Otac u poslušnosti
Slično onome što je Bog učinio s Marijom, kad joj je obznanio svoj plan spasenja, on je i Josipu objavio svoje naume; a to je učinio po snovima, koji se u Bibliji, kao i kod svih drevnih naroda, smatrali jednim od načina na koji Bog očituje svoju volju. [13] Josip je tjeskobno zabrinut pred Marijinom neshvatljivom trudnoćom: ne želi je «izvrgnuti sramoti»,[14] već odlučuje «da je potajice otpusti» (Mt 1, 19). U prvom snu anđeo mu pomaže razriješiti tešku dvojbu: «Ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih» (Mt 1, 20-21). Njegov je odgovor odmah uslijedio: «Kad se probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji» (Mt 1,24). Poslušnošću je preživio svoju dramu i spasio Mariju.
U drugom snu anđeo naređuje Josipu: «Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi» (Mt 2,13). Josip posluša bez oklijevanja, ne pitajući za poteškoće na koje će pritom nailaziti: «On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja» (Mt 2, 14-15).
Josip je u Egiptu s pouzdanjem i strpljivošću iščekivao od anđela obećanu obavijest da se može vratiti u svoj zavičaj. Čim ga je božanski glasnik, u trećem snu, obavijestio da su umrli oni koji su željeli ubiti dijete Isusa, i naredio mu da ustane, uzme sa sobom dijete i njegovu majku i vrati se u Izrael (usp. Mt 2, 19-20), on ponovno posluša bez oklijevanja: «On ustane, uzme noću dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku» (Mt 2, 21).
Međutim, na povratku, «saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu – po četvrti puta – ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret» (Mt 2, 22-23).
Evanđelist Luka pak pripovijeda da je Josip krenuo na daleko i naporno putovanje od Nazareta do Betlehema, po naredbi cara Augusta o popisu pučanstva, da se podvrgne popisu u gradu svoga porijekla. I upravo se u tim okolnostima rodio Isus (usp. 2,1-7), i bio upisan u carski registar kao i sva druga djeca.
Sveti Luka je osobito želio naglasiti da Isusovi roditelji obdržavaju sve propise Zakona: obrede Isusova obrezanja, Marijina čišćenja nakon poroda i prikazanja prvorođenca Bogu (usp. 2, 21-24).[15]
U svakoj situaciji svog života Josip je znao izgovoriti svoj “fiat”, kao Marija u navještenju i Isus na Maslinskoj gori. U svojoj ulozi glavara obitelji Josip je naučio Isusa da bude poslušan roditeljima (usp. Lk 2, 51), u skladu s Božjom zapovijedi (usp. Izl 20, 12).
U skrovitosti Nazareta, u Josipovoj školi, Isus je naučio vršiti volju Očevu. Ta je volja bila njegovo svagdanje jelo (usp. Iv 4, 34). I u najtežem trenutku svog života, koji je proživio u Getsemaniju, svojoj je volji pretpostavio Očevu volju[16] te je postao «poslušan do smrti na križu» (Fil 2, 8). Zbog toga, pisac Poslanice Hebrejima zaključuje da Isus «iz onoga što prepati naviknu slušati» (5, 8).
Iz svih tih događaja proizlazi da je Josip «bio pozvan od Boga po svom očinstvu izravno služiti osobi i poslanju Isusa: upravo na taj način on surađuje u punini vremena u velikom otajstvu otkupljenja te je uistinu služitelj spasenja».[17]
