Draga braćo i sestre!

U prvom čitanju imamo danas kratko navedeno da su iznad Gospodina Boga stajali neki serafi koji su klicali jedan drugome: »Svet! Svet! Svet! Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!« Serafi su anđeli ili čisto duhovna bića, za koja znamo iz Svetoga pisma da pripadaju najuzvišenijoj vrsti čistih duhova, onima koji su najbliže Bogu, najbolje ga poznaju i najviše ga ljube, imaju najveći razum, najveću pamet, najjaču volju i najveće pamćenje kao i najuzvišenije osjećaje od svih anđeoskih bića. U srednjem vijeku, ali i ranije, još u vrijeme prvog tisućljeća, iz cijelog Svetog pisma su razni teolozi razabrali devet različitih imena za duhovna ili nebeska bića i to su: serafi, kerubi, prijestolja, gospodstva, sile i vlasti te vrhovništva, arkanđeli i anđeli. Riječ ili ime seraf dolazi iz hebrejskog jezika, upravo i jedino iz ovog odlomka proroka Izaije: שְׂרָפַים; LXX: Σεραφίμ, množina riječi שָׂרָ, saraph što ima veze s plamenom ili vatrom, ognjem koji se spominje i kod Izaije: Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: »Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.« Rekli bismo da su to najuzvišeniji stvoreni duhovi koji su raspaljeni ljubavlju prema Bogu više od svih ostalih stvorenih bića.

Nećemo sad opisivati svih devet korova ili zborova ili redova ili vrsta duhovnih bića jer nemamo za to ni vremena ni potrebe, a ni potrebnih predznanja, kako filozofskih, tako i teoloških, osobito egzegetskih i dogmatskih. Samo ćemo reći da postoje razna i raznolika čisto duhovna bića, da su jedna uzvišenija i snažnija od drugih i da svi oni žive u raju u skladu, miru, radosti i vječnom napredovanju u spoznaji i ljubavi prema Bogu.

Jedan dio anđela se pobunio protiv Boga i protiv njegove volje o stvaranju vidljivog svijeta i ljudi, kao i protiv Božje odluke da se druga božanska osoba, Sin Božji utjelovi i postane čovjekom, to jest da preuzme na sebe ljudsku stvorenu narav. Pobunili su se i protiv toga da Blažena Djevica Marija bude najuzvišenije i najljepše Božje stvorenje, da svojim duhovnim životom, svojom ljubavlju prema Bogu i spoznajom Boga nadvisi sve anđele. Stoga, kad je nastao rat između zlih anđela i Boga koji je predvodio dobre anđele, onda su zli anđeli izbačeni iz neba i zbačeni u pakao. Ovaj naš vidljivi svijet je Bog stvorio takvim da postoje načini ili kanali komunikacije ili priopćavanja između duhovnog i materijalnog svijeta. Bog je želio da svi anđeli budu dobri i da samo dobre misli i poticaje komuniciraju ljudima te da sve Božje stvorenje napreduje u dobru: da svi rastemo u ljubavi prema Bogu i jedni prema drugima i da svi rastemo u znanju, shvaćanju i spoznaji Boga. Međutim, nakon što se jedan dio anđeo pokvario i pobunio protiv Boga, Bog nije zatvorio te kanale komunikacije, tako da smo mi ljudi sada izloženi utjecaju svih duhova: božanskoga duha, dakle samoga Stvoritelja ili Boga Oca, njegovoga Sina ili druge božanske osobe, kao i Duha Svetoga; a onda smo izloženi i utjecaju stvorenih duhova: anđela i vragova. Ono što moramo znati jest to da anđeli mogu na nas utjecati uobičajenim ili redovitim načinima, a to znači da nam mogu predlagati ili sugerirati misli, odluke, sjećanja, maštanja i osjećaje, i to se zove jednostavno dobra nadahnuća ukoliko dolazi od dobrih anđela, a zove se napast ukoliko dolazi od zlih anđela.

Uz redovite načine komunikacije postoje i izvanredni ili posebni načini priopćavanja misli, želja, osjećaja, maštanja ili sjećanja između anđela i ljudi. Kad zli anđeli dobiju odobrenje od Boga ili kad čovjek svojom slobodnom voljom, svojim slobodnim pristankom omogući zlim duhovima da budu češće i snažnije prisutni u ljudskoj duši ili u ovome svijetu, pa se zli anđeli usredotoče na nutarnje stvari čovjeka: na čovjekove želje, odluke, misli, osjećaje i htijenja, onda govorimo o đavolskoj opsesiji, a to je prvi stupanj izvanredne prisutnosti zloga duha u čovjeku i u ovom svijetu. Zbog ove dijaboličke opsesije postoje deveta i deseta Božja zapovijed: Ne poželi! Ni tuđeg ženidbenog druga, ni ikakve tuđe stvari! Ne smijemo si dopustiti da postanemo nadnaravno opsesivni. Ovaj je pojam, opsesija ili opsesivnost, preuzela suvremena psihologija i nema isto značenje kao i u teologiji pa se ne smiju miješati te dvije stvari. Ukoliko zli duhovi dobiju od Boga dopuštenje i čovjek ih slobodnim pristankom dozove i pusti u svoj život više i jače, onda oni mogu utjecati i na vanjske stvari čovjeka koje su pod neposrednom vlašću ili domenom toga čovjeka: radi se o čovjekovom tijelu, zdravlju, bliskim osobama koje su podređene tome čovjeku ili s njim osobito povezane, radi se o životinjama, kućnim ljubimcima ili domaćim životinjama za uzgoj, radi se o kući, stvarima i posjedu toga čovjeka, a onda govorimo o đavolskoj opresiji. To može značiti da se po kući toga čovjeka koji se otvorio utjecaju zlih duhova čuju zvukovi, pomiču predmeti, nestaju stvari ili se materijaliziraju neke stvari koje se redovitim prirodnim zakonitostima ne bi mogle. Isto se tako dijabolička opresija može manifestirati u raznim bolestima koje nemaju fizičkog uzroka: kožnim bolestima, upalama, ukočenjima ili osjećajem tjelesnog pritiska na tijelo za vrijeme sna, buđenjem oko tri ujutro bez pravog razloga, inkubima ili noćnim morama velikog intenziteta i slično. Slijedeći stupanj vražje prisutnosti je đavolsko opsjednuće cijele ljudske osobe, kad čovjek na mahove ili duža razdoblja gubi svoju volju i razum, svoje sjećanje i osjećaje, te sve njegove duhovne moći preuzima zloduh ili zlodusi koji su trajno u njemu ali se povremeno očituju u takozvanim đavolskim manifestacijama. Ukoliko je opsjednuće jače, može se govoriti o subjugaciji ili podčinjavanju čovjeka zloduhu, a nastaje nakon krvnog ugovora s vragom ili posvete đavlu koja je svjesno i namjerno svečano izvedena. Posljednji stupanj je takozvano savršeno opsjednuće čovjeka. O tome ovdje ni riječi.

Htjeli ili ne htjeli, mi nismo sami u ovom našem vidljivom svijetu. Uz nas su u ovom svijetu prisutni i Bog i stvorena duhovna bića, bilo dobra, bilo zla. I u ovom svijetu, a osobito u duhovnom svijetu, mi smo najslabija bića i najograničenija. Stoga nikako ne možemo biti posve slobodni ili neovisni o svima i svemu. To je jako djetinjasto i priglupo, odnosno nerazumno, pokušavati ne služiti nikome, ne robovati nikome, ne poštivati nikoga, nego biti samo svoji na svome. To ne postoji. Naime, ovaj svijet nije naš i ništa na njemu nije naše. Svijet pripada Bogu koji ga je stvorio, a on ga je povjerio Adamu i njegovu potomstvu da ovaj svijet obrađujemo i čuvamo, da u ime Božje budemo vrtlari rajskoga vrta kojega je Bog zasadio na istoku kako kaže Knjiga postanka. I ako nećemo poštivati Boga i njemu se pokoravati, tj. upoznavati i priznavati zakonitosti Božje, te im se podlagati, onda ćemo se naći izvan područja posebne Božje zaštite, a to znači na vjetrometini utjecaja raznih duhova, a sada i raznih zlih ljudi.

Valjda nam je iz životnog iskustva jasno da nema posve neovisnog i samostalnog čovjeka. Svi mi nekoga trebamo i o nekome ovisimo: kao mali trebamo roditelje, staratelje, bake i djedove, učitelje u školi, liječnike, pa onda trgovce, obrtnike, poslodavce, policajce, vatrogasce, šumare, bračnoga druga, djecu, unuke, njegovatelje i na kraju grobare. Možemo li sami sebi dati sve obrazovanje, izgraditi sami kuću, obraditi zemlju, proizvesti struju, dovesti si vodu, priskrbiti zabavu, časno ime, ugled, duševni mir, zadovoljstvo i ostvarenost u životu i tako redom?

Ima jedan tekst u Ponovljenom zakonu koji nas opominje ovako: „Gledaj, narode! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Gospodina, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Gospodin, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima [zlodusima, zlim anđelima] i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete ući da je zaposjednete. Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji.“ Znači, mi se moramo osvijestiti da nismo sami na ovom svijetu i da ne možemo birati između tako zvane slobode i neovisnosti s jedne strane te klanjanja i podlaganje nekom drugom s druge strane. Mi jednostavno nismo sami i nismo najjači. Nismo ni prvi koji postoje. Prije nas je postojao Bog koji je oduvijek i koji nema početka, a onda su prije nas stvoreni i anđeli i sve zakonitosti koje vrijede za duhovni i materijalni svijet. Posljednji smo stvoreni mi. Tako nam govori objava Božja u Svetom pismu: u početku stvori Bog nebo i zemlju; onda je stvorio svjetlo, pa svod, vode nad svodom i vode pod svodom, kopno, biljke i životinje i na kraju, na samom kraju – čovjeka. Mi smo došli zadnji na ovaj svijet i zatekli smo ga već uređenog zakonitostima koje je odredio Bog i koje neće po našoj miloj volji ukidati ili mijenjati, a zatekli smo u ovom svijetu ne samo Stvoritelja, Boga, nego i njegova nevidljiva stvorenja, anđele, od kojih su najuzvišeniji serafi o kojima govori današnje prvo čitanje, ali osim serafa postoje i drugi, pa o svima moramo voditi računa.

Zato moramo dobro slušati Boga i sve one koje nam Bog šalje: kako Starozavjetne proroke, poput Izaije koji je govorio istinu Božju u ime Božje, tako i Novozavjetne apostole o kojima govori današnje evanđelje: prvu četvoricu apostola je pozvao Bog da u njegovo ime propovijedaju istinu Božju i da budu ribari ljudi, da ljude privode istini i spasenju. Ne možemo biti neutralni ili samo svoji. Možemo samo birati: ili ćemo živjeti u prijateljstvu s Bogom, a to znači ljubiti i poštivati Boga kao osobu, njegovu volju, njegova određenje i njegove zakonitosti, ili ćemo se naći na vjetrometini ovoga svijeta, a to znači ostavljeni na milost i nemilost raznih zlih anđela i zlih ljudi koji su tu neko vrijeme dok ne dođe kraj svijeta, ali koje ne možemo pobijediti niti ih izbjeći. Nije zlo u ovom svijetu po Božjoj volji i određenju, nego unatoč Božjoj volji i određenju jer postoji hijerarhija vrednota: slobodna volja i slobodni pristanak te neproračunata i neuvjetovana ljubav nadvisuju i nadvladavaju nepostojanje zla, zlih duhova i zlih ljudi.

Ostavimo i mi djetinjarije i priglupa maštanja i pođimo za Isusom u život vječni.

Amen.