VIII. tjedan kroz godinu, Nedjelja, 26. 5. 2024. PRESVETO TROJSTVO,Svetkovina
ČITANJA: Pnz 4,32-34.39-40; Ps 33,4-6.9.18-20.22; Rim 8,14-17; Mt 28,16-20

Draga braćo i sestre!

            Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju, međutim – vjera nas uči da su u Bogu tri božanske osobe, to upravo slavimo danas na blagdan Presvetog Trojstva i mi ne možemo biti slika sve tri osobe jer smo mi samo jedna osoba, pa nas je Bog i predvidio da budemo prava slika druge božanske osobe, Sina Božjega, Isusa Krista koji u sakramentu prve svete Pričesti dolazi u duše prvopričesnika baš danas u ovoj našoj dragoj župi svetoga Josipa.

Isus dolazi na otajstveni način u duše vaše djece kako bi se u njima duhovno nastanio i kako bi ih učinio duhovno sličnima sebi, a to znači da bi ih pobožanstvenio i usavršio, da bi im donio svoju besmrtnost, slavu, čast, ljepotu, dobrotu, poniznost, skromnost, popustljivost, blagost, dobrohotnost, velikodušnost, uslužnost, darežljivost, razboritost i mnoga druga dobra.

Već na krštenju smo svi primili Duha Svetoga, treću božansku osobu koja nas nadahnjuje, prosvjetljuje i jača da bismo mogli živjeti i postupati poput druge božanske osobe, poput Isusa, Sina Božjega, da bismo se i mi mogli zvati sinovima i kćerima Božjim. To najprije znači da moramo imati povjerenja i vjere u Boga Oca, u prvu božansku osobu, da ćemo od Boga primati sve što nam treba da bismo bili sretni, zdravi, veseli, sigurni i zaštićeni, uspješni, blagoslovljeni i smireni i opušteni.

No, da bi nam kroz cijeli život bilo dobro, da bismo imali Božju zaštitu, pomoć i blagoslov, da bi nas Bog pratio i štitio od nesavršenosti, prijetnji, zloća i zločestoća u ovome svijetu, od bolesti, nesretnih slučajeva, zlobnih ljudi i zlih duhova, mi moramo njegovati i razvijati prijateljstvo s njim i poštovanje prema njemu. Kad vjerujemo da su u Bogu tri božanske osobe, onda vjerujemo isto tako da je Bog osobno biće koje ima svoje odluke, svoju volju, svoje misli i razum, svoje osjećaje, maštanja i sjećanja. Stoga moramo voditi računa prema Božjoj volji, što je to što on stvarno hoće od nas, koje su njegove misli o nama, moramo biti obazrivi prema njegovim osjećajima, moramo paziti kako se on osjeća ili što on osjeća kad mi u životu radimo dobro ili zlo; da li Boga neki naši postupci i riječi vrijeđaju, smetaju, žaloste, razočaravaju, ogorčuju, ljute i neugodno iznenađuju ili ga mi svojim djelima, riječima i namjerama veselimo, radujemo, poštujemo, oduševljavamo i usrećujemo.

Prva sveta pričest je samo prva u nizu mnogih pričesti koje će vaša djeca primiti u životu, dragi roditelji prvopričesnika. To je početak pričesnoga života vaše djece. To nije izolirani sakrament, nego početak prijateljstva s Isusom, zahvalnosti, poštovanja, obzirnosti i finoće prema Bogu. Sakramenti krštenja i berme ostavljaju neizbrisiv trag ili karakter u duši onoga koji prima te sakramente pa ih ne treba ponavljati nego se primaju samo jednom u životu, ali kako mi kroz život ponekad pokvarimo ili nagrizemo prijateljstvo s Bogom, moramo se ispričati, zatražiti oproštenje i obnoviti prijateljstvo s Bogom, pa se kroz život više puta i ispovijedamo ili dolazimo na sakramenat pomirenja ili ispovijedi.

Jednako tako, kao što moramo obnavljati svoj tjelesni život tako da mnogo puta udahnemo zrak u pluća, da pijemo vodu i druga pića, da jedemo, da svake noći spavamo i tako redom, mi moramo obnavljati i svoj duševni život ili duhovni, nevidljivi, ali stvarni život i za to nam treba Bog, moramo primati mnogo puta ne samo Božje oproštenje u sakramentu ispovijedi, nego moramo primati Tijelo Kristovo, moramo primati pričest, moramo primati u svoju dušu samoga Boga, drugu božansku osobu, da on obnovi u nama svoju prisutnost, svoj život, svoja nadahnuća, da raspiri i ražari dar Duha Svetoga koji tinja na dnu naših duša, u najdubljem središtu našega bića i da taj Duh Sveti, treća božanska osoba svojim plamenom dotakne i naše misli i naše odluke i naše osjećaje, maštanja i sjećanja, površinu naše duše i naše osobe.

Nemojmo se zavaravati da nam u životu može biti dobro i bez Boga i bez njegove pomoći, blagoslova ili zaštite. Koliko god se čovjek trudio da vodi računa o sebi i svojem zdravlju, poslu, životu, financijama, obitelji, rodbini, prijateljima, vezama i poznanstvima, ipak ni jedan čovjek ne može u cijelosti kontrolirati sav svoj život i sve faktore svoje životne sreće, uspjeha i zadovoljstva. Da bismo se u životu osjećali zadovoljno, sretno, smireno, bezbrižno i da bismo imali nekog cilja, smisla i svrhe, da nam ne bi potonule sve lađe, da ne bismo dospjeli u stanje depresije, malodušnosti ili besmisla, tuge, sivila ili beznađa, nije dosta samostalno se truditi i razborito voditi svoj život i djelovanje. Treba nam ono „još nešto“, a neki to zovu sreća u životu ili dobra sudbina, neki misle da nam se moraju nekako poklopiti neke zvijezde po nebu kako bi nam išlo fino po zemlji, ali sve je to praznovjerje. Nema ni neke slijepe sudbine, ni horoskopa ni kakve slučajnosti, nego postoji samo Božja pomoć ili prepuštenost ovome svijetu i njegovim zakonitostima. A svi vi koji ste odrasli i imate već neko životno iskustvo, znate da ovaj svijet nije ni dobar ni neutralan, nego podosta zao i zločest jer u njemu ima mnogo zlih ljudi koji djeluju po nadahnućima zlih duhova, tj. napasti, ima mnogo sebičnih interesa, nepravdi, ponižavanja, zlostavljanja, zavisti ili najobičnije mlakosti i nezainteresiranosti drugih ljudi da vam pomognu ili barem da vas razumiju i podrže. Da bi nam u životu bar donekle bilo dobro i da bismo na dugi rok imali uspjeha i sreće za sebe i za svoju djecu, unuke, nećake i rodbinu, treba nam osobna i izravna Božja pomoć.

I moramo ponoviti da je Bog osobno biće i da ima svoje odluke, misli i osjećaje, te da moramo voditi računa o Bogu kao osobi, ako želimo i nadamo se da će nam on pomoći. Kako možemo očekivati Božju osobnu i izravnu pomoć na dugi rok, kroz cijeli svoj život i stalno, dugotrajno, neprekidno, a mi tako površno, mlako ili ravnodušno postupamo prema njemu. Bog ima prema nama svoja očekivanja i on želi imati jako važno mjesto u našem životu; on od nas traži da mu posvetimo pažnju i vrijeme, da prema njemu pokažemo da smo ozbiljni igrači i pravi prijatelji, da vodimo računa o njemu i da to pokažemo tako da ćemo mu doći u goste, da ćemo s njim redovito komunicirati, javiti mu se, baviti se s njime. Da li bismo mi mnogo godina za redom, uporno i stalno nekome činili velike usluge, pomagali, skakali oko te osobe i njezinih želja i potreba, a da ta osoba prema nama ne pokaže i ne pokazuje poštovanja, sućuti, suosjećanja, zahvalnosti ili da nam ne uzvrati pažnje, dobrote, uvažavanja i slično. Sigurno ne bismo. E, pa ni Bog se ne da izrugivati ili od sebe praviti budalu; nije on ničiji bankomat ili krava muzara da se s njim poslužimo samo kad nam nešto treba.

Unutar Presvetog Trojstva vlada savršeno uzajamno poštovanje osoba među njima samima. Otac poštuje i ljubi Sina, kao i Sin Oca, a to međusobno poštovanje i ljubav im omogućuje ili nadahnjuje Duh Sveti, treća božanska osoba. A onda, kad se Bog već odlučio stvoriti i anđele i ljude, on poštuje svoja stvorenja i prvi čini dobra djela prema svojim stvorenjima. Iako nikome ništa ne duguje, ipak u svojoj doboroti, preobilju i darežljivosti daje mnoge stvari, a dao bi i više kad bi ga se više poštivalo. Ne radi se tu ni o kakvoj trgovini nego o jednostavnom odnosu prijateljstva, zahvalnosti, poštovanja i uzajamnog uvažavanja.

Ova prva pričest bi trebala biti početak dugotrajnog ili dugoročnog odnosa prijateljstva, zahvalnosti, finoće i dobrote prema Bogu. Ukoliko stvarno budemo vodili računa o Bogu kao osobnom biću kroz mnogo godina, i to ozbiljno, a ne površno i povremeno, isprekidano ili mlako, onda ćemo vidjeti da to uvažavanje Boga donosi stvarne plodove i da će se vidjeti u našim životima i u životima ove djece koja će rasti i napredovati u životu. Bog nam nije obećao samo vječnu sreću u životu nakon smrti, u nebu. On nam već sada želi činiti dobro. Po mjeri po kojoj mi slušamo Boga i Bog sluša nas. Po mjeri po kojoj mi uvažvamo Boga i poštujemo njega i njegove odluke, volju, zapovijedi i njegove osjećaje, po toj mjeri i Bog uvažava i nas. Ukoliko se mi budemo brinuli za Boga i ono što je njemu važno i do čega je njemu stalo, i Bog će se brinuti za nas i za ono što je nama važno i do čega je nama stalo. Stvarno i doslovno.

Bog očekuje da s njim svaki dan, ali baš svaki dan bar malo popričamo, da na njega obratimo pažnju i da pokažemo interesa za njega. Bog očekuje da ne prostačimo i ne psujemo niti njega niti jedni druge, a očekuje isto tako da mu dođemo svake nedjelje u goste, a ako stvarno ne možemo baš svake, da dođemo onda kad stvarno možemo, a sigurno možemo bar jednom i dva put mjesečno. Bog od nas očekuje da se poštujemo međusobno, da si znamo postaviti neke uzde ili granice, da ne udovoljavamo svakom svojem prohtjevu i da ponekad postimo kako bismo ukrotili svoju sebičnost, lijenost, komociju ili škrtost, srditost, zavist i tako redom. Bog od nas očekuje da vodimo računa i brige i o njegovoj Crkvi i da to pokažemo i kroz milostinju i neki redoviti materijalni dar za crkvu. Ako mi sve ovo popamtimo i počnemo prakticirati na duži rok u životu, Bog je spreman da ga na taj način iskušamo, tj. da vidimo hoće li se on držati svojega dijela nagodbe ili odnosa s nama, tj. hoćemo li vidjeti konkretne znakove njegove pomoći, zaštite, blagoslova, napretka, dobrobiti i darežljivosti prema nama osobno i prema osobama koje su nama važne u životu. Nema drugoga načina da to provjerimo, nego da stvarno probamo tako postupati u životu. Ukoliko budemo dovoljno uporni i stvarno iskreni i pošteni prema Bogu, bez ikakve trgovine ili cjenkanja s njim, vidjet ćemo na dugi rok da vrijedi ili da se isplati ulagati u finoću i obzirnost prema Bogu.

Ova prva pričest nam je prilika za jedan dobar početak takvoga odnošenja i ponašanja. Već slijedeće nedjelje možemo ponovno doći u crkvu i reći Bogu hvala za dar prve pričesti ovoj djeci, ne moramo čekati čak ni nedjelju, već u četvrtak je zapovijedani blagdan kad su katolici dužni doći na misu kao da je nedjelja. To je Tijelovo, neradni je dan i u državi, slučajno se poklopilo ove godine s danom državnosti. Misa i tijelovska procesija su u 11 sati. Pa počnimo s pokazivanjem ozbiljnosti Bogu već sad od ovog tjedna koji je pred nama, od slijedećeg mjeseca, kroz ovo ljeto i jesen, kroz došašće i zornice ove godine, nemojmo čekati neko daleko vrijeme u budućnosti koje nikad neće doći. I vidjet ćete da vrijedi i da se itekako isplati imati kod Boga dobru vezu, njegovati i razvijati prijateljstvo s njim i održavati redovito pričesni život koji za naše prvopričesnike počinje danas, na dan njihove prve svete pričesti.

Amen.