Draga braćo i sestre!

Srce je simbol ljubavi, a u ovom svijetu, ljubav se uvijek pokazuje i dokazuje kroz neku vrstu žrtve, napora, svladavanja nekih poteškoća i prepreka. Naime, da bismo nekome pokazali i dokazali ga tu osobu volimo poradi nje same, a ne zato što mi imamo neku korist ili užitak od nje, potrebno je da svoja dobra djela, dobročinstva i usluge, darove i znakove ljubavi utjelovimo i učinimo u okolnostima koje su za nas nepovoljne, odbojne, teške, naporne, zahtjevne i mučne ili bolne. Čista, božanska, nesebična, savršena ljubav čini dobro drugome i kad drugi to ne zaslužuje, kad na to nema pravo i kad od drugoga nemamo koristi. Dakle, kad drugu osobu ljubimo radi nje same i radi ljubavi same.

Pred anđele je Bog u trenutku njihova stvaranja postavio sav svoj naum ili namjeru kako će stvoriti ljude, rasporediti stupnjeve stvorenja, dostojanstvo i ljepotu i savršenstvo svakog pojedinog stvorenja Božjega i tražio je od anđela da slobodno iz ljubavi prema Bogu prihvate njegovu volju i njegovu odluku. Većina anđela je toliko voljela Boga da su svoju volju posve uskladili s voljom Božjom i prihvatili su sve što je Bog odlučio napraviti.

Manji dio anđela se pobunio i rekli su Bogu da od njih traži žrtvu njihove slobodne volje koju oni nisu spremni odnosno voljni učiniti. Zaratili su se s Bogom i dobrim anđelima, poraženi su i bačeni u pakao.

I ljudima je Bog ponudio da slobodno prihvate Božji plan ili raspored spasenja, a to je da- Bog osobno bude cilj, svrha i smisao čovjeka, dakle, jedino čovjekovo usrećenje, vječna sreća, radost i blaženstvo za čovjeka. Kako je Bog beskrajan, on se ne može statički i odjednom dati čovjeku, nego se može samo davati i darivati u beskraj. To od Boga zahtijeva vječnu vjernost i vjerodostojnost, a od čovjeka vječnu vjeru i povjerenje. Mi smo morali upoznati ljubav koju bog ima prema nama i povjerovati joj jer Bog je ljubav.

Ljudi nisu povjerovali u ljubav koju Bog ima prema njima i pokušali su spasiti sami sebe kradući i grabeći na silu život vječni od Boga. I da bi ljude ipak spasio, Bog je odlučio u jednom trenutku ljudske povijesti na ovaj svijet poslati svoga Sina, drugu božansku osobu utjelovljenu u jednog čovjeka, Isusa iz Nazareta i dati doslovno samog sebe u ruke ljudima da bi ljudi od Boga primali život vječni.

Međutim, unatoč svim vanjskim dokazima Božje ljubavi prema čovjeku (savršeni uvjeti života u raju zemaljskom) i unatoč svim nutarnjim poticajima, nadahnućima i uvjeravanjima, odnosno jamstvima Duha Svetoga, ljudi nisu povjerovali u ljubav koju Bog ima prema njima i pokušali su spasiti sami sebe kradući i grabeći na silu život vječni od Boga. I da bi ljude ipak spasio, Bog je odlučio u jednom trenutku ljudske povijesti na ovaj svijet poslati svoga Sina, drugu božansku osobu utjelovljenu u jednog čovjeka, Isusa iz Nazareta i dati doslovno samog sebe u ruke ljudima da bi ljudi od Boga primali život vječni. Umjesto da prime Sina Božjega sa zahvalnošću i ljubavlju, ljudi su ga ubili misleći da će se tako dočepati života vječnoga i da neće morati život vječni primati na dar, te da tako neće morati Bogu biti zahvalni i da neće morati Boga poštivati kako bi primali život vječni. Htjeli su posjedovati život vječni, a da ne budu Bogu zahvalni i o Bogu ovisni, tj. da mogu raditi što hoće po svojoj miloj volji.

Iz ljubavi prema ljudima, Bog je Otac, unatoč tome što je znao da će ljudi ubiti njegova Sina, ipak poslao Sina ljudima. A iz ljubavi i poštovanja prema Sinu, pitao je Sina prije nego ga je poslao: „Sinko, hoćeš li poći na ovaj svijet iz ljubavi prema meni i iz ljubavi prema ljudima, unatoč tome što će te to koštati muke i smrti?“ I Sin mu je odgovorio: „Hoću, Oče!“ Tako je ljubav postala neodvojiva od žrtve. Da bi dokazao i pokazao, da bi utjelovio i ostvario ljubav, Sin je prihvatio muku, smrt i uskrsnuće, žrtvu i proslavu. To ide zajedno. Jedno pripada vremenu, a drugo vremenu i vječnosti.

Sada Bog od nas ljudi traži ljubav za uzvrat svojoj ljubavi. Da bismo Bogu pokazali i dokazali svoju ljubav, mi možemo za njega učiniti razna djela koja su i naporna i teška i zahtjevna, ali koja nisu uvijek mučna, bolna, patnička, užasna, naizgled besmislena ili nerazumljiva, nisu uvijek neka žrtva u kojoj nešto veliko ili značajno gubimo, a da ne znamo hoćemo li izgubljeno ikada vratiti ili kad ćemo dobiti ikakvu naknadu za ono što gubimo.

Međutim, mi u životu doživljavamo i razne gubitke, smrti voljenih i bliskih ili važnih nam osoba, bolesti, patnje, strahove, tjeskobe, zabrinutosti, ugroženosti, nepravde, štete, muke, poniženja, osamljenosti, izdaje, prijevare, boli i druge oblike žrtve. Kako se ništa ne događa bez Božjeg znanja, odobrenja, toleriranja ili pozitivne odluke, onda su nam i te žrtve okolnost ili mogućnost da kroz njih ili unatoč njima, ostanemo vjerni Bogu i u prijateljstvu s njim, ili da reagiramo drugačije. Anđeli u nebu su nam zavidni što mi za Boga možemo nešto što oni ne mogu: mi za njega možemo stvarno trpjeti.

Ako je Otac od svojega Sina iz ljubavi tražio veliku žrtvu, onda će je tražiti i od nas. Međutim, nikad se ne smijemo zaustaviti samo na žrtvi. Ona nije zadnja riječ i ona nema zadnju riječ. Isus je nakon tri dana uskrsnuo, a 40 dana nakon uskrsnuća uzašao je u slavu nebesku. I mi ćemo već tijekom ovog života dobiti nekakvu zadovoljštinu, naknadu štete, utjehu u patnji, svakoj pjesmi će doći kraj, pa tako i svakoj patnji i žrtvi.

Đavao, vrag, sotona, Lucifer, zli duh nastoji nas uvjeriti da ne vjerujemo u ljubav koju Bog ima prema nama. Nastoji nas uvjeriti da Bog od nas samo traži žrtvu i da nagrada ne postoji i da nikada neće doći. Ovih je dana osvanuo u Zagrebu oglas slijedećeg sadržaja: „Svaki majmun bi vas hladno odbio kad biste ga pokušali uvjeriti da vam da bananu, obećavajući mu neograničen broj banana posmrtno u majmunskom raju“. To je najava za neko predavanje koje će u KD Vatroslav Lisinski održati Yuval Noah Hararai, židovski znanstvenik. Ovaj je citat aluzija na Boga, židovskoga i kršćanskoga, a majmuni bi trebali biti naivni ljudi koji takvom Bogu vjeruju. Drugim riječima: svaki pametan čovjek bi trebao hladno odbiti Boga kad bi ga Bog pokuša uvjeriti da mu žrtvujete neku svoju stvar, osobu, događaj ili postignuće, odnosno ostvarenje, obećavajući vam neograničen broj nagrada posmrtno u raju. Ovo je izravna đavolska napast i laž!

Svaki bi pametan, pobožan, mudar i duhovan čovjek trebao prihvatiti ljubav Božju i povjerovati joj, te prihvatiti zahtjeve te ljubavi, žrtvujući ponešto na vremenitom životnom putu u ime te ljubavi, vjerujući da će već na ovom vremenitom putu, a onda i u vječnosti, primiti neograničeno više nego što je žrtvovao. Naime, kad su apostoli pitali Isusa: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?” Isus će im: “Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.” U jednom evanđelju piše stostruko umjesto mnogostruko. To je u stvari isto, jer se želi reći da će više primiti nego što ostavi.

I sad, na kraju, kakve to veze ima s današnjom svetkovinom Srca Isusova? Pa, Srce Isusovo je simbol ljubavi Božje prema ljudima i njegove žrtve koju je podnio za nas da nas spasi. Ta ljubav traži kao odgovor ljudsku ljubav i ljudsku vjeru u ljubav koju Bog ima prema ljudima. Kad se oslobodimo grčevitog traženja da sve dobijemo sad i odmah, da sve imamo, da sve primimo, da svime gospodarimo, da sve vidimo, shvatimo, razumijemo i zgrnemo odjednom, statički, pohlepno, požudno, posesivno, ljubomorno, nepovjerljivo prema Bogu i prema drugim osobama, dobrim anđelima i blagohotnim nam ljudima, onda će nam biti lakše iz ljubavi prema Bogu, iz usredotočenosti na njegovu osobu, prihvatiti i mistično razumjeti život, događaje, Božja traženja, naše žrtve i gubitke, Božje naknade, nagrade, odlaganja, vremenska razdoblja i vječnost. Ovaj život nije sve i u ovom se životu ne može imati i primiti, ne može se svaka pravda ostvariti i dočekati, ali sve ono što će biti u vječnosti, već počinje u vremenu i već se ovdje može naslutiti. Ta slutnja ili intuicija pripadaju srcu. Ukoliko će naše srce ljubiti po uzoru na Isusovo Srce, bit će nam lakše proći ovim životom.

Amen.