Tijelovo je velika katolička svetkovina i u našoj zemlji državni praznik. Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, u kojoj se prisjećamo Isusovog sebedarja na Posljednjoj večeri, iza koje je bio predan na suđenje i muku sve do smrti na križu. Dakle, može se reći da je ovo svetkovina Velikog četvrtka, datumom i proslavom izmještena izvan uskrsnog vremena. Tijelovo nas opet podsjeća da je Isus naša hrana i piće, okrjepa našega životnoga putu prema nebeskoj slavi.
Ili kako je to istaknuo na samom početku propovijedi župnik, vlč. Željko Blagus: “Mi slavimo Boga koji nam je u najuzvišenijem sakramentu ostavio samoga sebe da se njime hranimo i da se po njemu pobožanstvenimo tj. da postanemo sudionici božanske naravi: da postanemo besmrtni, duhovni, slavni i dinamični (silni, snažni, moćni, gibljivi, promjenjivi, usavršivi).”
Tijelovo – propovijed
U propovijedi smo mogli čuti i druge nazive koji se koriste za sakrament euharistije, kao i samo objašnjenje ovoga sakramenta, time i ove svetkovine. U euharistiji se susrećemo s najvećom svetinjom naše vjere koju možemo vidjeti i to trebaju odražavati naše geste i molitve, duboko klanjanje i prigibanje koljena skroz do poda. Izlaganje Presvetoga na klanjanje ili kao danas hodanje za njim u procesiji odražava naše DA, naše svjedočanstvo da: “Isus nije samo simbolički ili u prenesenom značenju među nama nego je stvarno među nama i posvećena hostija je stvarno, tj. uistinu jest njegovo Tijelo, a nije samo u prenesenom smislu te riječi neki simbol, kako to tvrde luterani, evangelici i ostali protestanti.”
Nakon svete mise slijedila je kraća procesija najbliži ulicama oko crkve s moljenje četiri postaje. Nakon povratka u crkvu vjernici su još neko vrijeme proveli u klečanju pred presvetim i tako na koljenima, primljen je svečani blagoslov s Presvetim. Nazočni, malobrojni, župljani ovako su svečanije proslavili ovu veliku svetkovinu i, bez sumnje, napunili se duhovnim dobrima. Na TV ekranima u popodnevnim emisijama mogli smo vidjeti procesije na ulicama nekih naših gradova s velikim brojem vjernika koji su unatoč vrućinama slijedili Presveti oltarski sakrament nošen rukama svećenika.
