Draga braćo i sestre!
Kako se približavamo kraju liturgijske godine, a imamo još dvije nedjelje do kraja, tako i čitanja postaju sve više usredotočena na život vječni, uskrsnuće tijela, na onaj svijet koji slijedi nakon ovoga našega vidljivoga i materijalnoga svijeta i života.
Sveti Luka nam kaže da su jednog dana Isusu pristupili neki od saduceja koji niječu uskrsnuće. Ova se rečenica može shvatiti na dva načina: da su Isusu pristupili neki saduceji koji niječu uskrsnuće, dok drugi saduceji koji priznaju uskrsnuće tada nisu pristupili Isusu. Dakle, pristupili su mu samo oni saduceji koji nisu vjerovali da postoji uskrsnuće od mrtvih. A drugi način tumačenja ove evanđeoske rečenice jest da nijedan saducej nije vjerovao u uskrsnuće, pa bi – dakle – Isusu pristupili saduceji, tj. židovska sljedba čiji članovi svi od reda niječu uskrsnuće.
Bilo kako bilo, pristupili su mi oni koji tvrde da nema uskrsnuća i postavili su Isusu pitanje na koje on odgovara da ima uskrsnuća od mrtvih, da uskrsnuće postoji, da će se dogoditi, a povrh toga je odgovorio da postoji život vječni i da duše pokojnih ljudi nakon smrti žive u Bogu, u vječnosti, u drugom svijetu i da će se ujediniti sa svojim novim, uskrslim i pobožanstvenjenim tijelom te će biti zauvijek novi, pobožanstvenjeni ljudi.
I danas ima mnogo ljudi koji ne vjeruju u uskrsnuće tijela ili do uskrsnuća i života vječnoga ne drže mnogo. Osobito ne u kršćanskom smislu, onako kako je to Isus propovijedao i naviještao. Gdje i kada se očituju ti saduceji danas? Ova posljednja corona pandemija je sjajan primjer: ako nema života vječnoga, i ako ne vjerujemo u uskrsnuće, onda moramo ovaj vremeniti život spašavati pod svaku cijenu, moramo ovaj život i zdravlje zaštiti pod svaku cijenu jer drugog života nema, nakon smrti nema uskrsnuća i nema života vječnoga. Zato je radi zaštite ovozemaljskog, prolaznog i vremenitog života potrebno pod svaku cijenu zaštititi zdravlje jer svaka bolest ugrožava život, dovodi do njegovog skraćenja ili umanjenja njegove kvalitete pa se zato radi zdravlja i radi sprečavanja širenja tzv. zaraznih bolesti treba zatvoriti crkve, ukinuti svete mise, pričest, ispovijedi, bolesnička pomazanja, sakramente, krštenja i krstitke, vjenčanja i svadbe, treba zatvoriti škole i ukinuti učenje, odgoj i obrazovanje, zajedničko ljudsko druženje, sastajanje, djelovanje, rad, uzdržavanje vlastitoga života i obitelji… Od zdravlja se napravilo idola i lažno božanstvo, pretjeruje se u želji i nastojanju da se pošto poto bude posve zdrav, bez ikakve bolesti ili nedostatka, a sve u želji da se OVDJE na ovome svijetu živi što dulje, da se ovdje živi vječno jer se ne vjeruje u uskrsnuće i u život vječni u Bogu i na drugom svijetu. Ovi saduceji koji su tijekom 2020, 2021 i 2022. godine nijekali uskrsnuće tijela i život vječni su svi političari, novinari, liječnici, provoditelji korona mjera, covid19 pandemije i njezinih mjera: prisiljavanja, opravdavanja, zagovaranja i nagovaranja na obavezne maske, cijepljenja, digitalne eu covid propusnice, testiranja, otkaze necijepljenima, zabrane putovanja, korištenja javnog prijevoza, zabrane sportašima, otkazivanje vjerskih slavlja, nastave, kulture i zabave i tako redom.
Jedan poznati teoretičar je dao sjajnu analizu i kritiku medicine – Ivan Illich, po ocu porijeklom Hrvat. U svojoj knjizi „Medicinska Nemeza“ („Medical Nemezis“) ukazao je na jednu od važnih društvenih anomalija – medikalizaciju, pojavu da se uobičajena ili fiziološka stanja i nemedicinski fenomeni proglašavaju medicinskima. Na taj način velike se skupine zdravih ljudi pretvaraju u pacijente, a društvo postaje nalik golemoj klinici. I to je danas svakome vidljivo. Velik dio znanosti bavi se medicinskim temama. One ulaze u škole, pa i u vrtiće. Putem medija dominiraju društvenom životom. Postale su obvezni dio svakodnevnog razgovora. Agresivna medicinska propaganda usmjerena je, naravno, potrošnji medicinskih proizvoda i usluga, ali i stvaranju umjetnih zdravstvenih potreba radi zarade medicinskih i farmaceutskih vlasnika i gospodara iz sjene, a ne radi dobrobiti ljudi. Ivan Illich govori o medicinskom imperijalizmu i kolonijalizmu. Mogućnost medicine da kolonizira najrazličitije aspekte života potencijalno je neograničena. Mi smo u opasnom područje gdje sve može, uz pomoć „znanosti“ biti proglašeno patološkim, i onda medicinski tretirano. Ako se ovako nastavi, smatrao je Illich, budućnost će pripasti bolesti jer će naša očekivanja u pogledu zdravlja bivati sve veća i sve izopačenija.
Osim ekonomske štete, štete za tjelesno zdravlje i psihološke štete, suvremena medicina, smatrao je Illich, stvara i strukturnu ili kulturnu štetu. Medicina je poslužila kao sredstvo za kultiviranje i izgradnju specifičnog mentaliteta modernog čovjeka. Govorimo o prestrašenom, bespomoćnom, slabom i ranjivom pojedincu. Umjesto društva čvrstih i samouvjerenih ljudi koji međusobno surađuju i pomažu jedni drugima, KOJI VJERUJU U USKRSNUĆE I ŽIVOT VJEČNI U BOGU, dobili smo zbroj individua koje svakodnevne životne probleme doživljavaju kao traumu i za njihovo rješavanje traže profesionalnu pomoć. Umjesto da uče i traže vlastiti put k osobnom osjećaju zdravlja, ljudi su postali disciplinirani i pasivni potrošači, pretvoreni u objekt kojim se upravlja tehnologijom i strahom. Izgubili smo vlast i autonomiju nad svojim tijelom i zdravljem, kaže Illich, i prepustili je medicinskoj instituciji. Uz njenu pomoć vlastodržac nam je slomio sposobnost racionalnog razmišljanja i slobodnu volju.
Ovo je napisano 1975. godine. Ne možemo reći da nismo bili upozoreni. Medicina je ekspertno područje u koje se laici slabo razumiju, a istodobno i vrlo subjektivno i iracionalno područje u kojem se ljudi ne vode razumom, već emocijama, poglavito strahom od bolesti i smrti. Zbog toga, i zbog značaja koji joj moderni čovjek pridaje, medicina je vrlo podložna zlouporabi.
Očito je da kao društvo nismo bili svjesni važnosti koju medicina ima za svakoga od nas, i njenog potencijala da posluži kao moćan instrument za zloćudne političke ciljeve. I ono što nas je pogodilo dočekali smo potpuno nespremni.
Prvo treba srušiti mit o velikoj medicinskoj efikasnosti. U stvarnosti ona puno manje daje nego što uvjerava i obećava. Medicinsku tehnologiju treba ograničiti i pojednostaviti. „Tamo gdje doista pomaže, medicina je jednostavna i jeftina“, tvrdio je Illich. Ukupnu medicinsku djelatnost treba energično reducirati i profesionalne intervencije svesti na najmanju mjeru. Illich preporučuje ljudima da kad god mogu, svoju boljku odboluju sami, ne obraćajući se za pomoć medicini, i da ne dopuste liječnicima da ih učine bolesnima kad se takvima ne osjećaju. Svaka nepotrebna tableta čini nas siromašnijima, neslobodnijima i ovisnijima o centrima moći, pisao je.
Razvlaštenje medicine, međutim, neće se moći izvesti bez svjetonazorskog zaokreta. U povijesti čovječanstva bol, bolest i smrt bili su prirodni procesi i smatrani su sastavnim dijelom života. Suvremena kultura učinila ih nepoželjnima i za cilj postavila njihovu eliminaciju jer postoje saduceji na vodećim mjestima u životu koji kroz medije naučavaju da nema uskrsnuća i da treba samo ovaj vremeniti i prolazni život njegovati, produljivati i na kraju učiniti besmrtnim jer vječnoga života u Bogu nema. Po Illichu, riječ je o pogubnoj stečevini moderne civilizacije. Na taj je način uništen realističan stav prema stvarnosti i potkopani temelji za konstruktivan odnos prema životnim nedaćama. Upravo sposobnost nošenja s tim manifestacijama stvarnog ljudskog života predstavlja zdravlje u pravom smislu riječi. Kroz pozitivan odnos i stav prema bolu, bolesti i smrti čovjek pokazuje i izgrađuje svoju neovisnost i snagu. Uspostavljanje slobode i autonomije u sferi zdravlja i bolesti Illich je vidio kao neku vrstu revolucije koja bi mogla pokrenuti promjene i u drugim važnim područjima života: „(K)ako je medicina sveta krava, njeno ubijanje imalo bi „vibracijsko djelovanje“; tada bi ljudi, sposobni podnijeti patnju i smrt bez posredništva vračeva i mistagoga, mogli ustati i protiv ostalih oblika eksproprijacije koju danas vrše nastavnici, inženjeri, pravnici, svećenici i stranački dužnosnici.“
I da se vratimo današnjem evanđelju: Isus kaže da se djeca ovoga svijeta žene i udaju, mogli bismo reći da se djeca ovoga svijeta razboljevaju i ozdravljaju, ali oni koji se nađoše dostoji onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju, niti se razboljevalju niti ozdravljaju, ne mogu se razboljeti i ne mogu čak ni umrijeti više nego su izoangelični, kako veli izvorni tekst evanđelja pisan na grčkom jeziku: jednaki su anđelima: besmrtni su, neraspadljivi, duhovni, slavni i dinamični, tj. pokretljivi, jaki, silni, usavršivi. Mogu napredovati i usavršavati se, mogu se sve više i više pobožanstvenjivati, postajati sve sličniji i sve bliži Bogu. Uskrsnuće mrtvih i život vječni u Bogu su povezani, kaže Isus: da mrtvi ustaju naznači i Mojsije kad Boga zove Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, a on nije Bog mrtvih nego živih, onih koji su ustali od mrtvih, uskrsnuli i vječno su živi u Bogu, žive vječnim, božanskim životom.
Taj život vječni i uskrsnuće tijela primimo od Boga na dar i na tome daru moramo biti zahvalni. To si ne možemo sami kupiti, osvojiti, zgrabiti, zaslužiti ili priskrbiti. Životu je cijena previsoka, kaže jedan psalam, i nikada je neće platiti tko želi živjeti vječno. Božanski, vječni život i uskrsnuće tijela možemo samo primiti na dar od Boga i na tom daru moramo biti zahvalni, moramo poštivati Boga i njegovu osobu, moramo mu se klanjati i s njim kraljevati u vijeke vjekova.
Amen.
Župnik u Josipdolu, dr.sc. Željko Blagus
Nedjelja, 6. 11. 2022.
TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU C
ČITANJA:
2Mak 7,1-2.9-14; Ps 17,1.5-6.8b.15; 2Sol 2,16 – 3,5; Lk 20,27-38
