Draga braćo i sestre!
Današnje evanđelje nam govori o obraćenju ili promjeni. Glavari svećenički i starješine narodne su poput onoga drugoga sina: najprije su na riječima Bogu obećali da će vršiti njegove zapovijedi, ali nisu stvarno pobožnim i milosrdnim djelima uistinu poštivali Boga. To jest nisu u vinogradu Božjem obavili posao ili izvršili Božju volju. Iako im je sv. Ivan Krstitelj zaprijetio da će ih Bog posjeći jer je rekao da je već sjekira položena na korijene nevaljalim stablima, nisu ga poslušali i nisu se obratili, nisu se popravili, nisu se promijenili, nisu se poboljšali. Evo cijeloga govora sv. Ivana Krstitelja licemjerima među glavarima svećeničkim i starješinama narodnima: „”Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.”“
Isus im je pak rekao, kako smo danas čuli u evanđelju, da se „ni kasnije, nakon obraćenja bludnica i carinika, nisu predomislili da povjeruju sv. Ivanu Krstitelju, odnosno Bogu koji ga je poslao prorokovati.“ Naime, kad im je sv. Ivan Krstitelj uputio oštar govor ili prigovor odnosno poticaj, naravno da je prva reakcija bila da su se narogušili i naljutili, da su se osjetili uvrijeđeno, pa su emotivno reagirali i odbili proroka. No, trebali su hladne glave nakon toga premisliti ili ponovno promisliti o onome što im je rekao i o onome što su oni sami učinili, odnosno kako su u prvi mah reagirali. Napokon, trebali su vidjeti kako su se razni javni grešnici pokajali, obratili, popravili, poboljšali: razni carinici, tj. skupljači carskoga poreza i suradnici okupatorske vlasti te bludnice ili prostitutke koje su griješile na sasvim drugom području. Znači, Isus je jasno rekao glavarima svećeničkim i starješinama naroda da su trebali postupiti kao prvi sin iz prispodobe: iako su početno Bogu i njegovu proroku sv. Ivanu Krstitelju rekli ne, trebali su se predomisliti pa se obratiti, poniziti, ponizno priznati svoje pogreške i krivo postupanje, zamoliti Božje oproštenje i pokazati dobru volju da se promijene, da se obrate, da počnu postupati onako kako to Bog od njih očekuje. Trebali su početi izgrađivati prijateljstvo i poštovanje prema Bogu, ali nisu. Ostali su tvrda srca ili usaljena srca, ostali su tvrdoglavi i uporni u svojoj podlosti, zločestoći, u svojim grijesima i u svojim zabludama tj. krivim i pogrešnim uvjerenjima i mišljenjima, a onda i u krivim postupanjima koja proizlaze iz krivih mišljenja i uvjerenja.
Ovo nam je svima upozorenje. I mi danas imamo razne poslanike Božje kao što su oni u ono vrijeme imali sv. Ivana Krstitelja. Prorok sv. Ivan Krstitelj nije bio Bog nego je bio preteča ili prethodnik Isusa Krista, druge božanske osobe, utjelovljenoga Sina Božjega. Tako i danas svima nama koji smo kršćani i katolici, Bog progovara po svećenicima, po biskupima, po župnicima, po svojim prorocima i poslanicima. Govori nam i osobno u svakoj svetoj misi jer se čita evanđelje i općenito riječ Gospodnja iz Novog i Starog zavjeta. Sve je to govor Božji, kao što je Isus govorio izravno kao Bog svojim slušateljima. Mnogi ne čuju poruku Božju ili ne mare za opomene i poticaje ili pozive Božje koje im Bog izravno upućuje preko misnih čitanja ili indirektno preko svojih službenika, svećenika i ostalih. Koliko dugo se može zanemarivati Boga? Koliko dugo se može inatiti Bogu ili prkositi njegovoj strpljivosti, blagosti, popustljivosti i dobroti? Po proroku Ezekijelu Bog vrlo slikovito kaže da mu takvi ljudi koji ga ne slušaju, koji uporno ustraju u svojoj podlosti, zloći i zločestoći, mašu granama pred nosom. Kao da ga izazivaju, kao da ga razdražuju i ispituju dokle će ostati suzdržan.
Međutim, kako sam već više puta u svojim propovijedima istaknuo, za sve stvari na ovom svijetu postoji neka mjera i ništa ne ide u nedogled. Ništa ne traje vječno i beskonačno u ovom konačnom svijetu jer vrijeme i prostor, materija i energija imaju svoje granice i svoju mjeru. Pa tako i ljudski život, naši postupci, ali i Božje stvarnosti, njegovi postupci i njegovo vladanje imaju prikladnu mjeru u ovom svijetu. Sveti Ivan Krstitelj je po Božjem nalogu i nadahnuću rekao da je sjekira već položena na korijen stablima. A kada će onaj koji sjekirom siječe zamahnuti i posjeći stabla, to zna samo on, Gospodar i Gospodin, Bog i Stvoritelj, Otac i Otkupitelj čovjeka i čovječanstva. I u prispodobi o neplodnoj smokvi Isus je isto tako ostavio zagonetni kraj prispodobe otvoren: „Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’“ Kada će tu neplodnu smokvu Gospodar posjeći? Pa nakon što Bog po Isusu, po sakramentima, po Crkvi, po svećenicima, po Duhu Svetomu, pokuša grešnika obratiti, promijeniti, poboljšati, usavršiti, potaknuti na kajanje, popravak štete, davanje zadovoljštine, nakon što više puta i na više načina Bog to pokuša i uporno svaki put doživi odbijanje, u jednom trenutku će odustati od pozivanja, strpljivosti, blagosti, popustljivosti, dobrote, blagohotnosti i plesanja oko grešnika, te će zamahnuti sjekirom i posjeći to stablo, te će ga baciti u oganj, kako bi rekao sv. Ivan Krstitelj, a Isus će nadodati da se radi o ognju koji se ne gasi, tj. koji traje vječno, radi se o paklu, o vječnim, beskrajnim mukama, o stanju u kojem će biti plač i škrgut zubi.
Ne znamo je li tko od naše rodbine, predaka, poznanika ili župljana završio u paklu, ali znamo da su mnogi koje smo poznavali već umrli, tj. otišli s ovoga svijeta i da su njihova stabla tj. zemaljski životi posječeni. Posjeći stablo ne znači samo kazniti vječnom kaznom neku ljudsku osobu, nego znači dovršiti ili dokrajčiti vrijeme u kojem se može obratiti, popraviti, poboljšati, promijeniti… Osoba ne mora završiti u paklu, ali i čistilište je za mnoge strahovito teško i to je stanje velikih muka, trpljenja i boli. Zašto ljudi sami sebi nanose toliku muku i trpljenje? Zašto ustraju u svojem grijehu, zlobi, podlosti, nemilosrdnosti, okrutnosti i zlu? Zašto ne vjeruju Bogu? Zašto se na vrijeme ne predomisle i ne krenu putem obraćenja, popravka, poniznosti, prijateljstva s Bogom, poštivanja njegove osobe i njegove volje, zašto svojim djelima ne posvjedoče svoju iskrenu nutarnju promjenu? Ostaje nam to tajna i nerazumljiva zagonetka. No, barem mi koji slušamo ovo, shvatimo da je Isusov poziv jako ozbiljan i da za sebe ne znamo koliko nam je još vremena i prilika, koliko nam je još poziva i prigoda ostavio Bog, pa se zato sa strahom i trepetom počnimo već od danas baviti svojim spasenjem, obraćenjem, popravkom, početkom i izgradnjom prijateljstva s Bogom.
Amen.
Dr.sc. Željko Blagus, župnik u Cerovniku i Josipdolu
Nedjelja, 1. 10. 2023. DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Ez 18,25-28; Ps 25,4b-6.7b-9; Fil 2,1-11; Mt 21,28-32
