Draga braćo i sestre!

         Sveti Josip je veliki svetac jer je imao posebno mjesto u Isusovom životu i u životu Blažene Djevice Marije. To posebno mjesto je nosilo sa sobom mnoge darove Božje i posebne milosti, ali je isto tako od svetoga Josipa tražilo da se osobno mnogo žrtvuje i da plati visoku cijenu, da tako kažemo, sudjelovanja u Kristovoj žrtvi i u njegovom djelu spasenja čovječanstva.

         Kao što se od Marije mnogo tražilo, a neke žrtve koje je Bog od Marije tražio i dobio ne razumijemo i tek ćemo u nebu shvatiti zašto je toliko patila i kolike su njene stvarne zasluge, tako je isto i od svetog Josipa Bog mnogo tražio, ali mu je i mnogo toga pružio.

         Ponajprije, sveti se Josip našao ni kriv ni dužan u nezgodnoj situaciji da je Bog njegovu zaručnicu, svetu Mariju, nakon njihovih zaruka, odlučio po arkanđelu Gabrijelu prosvijetliti da će biti majka Sina Božjega te je začela po Duhu Svetom. Budući da je Isusov dolazak na ovaj svijet posve čudesan i nadnaravan, te ga nije moguće shvatiti običnim ljudskim razumom, bilo je potrebno i svetoga Josipa prosvijetliti po anđelu, kao što je i Mariji bilo po arkanđelu Gabrijelu naviješteno da će postati djevičanska majka Sina Božjega.

         U današnjem evanđelju imamo temu prosvjetljenja, otvaranja oči slijepcu od rođenja, što je simbol i slika i najava sakramenta krštenja koji se u prvoj Crkvi dijelio katekumenima u Vazmenom bdijenju na Veliku subotu navečer. Mi smo po evanđelju i po silasku Duha Svetoga u sakramentu svojega krštenja prosvjetljeni tim Duhom Svetim i njegova nadahnuća i prosvjetljenja postaju u nama sve prisutnija kako kroz život rastemo u molitvi, u prijateljstvu s Bogom, u komunikaciji s njim jer se Duh Sveti nastanjuje u najdubljem središtu naše duše i iz tog skrovišta njegova prosvjetljenja probijaju u naše misli, odluke, osjećaje i sjećanja, u sve dijelove našega svjesnoga, duhovnog života.

         Mi nemamo takva posebna anđeoska prosvjetljenja kakva je imao sveti Josip jer mu je to trebalo da prihvati i Blaženu Djevicu Mariju, i njezinu čudesnu trudnoću i Isusovo božansko podrijetlo, ali i odlazak u progonstvo u Egipat, povratak u Svetu zemlju i sve ostalo što je proživio uz Isusa i Mariju. Mi imamo svoga anđela čuvara i njegova redovita nadahnuća i prosvjetljenja, kao i nadahnuća i svjetlo Duha Svetoga, Isusa Krista kojega primamo u pričesti; imamo prosvjetljenja od Boga Oca preko riječi Božje koja se čita u svakoj misi, a koju možemo i osobno kod kuće čitati jer nam nitko ne brani otvoriti Novi ili Stari zavjet i svaki dan pročitati neki odlomak i na temelju toga popričati s Bogom nekoliko minuta.

         Za razliku od hromog čovjeka ozdravljenog u Hramu u Jeruzalemu, ovaj ozdravljeni slijepac puno je bolje svjedočio za Isusa koji ga je ne samo ozdravio, nego i prosvijetlio iznutra, duhovno, da shvati kako je Isus spasitelj ne samo tijela nego i duše, ne samo ozdravitelj u vremenu, nego i otkupitelj cijeloga čovjeka za vječnost. Stoga smo čuli u dugom evanđeoskom odlomku danas detaljno opisano ispitivanje i progon ozdravljenog slijepca: „Pozvaše [židovski glavari] po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek [koji te ozdravio] grešnik!” Nato im on odgovori: “Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.” Rekoše mu opet: “Što ti učini? Kako ti otvori oči?” Odgovori im: “Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?” Nato ga oni izgrdiše i rekoše: “Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.” Odgovori im čovjek: “Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa”. Odgovore mu: “Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?” i izbaciše ga.“ Čujemo kako je pametno i mudro, kako istinito i dobro odgovorio ovaj čovjek pismoznancima i poglavarima izraelskim, kao da je studirao Sveto pismo. Bio je, naime, prosvjetljen i nadahnut od Boga, kao i sveti Josip, te je ovaj ozdravljeni čovjek isto kao i sveti Josip, bio poslušan nadahnućima Duha Svetoga, nadahnućima Božjim i Božjem duhovnom svjetlu. Poput svetog Josipa koji je podnosio razna trpljenja, i ovaj ozdravljeni slijepac je doživio vrijeđanja i izbacivanje od strane židovskih poglavara, ali je isto tako doživio i Božju dobrotu i utjehu, poput svetog Josipa. Ovaj slijepac nije samo ozdravljen od sljepoće, nego mu je Isus nakon izbacivanja iz sinagoge pristupio i donio podršku i svoju božansku utjehu.

         Tako je i sveti Josip, osim progona od strane Rimljana i kralja Heroda, doživio mnoga Božja dobročinstva, zaštite i utjehe. Osobito je velika milost imati Isusa i Mariju kod uzglavlja pri odlasku s ovoga svijeta na drugi. Sveti Josip je imao stoga svetu i blaženu smrt. Ispratili su ga s ovoga svijeta i pri tome tješili i hrabrili, prosvjetljivali i usmjeravali Isus i Marija. Zato se svetom Josipu molimo za milost svete i sretne smrti: ono što je on sam prošao i na svojoj samrti primio, može i drugima posredovati i izmoliti. Jako je važno da se na smrtnom času opredijelimo za Boga, da odemo odavde utješeni i prosvjetljeni i da na ulazu u nebo ispravno izaberemo zajedništvo s Bogom i prijateljstvo s njim zauvijek.

Amen.

Nedjelja, 19. 3. 2023.

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

ČITANJA:
1Sam 16,1b.6-7.10-13a; Ps 23,1-6; Ef 5,8-14; Iv 9,1-41