Draga braćo i sestre!

         Uskrs ili uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista je pobožanstvenjenje njegovoga zemaljskoga tijela i preobrazba mrtvog, smrtnog, raspadljivog i tvarnog tijela u besmrtno, neraspadljivo, duhovno, božansko, slavno, dinamično i moćno, silno, snažno. Isusovo tijelo je prešlo iz stanja stvorenosti, ograničenosti, vidljivosti, tvarnosti i nesavršenosti u stanje nestvorenosti, neograničenosti, nevidljivosti, duhovnosti i dioništva u božanskoj naravi koja je sveta, neizmjerna, savršena na svaki način i pod svakim vidikom.

         Isusovo tijelo nije jednostavno oživjelo, kao što nekog utopljenika koji se nagutao vode tijekom utapljanja možemo oživjeti i vratiti normalnom životu i disanju, svijesti i radu svih tjelesnih organa, Ne, ne, Isusovo uskrsnuću je mnogo više od oživljavanja tijela koje su rimski vojnici ubili na križu na Veliki petak u tri sata popodne na periferiji grada Jeruzalema po presudi rimskih i židovskih vlasti.

         Isusovo uskrsnuću je jednom riječju njegovo pobožanstvenjenje ili njegova preobrazba iz ovog stvorenog, ograničenog i za nas ljude grešnog stanja, u nestvoreno, neograničeno i sveto, božansko stanje. I Riječ je tijelom postala i prebivala je među nama, to je središnji navještaj koji smo čuli na Božić i to je srž Božićnog blagdana. To znači da je nestvorena, božanska, beskonačna druga božanska Osoba, Sin Božji, Božji Logos, Božja Riječ, preuzela na sebe ljudsko tijelo, ljudsku dušu, ljudsku osobu, ljudsku stvorenost, ograničenost i konačnost, ljudsku smrtnost i prolaznost. A onda je to danas, na Uskrs preobrazila, pobožanstvenila, promijenila korijenito u nešto božansko, nestvoreno, neograničeno, beskonačno, sveto i savršeno, besmrtno, vječno, neprolazno, trajno, neuništivo, neraspadljivo, moćno, gibljivo, pokretljivo, dinamično, primjenjivo, a ipak u sebi stalno i identično samom sebi.

         Ono što nije ostvario u sebi jer nije imao nikakvoga grijeha u sebi ili na sebi, odnosno u svojim mislima, riječima, djelima, propustima ili stanjima, to je na neki posebno način u nama preobrazio ili posve uništio. Naime, po izvornom grijehu svaki čovjek ne vjeruje savršeno, beskrajno i bez ikakve zadrške u ljubav koju Bog ima prema nama. Zbog najmanjeg tračka sumnje u ljubav, velikodušnost, blagohotnost i ustrajnost ili vjerodostojnost Božju, čovjek postaje požudan, pohotan, posesivan, pohlepan, grabežljiv… želi spasiti samoga sebe grabeći pohlepno i željno posjedovanja i vlasništva, grabi pohotno i požudno stvari, užitke, osobe, događaje, časti i vlasti za koje vjeruju da će mu osigurati vječnu sreću, vječni život, vječnu vlast i čast, vječni užitak i blaženstvo, vječno bogatstvo i blagostanje, vječnu ljepotu i mladost. Ovaj grabež, ova grabežljivost, ova želja za posjedovanjem, vladanjem, raspolaganjem, odlučivanjem, ova pohlepa, gramzljivost, proždrljivost, požuda i posesivnost jer ona temeljna najdublja i konačna stvarnost koja se mora iskorijeniti iz čovjeka, iz naše duše, iz našega duha, iz naše volje i našega razuma, iz naših osjećaja, maštanja i sjećanja, iz našega srca, iz naše nutrine i iz našega tijela, iz naših misli, riječi i djela, iz našega postupanja i života.

            Naime, Isus Krist: trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca.

            Ono što je prvi Adam učinio jer nije vjerovao u ljubav koju Bog Otac ima prema ljudima, nije vjerovao nadahnućima Duha Svetoga da će Bog Otac darovati sve darove ljudima koji su ljudima potrebni da bi postojali i da bi živjeli vječno, sretno, bogato, zdravo i savršeno, dakle – ono što je prvi Adam učinio jer nije upoznao ljubav koju Bog ima prema čovjeku i nije toj ljubavi povjerovao pa je pokušao spasiti samoga na način da se požudno i pohotno, pohlepno i gramzljivo dočepa kao plijena svoje jednakosti s Bogom, to drugi Adam, novi Adam, Isus Krist, Sin Božji, druga božanska Osoba, nije učinio; Isus je učinio suprotno starom i grešnom Adamu: nije se svoje naravne božanske jednakost s Bogom (svoje IZOTEIČNOSTI) držao kao plijena, kao svojeg posjeda, kao svojeg vlasništva na koje bi bio navezan, o kojem bi bio ovisan i nad koje bi bio nadvijen kao kakav kobac, sokol ili orao, kao kakav grabežljivac

            Naše duhovno ili duševno uskrsnuće koje se mora dogoditi prije našega tjelesnog uskrsnuća sastoji se u tome da se naš stari, stvoreni i ograničeni način razmišljanja preobrazi u novi i nestvoreni ili neograničeni i božanski način shvaćanja i mišljenja tako da nas više đavolske i ljudske laži i zavođenja ne mogu više lagati i zavoditi; sastoji se u tome da se naš stari, stvoreni i ograničeni način htjenja ili odlučivanja preobrazi u novi i nestvoreni ili neograničeni božanski način htjenja i željenja, naša će volja biti savršeno usklađena s voljom Božjom; naši će se osjećaji savršeno uskladiti s Isusovim osjećajima, a tako i naša maštanja i sjećanja.

            K tome, mi ćemo iskustveno, neposrednim uvidom, mistično i izravno upoznati ljubav koju Bog ima prema nama i mi ćemo se u potpunosti uvjeriti u ljubav koju Bog ima prema nama i stoga nećemo više imati u sebi požudu, pohlepu, gramzljivost, posesivnost, grabež ili želju da se osiguramo, da spasimo sami sebe gomilajući za sebe užitke, stvari, titule, vlasti, časti, osobe, događaje i druga stvorenja, drugim riječima, prestat ćemo biti navezani na stvorenja ili ovisni o stvorenjima. Sada smo ovisni o drogama, alkoholu, seksualnom užitku, prejedanju, kockanju, klađenju, kavi, cigareti, lovu i ribolovu, kolekcionarstvu ili gomilanju ovoga i onoga, ovisni smo o osobama: padnemo u očaj, tugu, žalost, depresiju, tjeskobu, bijes i slično ukoliko nam umre muž, žena, dijete, otac, majka, brat ili sestra, prijatelj, prijateljica, ako godinama žudimo da postanemo akademik, nobelovac, oskarovac, rektor, ministar, premijer, predsjednik, general, admiral, dekan, docent, primarijus, biskup, kardinal, kanonik, direktor, ravnatelj ili tko zna kakav nositelj tko zna kakve titule, naslova, časti i odlikovanja. Ovu temeljnu deformiranost ljudskog duha, ovu ovisnost, navezanost, posesivnost, požudu, pohlepu, grabež i želju za posjedovanjem, za aspolutnim vlasništvom, za neograničenim raspolaganjem s osobama, sa stvarima, s događajima, s užicima, sa stvarnostima… sa svima – ovu temeljnu manu ili izobličenost ljudske duše potrebno je uništiti kroz duhovnu smrt, kroz tamnu noć ili aktivno i pasivno pročišćenje osjeta i duha, a to je čistilište ili stanje i „mjesto“ na kojem je Isus bio nakon svoje smrti na Veliki Petak i tijekom Velike Subote.

            Savršena oslobođenost od svake privezanosti, privrženosti, straha od gubitka, od svake pohlepe ili požude prema osobama, stvarima, posjedima, događajima i događanjima… to je uskrsnuće duha na božanski, novi, savršeni i sveti način postojanja i djelovanja. Ma svoj način nam to govori i Božja Objava u Novom zavjetu: „Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme [mistične, pasivne i nadnaravne preobrazbe iz stanja stvorenosti i grešnosti /posesivnosti i požude/ u stanje božanskosti i svetosti /nestvorenosti i savršenstva Božjega/ je kratko [to je proces koji se može mistično odvijati u nadnaravnom dijelu duhovnog života ovdje na zemlji ili u čistilištu nakon smrti]. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju [to znači da ne budu požudom i pohlepom, posesivnošću navezani na žene odnosno ovisni o ženama; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta“.

            Zamislimo si nebesko savršenstvo gdje je sve u konačnici Božje: sva stvari, sve kuće, svi stolovi, sva stvari po njima, svi pašnjaci i voćnjaci, svi povrtnjaci i cvjetni vrtovi, jezera i mora, šume i proplanci, nebesa i vode nad nebesima, kao i vode pod svodom nebeskim, sve zvijezde, Mjesec i Sunce, novi nebeski Jeruzalem… sve nam je na raspolaganju i na dohvat ruke, sve je naše, ali smo mi Kristovi a Krist Božji. Sve što poželimo možemo imati, dohvatiti, osjetiti u ruci, na sebi… Svaki skupocjeni sat možemo isprobati i nositi ga dan dva. A onda uzeti neki novi, još ljepši. Svaku narukvicu, jedan dan dijamantnu, drugi dan smaragdnu, treći dan benitoitnu, rubinsku, safirnu… možemo mijenjati svaki tjedan, kao i ogrlice, naušnice, prstenje, fine satenske ili svilene ali i brokatne haljine, bluze, odijela, cipelice, torbice, šeširiće, kape, šalove, marame,,

parfeme, pomade, aute, avione, jahte, motore, rakete, vile, stanove, hotele, apartmane, otoke, lagune… Sve nam je na raspolaganju. Ništa nije naše u smislu da to netko drugi ne bi smio imati, a ako netko želi u isto vrijeme imati iste stvari kao i mi, jednostavno ih pronađe jer svih vrsta satova, nakita, odijela, kozmetike, tehnike, prometala, kuća, prirodnih stvari, životinja, biljaka i stvari ima tamo beskrajno mnogo. Svi koji će htjeti voziti Ferarija, vozit će Ferarija, a slijedeći dan Lamborghinija, pa Rols Rojsa, pa Mercedesa, pa BMWa, a će imati glisera, helikoptera, aviona, nadzvučnog aviona, desetke stanova, vila, hotela, apartmana, svojih otoka i privatnih laguna, vlastitih svjetova… Ni na šta čovjek neće biti navezan. Ništa neće smatrati svojim na način da u to nitko drugi nema pravo pristupa. Nitko neće svojim željama da se posluži ovim ili onim predmetom ugroziti drugu osoba koja bi se u isto vrijeme i na isti način želje služiti tim istim predmetom jer će tih predmeta biti beskonačno mnogo na raspolaganju svima koji se njima želi poslužiti beskonačno mnogo puta i beskonačno dugo. Svi koji će poželjeti primiti Nobelovu nagradu, primit će je i to onoliko puta koliko budu željeli, i za sva ona područja za koja budu željeli. Svi koji budu poželjeli primiti najviše državno odlikovanje ovakvog ili onakvog oblika i naziva, primit će. Bit će odlikovanja za sve: i za vojnike, i za civile i za lovce i za sve ostale. Časti i počasti u beskraj.

            Međutim, prije svega i iznad svega, svima oslobođenima bilo kakve pohlepe, požude, grabeža ili posesivnosti, neće padati na pamet želje za stvorenim stvarima izravno. Svima pobožanstvenjenima i uskrslima će biti samo jedna čežnja u srcu: JA HOĆU BOGA. A da bismo primili Boga, jedini način je taj da se u potpunosti predamo ili žrtvujemo Bogu jer

HABERE DEUM EST HABERI A DEO

Posjedovati Boga znači biti posjedovan od Boga. Da bismo se poput BDM mogli posve žrtvovati i posvetiti ili predati Bogu, potrebno je mistično umrijeti s Kristom /na Veliki petak/, s njime mistično sići u podzemlje /na Veliku subotu i pogubiti sve navezanosti, sve stado koje vučemo za sobom i stvarnosti o kojima smo ovisni/ te uskrsnuti na Uskrs na novi način postojanja, postupanja, djelovanja, govorenja, mišljenja, osjećanja, sjećanja i odlučivanja.

            Kao i kod Isusa kojega je Bog Otac Duhom Svetim uskrisio od mrtvih, tako je to i kod nas djelo Duha Svetoga, onoga Duha kojega je Isus kao prvi dar nakon Uskrsnuća, darovao svojim učenicima kad je dahnuo u njih i rekao im: Primite Duha Svetoga da uskrsnete i da se pobožanstvenite, da izgubite svaku požudu i pohlepu, svaku navezanosti i ovisnost, te da budete savršeno usmjereni na Boga Oca po Bogu Sinu.

Amen.