jakost. Još je jasnije što je Bog htio reći ako glagol τελεῖται (teleitai) povežemo s pridjevom τέλειος (teleios) koji prevodimo našim pridjevom savršen, potpun, završen, koji je postigao svoju svrhu ili cilj, koji je postigao svoje dovršenje, ispunjenje, svoj vrhunac, koji je posve pun, dakle – potpun, smislen.

Kad su Židovi na svojem putu iz Egipta do obećane zemlje prolazili pustinjom, u jednom su trenutku postali nestrpljivi i počeli su mrmljati i prigovarati Bogu, pa su se pojavile u njihovom taboru zmije otrovnice jer su Izraelci izašli po svojim grijesima i prigovaranjima iz područja posebne Božje zaštite i našli su se u redovitim okolnostima koje vladaju na ovome svijetu, a te su okolnosti da u pustinji ima i zmija otrovnica. One su počele ujedati narod, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu, kaže Sveto pismo. Onda su Izraelci došli k Mojsiju pa su ponizno priznali da su pogriješili i sagriješili protiv Mojsija i protiv Boga te su zamolili Mojsija da moli Boga neka udalji od njih zmije. I tada Bog nije udovoljio njihovoj molbi onako kako su oni htjeli: nije jednostavno udaljio od njih zmije, zmije nisu nestale ili otišle, nisu potjerane čudesnom silom Božjom ili nekim anđelima i arkanđelima, nego je Bog uslišio molitvu naroda na drugačiji način: rekao je Mojsiju da napravi zmiju od mjedene kovine i da ju pričvrsti na neki stup tako da svaki Izraelac kojega bi ujela zmija mora doći do toga stupa i pogledati u mjedenu zmiju kako bi ozdravio od ujeda i kako ne bi umro.

      Zašto ovako čudan način? Zar ne bi bilo jednostavnije da zmije jednostavno nestanu kako su i došle? Ne, jer je narod morao naučiti da bez dolaska Bogu, odnosno da bez povratka Bogu, ne mogu postići sigurnost, spasenje, život i zdravlje. Zmije su se pojavile kao vanjski znak njihova grijeha, a grijeh i njegove posljedice ne nestaju samo tako, obrisane nekom čarobnom gumicom za brisanje ili nekim čarobnim štapićem, tj. magijski, nego grijeh i njegove posljedice nestaju tako da to Bog mora oprostiti i popraviti, a to oproštenje i popravak ide uz djelatno sudioništvo onih koji su sagriješili: moraju priznati svoju krivnju, moraju se pokajati, moraju se vratiti Bogu koga su prezreli i protiv koga su mrmljali, moraju se poniziti i moraju priznati svoju ovisnost o Bogu, moraju iz iskustva naučiti da samo od Boga dolazi zdravlje, život, sigurnost, dobrota i tako redom, a moraju naučiti i da je to dinamična stvarnost, tj. narodu nadolazi zdravlje, život i sigurnost samo dotle dok to dotječe iz časa u čas, iz dana u dan od Boga. Ni zdravlje, ni život, ni sigurnost, ni blagostanje niti ikoje dobro nije neka statična stvarnost koja se jednom zauvijek može dobiti ili kupiti ili ugrabiti od Bog, ne može se zaslužiti, isposlovati ili posjedovati, nego se može samo primati na dar u vječnoj ovisnosti o Bogu u vjeri i povjerenju u njega.

      Još davno, davno prije ovog događaja sa zmijama u pustinji, na samim počecima čovječanstva, bog je rekao Kajinu, trećem čovjeku u povijesti čovječanstva: „ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti”.

            Dakle, Kajin i svaki od nas ima uvijek slobodan izbor u svakoj napasti, u svakoj sugestiji anđela Sotoninog, svaka napast, svaki prijedlog đavla je samo to: prijedlog, nagovor, nagovaranje i zlo savjetovanje. Nikada krivnja za naše grijehe nije na vragu, nego na nama koji se toj zvijeri koja na nas vreba na pragu naše duše možemo oduprijeti. Ako se ne odupremo napasti, ako se ne odupremo zlim savjetima i nagovaranjima zloduha nego sagriješimo, onda smo mi sami krivi i odgovorni za svoj grijeh. Čovjek nikad ne gubi slobodni izbor. Međutim, ono što čovjek gubi svaki put kad popusti napasti i kad sagriješi, to je snaga ili moć (δύναμις) [dinamis]. To nam posredno kaže Isus kad u Ivanovom evanđelju tvrdi: „Tko čini grijeh, rob je grijeha“. Doista, iz iskustva znamo da je svaki put kad sagriješimo i kad opet dođemo u napast učiniti isti grijeh, uvijek sve teže oduprijeti se napasti i uvijek sve lakše i lakše sagriješimo. Prvi put je najteže jer je beskrajno velika razlika između nekoga tko, na primjer, nije nikada ubio i nekoga tko je jednom ubio, te nekoga tko je jednom ubio i nekoga tko je dva puta ubio. Razlika između nijednog i jednog ubojstva, kao i jednog ili dva ubojstva je brojčano ista: jedno ubojstvo. Ali razlika između čovjeka koji nikada nije ubio i onoga koji je jednom ubio beskrajno je veća nego razlika između nekoga tko je jednom ubio i nekoga tko je dva puta ubio. Jer onaj koji je jednom ubio i onaj koji je dva puta ubio, jednako se zove ubojica. A onaj koji nikada nije ubio, nije ubojica.

            I da se vratimo svetom Pavlu i onome što je važno za naš duhovni život: kao što je sveti Pavao čak tri puta izravno i posebno molio Boga da od njega odstupi ta napast, napasnik, borba, neugoda, dosada, opasnost da popusti i sagriješi, da se očituje Pavlova slabost, nesavršenost i ograničenost, tako bismo i mi rado nemamo u životu poteškoća, napasti, slabosti, nesavršenosti, bolesti, trnja u tijelu, zapreka u životu i svega onoga što nas smeta, što nam dosađuje, što nas ponižava ili otkriva našu nesavršenost, stvorenost, ograničenost, bijedu ili slabost. Međutim, kao i Kajinu, kao i Izraelcima u pustinji, kao i svetom Pavlu, Bog i nama govori: ja ću ti iz dana u dan, iz situacije u situaciju u kojoj se osjećaš slabo, ugroženo, nesavršeno, bijedno, jadno, napastovano, poniženo i kako god, uvijek ću ti iznova dati svoju božansku snagu, snagu Duha Svetoga, ali ti moraš s tim Duhom surađivati. Ja neću umjesto tebe sve učiniti. Ti, čovječe, bez mene ne možeš učiniti ništa i ja ću uvijek biti s tobom, ali hoću da ti uvijek budeš sa mnom. Grijeh, anđeo Sotonin, trn u tijelu, zapreke u životu… su ti kao zvijer na pragu, ako ih ne pustiš u svoju dušu, ništa ti ne mogu. Đavao je kao pas na lancu: ne može te ujesti ako mu se ne približiš; može lajati i režati koliko hoće, može prijetiti i strašiti te, ali ako gledaš u mene, u Boga, onda te oluje ovoga svijeta ne mogu stvarno ugroziti jer Bog sve na dobro okreće onima koji ga postojano iz dana u dan ljube. Onima koji se brinu za Božje stvari i ono što je Bogu važno, Bog uzvraća tako da se Bog brine za njihove stvari i ono što je njima važno.

            Nama bi bilo komotnije da nemamo poteškoća i protivnosti, zapreka i nesigurnosti u životu, da nemamo prijetnji i smetnji izvana ili iznutra, vidljivih i nevidljivih, tjelesnih i duhovnih. Ali, tek na samom kraju ili vrhuncu duhovnog života, odnosno samo na najvišem stupnju mističnog života, u tako zvanom stanju duhovnog vjenčanja duše s Bogom, tek u tom stupnju duhovnog života, kažu kršćanski učitelji duhovnosti, tek tada čovjek prestaje biti podložan tako zvanim prvim poticajima na zlo, tj. tada je slobodan od svih napasti budući da je trajno sjedinjen s Bogom i pobožanstvenjen. No, onaj čovjek koji dopre u ovom životu do toga najvišeg stupnja duhovnog života ni ne živi dugo u tom stanju jer nema više doslovno što tražiti ovdje na zemlji, te prelazi u vječnost, odnosno ide izravno u raj. A u nebu nema napasti ni napasnika, tamo je samo svjetlo, istina i ljubav jer Bog je svjetlost, i tame u njemu nema nikakve. Dotle nam je svima doći. Tko ne dopre do savršenstva u ovome svijetu i životu, ostaje mu duhovni put i napredak i pročišćenje nakon smrti, a to jednostavno zovemo čistilište. Ukoliko se ovdje ne bavimo Bogom i prijateljstvom s njim, te svojim suobličenjem njemu, onda će nam to ostati za iza smrti, a tamo je to puno teže i gore nego ovdje. Samo što to većina ne vjeruje i sami sebe isprobadaju mnogim i nepotrebnim mukama nakon smrti. Jer bez savršenstva duše i savršene sličnosti s Bogom, ulaska u raj nema.

Amen.